Dungin Brazil vrijedan je naslova prvaka svijeta

ZAGREB - Engleska je favorit na papiru već 44 godine, na Argentinu se računa i kad jedva prođe kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, Nizozemska i Francuska u svakom desetljeću iznjedre jednu veliku generaciju. Na Njemačku žalost, više ne vrijedi pravilo da je nogomet igra u kojoj uvijek pobjeđuje Njemačka, jer nije pobijedila od 1990. godine.

Dvije momčadi su uvijek u fokusu, Brazil i Italija. Ove godine i Španjolska, zbog jedne izvanredne generacije, zbog naslova europskog prvaka i zbog činjenice da ta nogometna velesila, u kojoj se možda igra i najbolji nogomet na svijetu, nikad nije bila svjetski prvak. Ali, uz Italiju, Brazil je uvijek tu...

Ni Cruyff, ni Diego, već Pele

OK, danas djeca u vrtiću vjerojatno ne znaju čuvenu postavu iz 1958. godine ( Garrincha, Didi, Vava, Pele i Zagallo), koja je u Švedskoj u finalu zgazila domaćina, kada se rodio još uvijek živući kralj nogometa Pele, makar su ga pokušali “svrgnuti” i Johan Cruyff i Diego Maradona. Od 1958. godine Brazil je bio najveći magnet svjetskih prvenstava, igrali su neodoljiv nogomet i, bez sumnje, imaju najviše navijača na svijetu. Imat će ih i na ovom prvenstvu, čak i u Hrvatskoj...

Kada se govori o najboljoj momčadi Brazila svih vremena, najčešće se spominje sastav iz 1970. godine, koji je u finalu zgazio Italiju (4-1) i zauvijek u Rio de Janeiro odnio pehar Julesa Rimeta. Tri naslova prvaka na četiri prvenstva, s izuzetkom 1966. godine, dali su im tu privilegiju. A te 1970. godine, u Meksiku su za Brazil igrali: Felix, Carlos Alberto, Brito, Piazza, Everaldo, Clodoaldo, Gerson, Jairzinho, Tostao, Pele i Rivelinho. Sumnjam da će Brazil ikad više složiti tako moćan sastav. Pele je bio na vrhuncu, zabio je jedan, namjestio dva gola u finalu Gersonu i Jairzinhu, a jednom je Talijane matirao i Carlos Alberto...

Onda su došle “gladne godine”. Njemačka, Argentina i Italija, su vladale svjetskom nogometnom scenom sve do 1994. godine i SP u SAD. Tamo je Brazil “na silu” osvojio naslov svjetskog prvaka. I ovaj put je u finalu na “pogrešnoj” strani bila Italija, ali, nakon mršavih 0-0 pred 93.000 gledatelja na Rose Bowlu u Pasadeni Brazil je dobio na jedanesterce 3-2. Za Talijane su promašili Franco Baresi i Roberto Baggio, a pobjednički gol za Brazil zabio je današnji izbornik Dunga...

Bilo je to čudno prvenstvo. Talijanski novinari su htjeli razapeti Seppa Blattera, jer je “neprimjereno da se svjetski prvak odlučuje jedanaestercima”. Ali, to im ni najmanje nije smetalo 12 godina kasnije, kada su, također na jedanaesterce, u finalu pobijedili Francuze (5-3). A taj Brazil iz 1994., koji je u Rio donio četvrti naslov svjetskog prvaka, dočekan je “trulim jajima”.

Lijesovi na Copacabani

Nekada, kad bi nesretno izgubili prije finala, na Copacabani bi ih dočekalo jedanaest lijesova, no, ovaj put ih je dočekala srdžba navijača zbog slabe igre. Sjetimo se i tih “nesretnika”: Taffarel, Jorginho, Aldair, Marcio Santos, Branco, Mazinho ( Viola), Dunga, Mauro Silva, Zinho, Romario i Bebeto.

Osim što su se mučili sa svim suparnicima i odigrali samo jednu veliku utakmicu, pobijedivši Nizozemsku 3-2, ulje na vatru je dolijevao i Pele, tada u svojstvu kolumnista New York Timesa, koji je zagovarao Ronalda, kao svojeg jedinog legitimnog nasljednika, a kojemu tadašnji izbornik Carlos Parreira nije dao niti sekunde...

U Japanu 2002. godine nije bilo dvojbe, u finalu je Ronaldo sa dva gola potopio Njemačku i bilo je to prvenstvo najveće brazilske dominacije. Ta reprezentacija vam je već nešto bliže: Marcos, Cafu, Lucio, Roque Junior, Edmilson, Roberto Carlos, Gilberto Silva, Kleberson, Ronaldo, Rivaldo, Ronaldinho...

Četiri godine kasnije, na pripremama u Švicarskoj, živjeli su raskalašeno, zatvarali su diskoteke, lokali do jutra i rezultat je bio poražavajući. “Visjeli” su i protiv Hrvatske (1-0), finalu se nisu ni približili. Izgubili su od Francuske u Frankfurtu (0-1, Henry), i to sastav koji smo zvali - “Dream Team”. Dida, Cafu, Lucio, Juan, Roberto Carlos, Gilberto Silva, Ze Roberto, Kaka (Robinho), Ronaldinho, Juninho ( Adriano), Ronaldo. No, jedino po čemu ćemo ih pamtiti s tog prvenstva je činjenica da je Ronaldo postao najbolji strijelac svjetskih prvenstava sa 15 golova, prestigavši Gerda Müllera...

Pretorijanski sustav

I u Južnoj Africi Brazil će biti favorit, možda broj jedan, možda broj dva. Tomislav Ivić smatra da su izmislili novi, revolucionarni sustav, neprobojni zid, koji je nemoguće minirati. Osim što imaju najboljeg golmana na svijetu ( Julio Cesar), ispred njega su dva kvadrata, u kojemu su Lucio i Juan, zatim Gilberto Silva i Melo i prednja “straža” Nilmar i Robinho. Na bokovima su Maicon i Kleberson i Ivić smatra da je to novi sustav “pretorijanaca”, koji ne može probiti ni španjolska veza ( Iniesta, Xavi, Fabregas, Silva), ni španjolski napadači Torres i Villa, a o tu “hridinu” razbit će se i Argentina, makar su tamo Messi, Tevez, Aguero ili Milito.

Ivić smatra da će tzv. ključni “lob-pas igrač” u brazilskoj momčadi biti Kaka, koji će hraniti Robinha i jedinog isturenog napadača Luisa Fabiana, a s desne strane će napadače potpomagati snažni Maicon...

Izbornik ‘njemačkog kova’

Izbornik Dunga, inače dugogodišnji kapetan Brazila, nije tipični brazilski igrač, više je “Nijemac”. Igrao je na tri svjetska prvenstva, u Italiji, SAD i Francuskoj. Proslavio se izbacivanjem Ronaldinha iz reprezentacije, što će mu biti mlinski kamen oko vrata, pođu li stvari po zlu. Smislio je dobar sustav, ima sjajne igrače, naravno, pod uvjetom da Kaka bude u top formi, da Robinho ne zataji i da Luis Fabiano bude egzekutor, kakvi su nekada bili Romario ili Ronaldo...