Buljat na povratku u prvu momčad progovorio

Krajem studenoga prošle godine Marijan Buljat odigrao je posljednju utakmicu za prvu momčad Hajduka. Nije tada ni slutio da će susret s Osječanima na Poljudu dugo, čitavih sedam mjeseci, stajati kao njegov zadnji dvoboj za Hajduk. Dva mjeseca nakon susreta s Osijekom premješten je u drugu momčad zbog neprihvaćanja smanjenja ugovora i sve ostalo je već ispričana storija.

Priča o trčanju zorom, proljetnim utakmicama po travnjacima dalmatinskih sela i gradova... Priča koje se nekadašnji reprezentativac nerado prisjeća.

- Prolazio sam dosta ružnih i teških dana u karijeri. Od ozljede prije dvije i pol godine do posljednje polusezone na Poljudu. Ali srećom, psihički sam jak - kazao je Marijan Buljat na početku pričanja životne priče.

Ne zna ni Marijan što je bilo teže. Gledati prvotimce i igrati u Vodicama, Zemuniku prošlog proljeća... ili liječiti ozljedu prije tri godine u Dinamu. Šarolika je lepeza neugodnih životnih situacija koje je prolazio proteklih sezona.

- Teško je jedno i drugo, ali ipak je lom noge nešto najgore što se sportašu može dogoditi. Nema ništa teže od zdravstvenih problema. Šest mjeseci nisam pipnuo loptu. Ne, definitivno je najgore kad nemaš mogućnost igrati. Makar i za drugu momčad.

Dojam je da ste sve nevolje mirno primili. Nikada niste rekli ružnu riječ nikome u svom okruženju. A sigurno je ponekad bilo i razloga i ljutnje...

- Nisam mirno primio. Bilo je neprospavanih noći, ali preživio sam. Nadjačao sam probleme. Psihički sam jak. Svatko ima svoje viđenje, a moja je jedina zadaća trenirati i ne raditi ekscese. Ružno je bilo čitati kada u medijima stalno izlaze svote ugovora. Nije bilo lako ni meni ni mojoj obitelji. Ali, nisam potpisao taj ugovor sam sa sobom. Dapače, nikoga nisam prisilio na potpis. To mi je ponuđeno, nisam ja to tražio...