DAN KADA JE UMRO YU NOGOMET Novi film donosi nikad viđene snimke obračuna Bobana s milicijom i Arkanovog paradiranja po Maksimiru

Bila je sunčana nedjelja, 13. svibnja 1990. godine. Na rasporedu utakmica velikog, u tadašnjim političkim uvjetima koji su potresali Jugoslaviju u rastakanju, najvećeg rizika. Igraju zagrebački Dinamo, koji tada simbolizira novu vlast Franje Tuđmana i HDZ-a, koja je pobijedila na izborima ni dvadesetak dana prije. I Crvena zvezda čiji su navijači, ni godinu dana prije, preimenovani u Delije, simbolizirali Miloševićeve velikosrpske apetite. Milošević u punoj snazi: Vojvodina, Kosovo i Crna Gora su mu u džepu, histerija protiv Slovenije i Hrvatske u zenitu. Međuetnička napetost mogla se “rezati nožem”. JNA razoružava teritorijalne obrane Slovenije i Hrvatske. U dvorani Lisinski u Zagrebu, koji dan prije, bila je održana 35. pjesma Eurovizije, a te su se godine zadnji put oglasile sirene na godišnjicu Titove smrti. U toj shizofrenoj situaciji dolazi do utakmice koja je i prije, u mirnija vremena, bila uvijek više od igre. Nešto se moralo dogoditi. I jest. Utakmica nije odigrana, navijački neredi, razbijene glave, vrhunski politički slučaj, ali će upravo zato ući u povijest, a neki će (pretjerano!?) uzeti taj dan kao početak rata u Hrvatskoj.

Intrigantni dokumentarac “Nedjelja 13.” Igora Grahovca, na do sada, kod nas, neviđeni način rekonstruira tu politički važnu utakmicu koja se ne može izbjeći u priči o raspadu Jugoslavije i ratu. Grahovac ne docira, ne daje svoje komentare, već pušta mnogobrojne sugovornike da pričaju svoju priču.

Prvi put o tome govore i Zvezdini huligani, koji su bili na južnoj tribini stadiona Maksimir, zatim BBB-ovci s “juga” i “sjevera”, pripadnici tadašnje milicije (SUP-a) i snaga koji su se bavili osiguranjem utakmice te sudac Adem Fazlagić (“Mene su namjerno kao Bošnjaka delegirali da vodim tu utakmicu”), milicajac Refik Ahmetović koji će ostati upamćen jer ga je udario Zvone Boban (Boban nije pristao sudjelovati u filmu) zatim tadašnji treneri Dinama Josip Kuže i Zvezde Dragoslav Šekularac te igrači Vjekoslav Škrinjar, koji je dobio pendrekom u leđa, ali nije postao legenda poput Bobana, i Vladan Lukić.

Film kroz sugovornike prolazi svaku fazu “utakmice”, od dolaska navijača Zvezde u ranim jutarnjim satima u Zagreb, preko prvih sukoba na ulicama, do (namjerno ili ne) loše ili šlampave organizacije sigurnosti. Treba reći da se milicija nakon izbora našla u nekom zrakopraznom prostoru. Za utakmicu je bila loše opremljena, uz mnoštvo propusta u organizaciji koji bi mogli biti namjerni, ali i hotimični. Primjerice, većina milicajaca nije imala ni šljemove ni maske. Reagirali su sporokada su navijači Zvezde počeli s rušilačkim pohodom po južnoj tribini. Specijalci nisu mogli naći ulaz na južnu tribinu(!?) nego su trčkarali uz ogradu po tartan stazi. Čuje se kako Delije pjevaju - “Druže Tito tebe Srbi lažu, oni vole đenerala Dražu”. Petra Đukić iz tadašnjeg SUP-a Hrvatske kaže kako je među pripadnicima milicije bila nesrazmjerna zastupljenost Srba.

Otkad se 13. svibnja dogodio traju polemike je li sve bilo organizirano.

Đukić se u filmu pita zašto nitko nije pokušao spriječiti dolazak navijača Zvezde u Zagreb, zašto ih nitko nije dočekao i sproveo na stadion te kako to da nije bilo intervencije kada su Delije provalili na gornji dio južne tribine gdje je bila skupina Dinamovih navijača i kako to da su sporo reagirali kada su BBB-ovci provalili na travnjak, nego je do sukoba došlo tek negdje na sredini igrališta. Iako Božo Sušec navodi da ga je dan-dva prije utakmice nazvao kolega iz Beograda i nagovijestio da se nešto sprema, film nije dao odgovor radi li se o planiranom ili spontanom neredu.

Nitko od sugovornika ne usuđuje se direktno spomenuti namjeru, ali ona je u naznakama. Naime, ograda na sjeveru popustila je neočekivano lako, kao da je bila “prethodno prepiljena”. No, kako kaže Ante Ćalušić Toni, jedna od lidera BBB-a, “nitko mi se u ovih 25 godina nije pohvalio da je to učinio, a vjerojatno bi”. Goran Kovač Macko (BBB) kaže kako su iz Beograda imali navijačke informacije da će biti frke, dok Saša Aščerić Asteriks, pripadnik Delija, kaže kako smo “znali da se tamo nešto sprema”.

Dragocjena je do sada u Hrvatskoj neviđena snimka RTS-a na kojoj se, prije nego je Boban udario milicajca, čuje kako govori “di ste pičke smrdljive”. A nakon toga bliskog susreta, daljnju eskalaciju sukoba igrača i milicajca, vidi se, spriječio je danas pokojni veliki trener Dinama, Josip Kuže. Refik Ahmetović priča kako su ga neki kolege nagovarale da puca Bobanu u leđa.

Film definitivno razrješuje jednu od lažnih misterija koja se stvarala svih ovih godina - Arkan. Na snimkama se lijepo vidi kako se on prešetava s rukama u džepu maksimirskim travnjakom dok traje divljanje Delija na “jugu” i sukob BBB-a s milicijom kod sjeverne tribine. Nakon što smo vidjeli tu snimku, prilično smiješno zvuči izjava jednog od čelnika Zvezde Miloša Marinkovića: “Garantujem životom nisam ga video ni tada ni pre ni posle”. Zvezdin nogometaš Lukić potvrđuje da je Arkan bio s njima, što se i vidi na jednoj snimci. Boža Spasić, nekadašnji visoki dužnosnik saveznog SDB-a, kaže kako su u to vrijeme republički SUP-ovi radili zasebno, ne konzultirajući “saveznu centralu”.

- I mi u saveznom SDB-u smo se iznenadili kada smo počeli viđati Arkana na klupi Zvezde - kaže Spasić, ali to je bio plan tadašnjeg srpskog političkog vodstva, da se on nametne navijačima Zvezde kao vođa. Jedan od vođa Delija Zoran Timić kaže kako je Arkan imao zadatak da Delije kao srpske nacionaliste kanalizira i upotrijebi za Miloševićeve planove.

Film je zanimljiv, napet, iscrpan. Konačne odgovore na enigmu 13. svibnja nije trebalo ni očekivati. Film je proizvela kuća Produkcija B, uz suradnju s HRT-om , RTS-om i Al Jazeera Balkans, što je prva takva suradnja tih triju televizija s ovog prostora.