STANKO POKLEPOVIĆ

'Da sam ostao, s Dinamom bih se tukao za naslov'

Već šest sezona zaredom Hajduk ne uspijeva razbiti Dinamov monopol na naslove hrvatskog nogometnog prvaka
 Vladimir Dugandžić / Cropix

SPLIT - Stanko Poklepović bio je zadnji trener koji je s Hajdukom osvojio trofej, ali su ga svejedno bez milosti gurnuli niz stepenice Poljuda čim je zaredao sa dva, tri poraza. Ista priča ponavlja se već godinama: Hajduk nemilice troši trenere i igrače, uprave se smjenjuju, a rezultata nema.

Na Poljudu nema vizije, nema programa i nema ljudi koji će napraviti „velikog Hajduka“. U svojoj stotoj godini postojanja Hajduku je ostala samo blještava fasada, ime, brend, navijački dekor, a iza te fasade puno je truleži.

Hajduku trebaju jaki ljudi, osobe s nogometnim pedigreom, ‘veliki igrači’ na svim poljima. Klub u svoje redove mora dobiti tipove kao što je Igor Štimac, kao što je bio Ivica Šurjak, jer to su ljudi koji izazivaju „potrese“, prave razliku i u konačnici donose napredak. Prolazi još jedna Hajdukova sezona bez trofeja, već šesta godina bez osvojenog prvenstva.

Jedina dva pehara u vitrinama od 2005. godine donijeli su Ćiro Blažević (Superkup 2005.) i Špaco Poklepović (Kup 2010.), dva trenera senatora koji su na iskustvo uspjeli zakamuflirati činjenicu da je Hajduk organizacijski ostao zarobljen u prošlosti.

Hajduk je s Poklepovićem imao veliku šansu. Njegov trijumf u Kupu Hrvatske 2010. godine doživljen je kao zrno utjehe nakon godina frustracija i činilo se tada da će poslužiti kao najava boljih dana splitskog kluba. Špaco je izveo Hajduk u Europu što je bila prvorazredna senzacija, te ga odveo u Europsku ligu, napokon uz bok Dinamu. Bio je to pothvat na tragu onoga od prije 16 godina kada je Hajduk igrao u Ligi prvaka i senzacionalno dospio do četvrtfinala.

No bez obzira na to što je Špaco napravio rezultat, posložio je i standardizirao momčad te je pritom svojom pojavom i radom vratio „gospodski štih“ stogodišnjem klubu, ugovor nije odradio do kraja. Smijenjen je nakon serije poraza, kako to već običavaju napraviti na Poljudu.

Ambicioznost osporavanog predsjednika Joška Svaguše počela je kopniti kad je shvatio da više nema političku podršku gradonačelnika Željka Keruma. Svaguša se predao, a u toj letargiji najlakše je bilo smijeniti Poklepovića iako Hajduk nije imao rješenje, jer nije imao pripremljenog nasljednika.

I tako je u priču upao Goran Vučević, najprije kao privremeno rješenje, pa onda i kao jedini izbor.

Uzalud se Poklepović čudio smjeni. Odlazeći razočaran s Poljuda ustvrdio je, i dan danas to ponavlja:

- Da sam ostao na proljeće bi se s Dinamom borili za naslov prvaka.

Otkrio je Špaco još jednu veliku istinu:

- Hajduk nema logistiku kao Dinamo koji na našem mjestu ne bi nikad dopustio da mu RNK Split uzme dva boda, pa onda i Karlovac, a Cibalija čak tri. Sa takvih sedam bodova Dinamo osvaja titule. Osim svega, Hajduk je izgubio i utjecaj u hrvatskom nogometu.

Klub upravo prolazi razdoblje u kojem se bira nova uprava javnim natječajem što je svjetski raritet. Kad se izaberu novi ljudi i njima će trebati „sto dana prilagodbe“. A vrijeme prolazi. Hajduk je izgubio ovu sezonu, a mogao bi izgubiti i sljedeću.

- Pozicija u kojoj se nalazimo jest realnost današnjeg Hajduka - čini se pomiren sa sudbinom trener Vučević.

- Slabiji smo nego što smo bili na početku sezone i nerealno je bilo očekivati da ćemo se s Dinamom boriti za prvaka. Kao trener moram raditi s onim što imam na raspolaganju, a stvar je uprave i financijskih mogućnosti kluba kakvu ćemo momčad imati - kazao nam je trener Goran Vučević.

Promijenilo se 11 trenera i četvorica predsjednika, a naslova ipak nema

Hajduk nije bio prvak od 2005. kada je Štimac doveo momčad do šampionskog slavlja. Bila je to sezona koju je započeo Ivan Katalinić, ali je smijenjen nakon debakla u Europi od irskog Shelbournea, a “spašavanje Hajduka” izveo je Blaž Slišković. Popularni Baka preuzeo je grogiranu momčad “bijelih” te je doveo do prvog mjesta. Iako je Slišković uspio ostvariti ono što se od njega tražilo vozeći paralel slalom između Hajduka i BiH reprezentacije ubrzo je pukla ljubav između njega i Hajduka pa je zadnjih osam kola odvozio Igor Štimac koji je tada bio sportski direktor. U mandatu tadašnjeg predsjednika Branka Grgića Hajduk je imao kontinuitet upravljanja, ali ni osvajanje druge titule prvaka države zaredom kao ni senzacionalni transfer Nike Kranjčara nisu iskorišteni da se postave temelji zdravog kluba.

Ćiro Blažević koji je naslijedio Štimca upao je u “kašetu brokava” pa je kriza kulminirala sramotnim ispadanjem od Debrecena. I to je bio okidač svega lošega što se kasnije uslijediti. Česte smjene trenera, a potom i smjene uprava doveli su do toga da Hajduk već šestu sezone bespomoćno gleda u leđa Dinamu. Od 2005. do danas Hajduk je promijenio 11 trenera, a poslije Grgića i predsjednici su se izmijenjivali kao na traci, aktualni Josip Grbić četvrti je u nizu.





Od 2005. Dinamu 10 trofeja i 106 bodova više od Hajduka

Prva HNL po sezonama

2005./2006.

1. Dinamo 76, 5. Hajduk 40

Dinamo prvak, Rijeka osvajač kupa;

2006/2007.

1. Dinamo 92, 2. Hajduk 72

Dinamo dvostruka kruna;

2007/2008.

1.Dinamo 82, 5. Hajduk 52

Dinamo dvostruka kruna;

2008/2009.

1. Dinamo 74, 2. Hajduk 68

Dinamo dvostruka kruna;

2009/2010.

1. Dinamo 62,

2. Hajduk 58

Dinamo prvak,

Hajduk osvajač kupa;

2010/2011.

1. Dinamo 58,

2. Hajduk 48

Ukupno trofeja (bez 2010./2011.)

Dinamo 10 (5 prvenstava, 3 kupa i 2 superkupa); Hajduk 1 (kup)

Ukupni bodovni omjer (uključujući 2010./2011.)

Dinamo 444; Hajduk 338; 106 bodova razlike

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 00:59