CVITA ZA SVA VREMENA

Cvitanović: Zaljubljen sam u nogomet iz moga vremena, iako se danas igra bolje i brže

Najbolji strijelac u povijesti ‘stogodišnjaka’ iz Maksimira u prologu Dinamove europske sezone priča o svojim negdašnjim zadovoljstvoma i frustracijama u plavom dresu

Svaki veliki nogometaš u karijeri je odigrao barem jednu utakmicu za - desetku! Posebno nogometaš koji je u 502 utakmice zabio 304 gola i figurira kao najbolji strijelac u povijesti jednog stogodišnjaka. Međutim, Igor Cvitanović je zaslužio nekoliko desetki za majstorske pogotke, ali i toliko “kaktusa” za promašaje. No, i stative su dio nogometne igre, ne samo golovi...

Igor Cvitanović traje u Dinamu od 1989. godine kada je kao wunderkind, odbačen u Osijeku. Ulazio je u igru od 80. minute i redovito zabijao. Već na debitantskoj utakmici, protiv Sarajeva 1989. godine (6-0), “nije ga išlo” - zabio je samo dva. Zatim bi u “sudačkoj nadoknadi” zabijao Veležu i Slobodi i već tada su čak i u Maksimiru shvatili da u ruci drže dijamant. No, tada je u Dinamu bio i kraljevski “Kohinor”, Davor Šuker.

Trener starijih pionira

Na žalost, kao i u svakoj karijeri, Cvitanović je igrao i utakmice koje nisu bile za desetku. Još pamtimo meč u Bukureštu kada je promašio pet “zicera”, pa godinu dana poslije u Auxerreu kada je u posljednjoj minuti mogao odgurati Dinamo u sljedeći krug Kupa Uefa. No, s gol-linije nije uspio ugurati loptu preko crte. Ima i takvih dana. Ali, ima i onih drugih...

Igor Cvitanović je zabio 11 golova koje će Dinamova povijest zauvijek pamtiti. Dva Sarajevu na premijeri vlastite karijere, jedan Steaui u Bukureštu, dva Partizanu u veličanstvenoj pobjedi u Zagrebu (5-0), dva Newcastleu na St. James Parku i u Maksimiru te četiri Grasshopperu. Posljednja desetka koju sam upisao iza prezimena nekog nogometaša dogodila se u Zürichu 1997. godine, nakon pobjede 5-0 nad Grasshopperom. Ti golovi su obilježili njegovu karijeru jer je Igor Cvitanović “igrao samo u Dinamu”, na ostatak svijeta nije se mogao prilagoditi.

Danas je trener starijih pionira u Dinamu, odmara se na Supetru i s pozornošću prati rad “svetog trojstva” iz svoje generacije: Krune Jurčića, Tome Rukavine i Damira Krznara. Oni su već bili u Ligi prvaka, kao igrači, mogu li taj rezultat ponoviti i kao treneri...

Cvitanovića sam pitao koji mu je gol najdraži, a kojega se ne voli sjetiti.

Pet ‘mrtvaca’

- Nema tužnih golova, svaki donosi radost i olakšanje, drag mi je čak i onaj protiv Steaue. Iako je utakmica u Bukureštu moja najtamnija mrlja u karijeri. A uopće nisam igrao loše, ušao sam u pet ‘mrtvih šansi’. Dragi su mi golovi Partizanu, Newcastleu i Grasshopperu, iako je pogodak Newcastleu u posljednjim sekundama utakmice svakako najtužniji. Nismo zaslužili tako ružan kraj...

Uskoro će 30. srpnja, dan kad je Dinamo prije 14 godina zdrobio Partizan. Uz dva Cvitanovićeva gola:

- Nikad više neće biti takve napetosti uoči jedne nogometne utakmice, bio je to prvi sudar srpskog i hrvatskog kluba nakon rata. Nacionalni naboj bio je jači od sportskih motiva, igrali su Hrvati, a ne Dinamo. Morali smo pobijediti!

Najdraži Vlaović i Viduka

Godinu dana kasnije obilazio sam Vukovar. Svratio sam u crkvu i vidio raznorazne odurne grafite i bljuvotine ispisane po zidovima. Četnički rukopis, naravno. No, netko je na dnu zida, pokraj oltara, ispisao sitnim slovima: “Dinamo - Partizan 5-0”. No, to je prošlost...

Je li Dinamo iz 1997. najjači Dinamo novog doba?

- Nemoguće je usporediti nogomet iz dva vremena. Za deset godina sve evoluira, pa i nogometna igra. I tko je od nas potpuno hladan i objektivan prema svojem vremenu, osobno mislim da je onda nogomet bio bolji i ljepši. A vjerojatno nisam u pravu, danas se igra bolje i brže, ali moje najbolje razdoblje je bilo od 1996. do 1998. godine i u njega sam i danas zaljubljen.

Igrali ste sa Šukerom, Bobanom, Vlaovićem, Mlinarićem, Vidukom, Prosinečkim. Tko je bio vaš najbolji partner?

Rukavinu ‘ubila’ Grčka

- Partneri su mi bili samo napadači, ostali su bili servis. Dobro sam se slagao s Vlaovićem, s kojim sam jedne sezone postigao 57 golova, Mark Viduka bio je prvoklasni igrač, znalac, a vrlo dobro sam se dopunjavao i s Peternacom. Sa Šukerom sam igrao samo pola sezone, tako da su moji najbolji suigrači bili Vlaović i Viduka.

Danas vam je iz Dinama najbliži po stilu Rukavina.

- Kapacitet je i provjerena klasa i uvjeren sam da će dobri ljudi iz stručnog stožera od njega stvoriti velikog igrača. Ne smije u Dinamu završiti kao mrtvi kapital. Nisam puno gledao Rukavinu, ali ono što je igrao, igrao je dobro. Nužni su mu pažnja i strpljenje, Grčka ga je ‘ubila’...

Tko će u srijedu biti čovjek odluke: Badelj, Sammir, Krstanović, Bequiraj?

- Egzekutori, dakle Bequiraj i Krstanović. I od Sammira se očekuje gol. Badelj? Ako lopta ‘sjedne’...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 18:39