DAVIDE MOSCARDELLI IZ SIGETA 'Transfer ili demokratski Dinamo? Demokratski Dinamo!’

Bio je prosinac prošle godine, mercato je bio u punome jeku, a glavnu, naslovnu rolu preuzeo je anonimac iz Bologne. Bradati, 33-godišnji napadač Bologne Davide Moscardelli običan je tip iz susjedstva kojem statistika nije blagonaklona - tek jedan gol u jesenskom dijelu sezone - no upravo se on našao u žarištu zanimanja - Rome. Vodeći rimski mediji natjecali su se tko će ga poput božićnog drvca bolje okititi superlativima i staviti ga pod bor Curve Sud, tribine Rominih najvjernijih. Ujedno su i sami tifozi s Curve Sud pokrenuli peticiju kako bi bradonja porijeklom iz Belgije navukao dres Vučice.

Brojke su bile frapantne, nekoliko desetaka tisuća potpisa slijevalo se prema Olimpicu zbog simpatičnog tipa koji bi redovito nakon utakmica svoje Bologne, ili nekoć Chieva, jurio prema Vječnom gradu kako bi s najvatrenije tribine bodrio svoje kolege profesionalce na travnjaku. Ljubav, jednostavno, nema cijene... Roma se ipak nije vodila emocijama već pragmatikom, pa je Moscardelli ipak ostao navijač.

- Da sam dobio priliku navući dres i zaigrati minutu pored Il Capitana, toga časa mogao bih komotno i umrijeti. No ništa ne može umanjiti ili izbrisati moju ljubav prema Romi. Ona je bila i zauvijek će ostati moj život - prokomentirao je Moscagol.

Zvijezda je postao zbog majice ispod dresa kojom je slavio pogodak protiv Hajduka, zbog majice kojom je dao podršku BBB-ima u razarajućoj borbi protiv aktualne vlasti. Tetovaža? Na tom je tragu; Dario naime na leđima ima otisnut natpis “BBB” s 1986. kao godinom osnivanja. Ovo je priča o hrvatskom Moscardelliju, čija fabula neodoljivo podsjeća na rimskog navijačkog imperatora.

- Tamo negdje 2002. godine s ocem sam bio na Krku i pošli smo u Zagreb na utakmicu Dinama. Bio mi je to prvi susret uživo s Maksimirom, ali kada sam zakoračio na tribine i ugledao Sjever... To je bilo to, stvorila se ljubav, otad nadalje živim samo Dinamo - priča o navijačkoj Amorovoj strelici koja ga je probila posred srca.

Majicu koju je pokazao protiv Hajduka nosi cijelu sezonu i čeka taj mali časak radosti.

- Nikad je nisam skidao, premda znate kako je, to je pamuk koji se tijekom igre namoči, a onda uđeš u svlačionicu i zaista zna biti hladno, jako hladno. Protiv Hajduka sam primjerice na poluvremenu razmišljao da je skinem, ali mislim si, neću, imam neki predosjećaj. Kad sam u nastavku izašao na travnjak, pitaju me suigrači “što se treseš”, a meni je zapravo bilo hladno, trebalo je par minuta da se opet zagrijem.

Kada je zabio, nije zagrijao već zapalio samoga sebe, ali i društvene mreže koje su poput napalma širile priču o navijačkom “Neznanom junaku”.

- Nisam tip koji se želi isticati, niti sam tim činom razmišljao o medijskom odjeku. Želio sam isključivo ljudima dati do znanja da postoje ljudi koji podržavaju navijače. Slika u društvu je da su svi oni huligani, što je potpuno kriva percepcija. Ne žele svi loše Dinamu, neki poput mene smatraju da trenutačna situacija nije dobra i da se klub mora vratiti narodu, kojem oduvijek i pripada.

A da sutra zaigraš za Dinamo, što bi ti to značilo?

- To je neki san, koji neće ostati ostvaren, ali ako ništa, barem mogu otići na tribinu bodriti klub, a to radim iz ljubavi.

Kada biste mogli birati između demokratskog Dinama ili inozemnog transfera, što biste izabrali?

- Demokratski Dinamo! - kao iz topa će.

- Možda bih onda i ja jednom zaigrao u Dinamu...