BILIĆ MORA OTVORITI OČI: Evo kako bi trebala izgledati postava Hrvatske za dodatne kvalifikacije!

Zadržite one kojima publika plješće, potjerajte one kojima zvižde. Tako je Maradona svojedobno kazao predsjedniku Napolija ubrzo po dolasku, nakon što je ‘snimio’ stanje u svlačionici podno Vezuva. I bi po Diegovom...

U našemu je malom sokaku već duže vrijeme Maradona - dakle onaj čija se sluša, bog s mrkvom i batinom - Zdravko Mamić. A gospodar Hrvatskog nogometnog saveza nedvosmisleno je poručio s terase na Kantridi našem izborniku i stožeru:

- Nema starih zasluga, moraju igrati oni koji su u natjecateljskoj formi!

Slaven Bilić i sam zna da mu u natjecateljskoj formi nisu Ćorluka i Kranjčar, prvi ima kronične probleme s tetivom i nije standardan u Tottenhamu, a drugi se neposredno uoči Pireja oporavio od ozljede stražnje lože, ali je u Rijeci, izgleda teže, ozlijedio prednju. Što se pak nepovjerenja publike tiče, protiv Latvijaca ga je pronevjerio Lovren, koji nažalost nikako da se oslobodi Ladićeve stigme iz mlade reprezentacije da je ‘kikser’, a tribine sa skepsom dočekuju i svaki ofenzivni pokušaj Strinića, koji je obavio svoj posao asistencijom za 1-0, ali s manjkom samopouzdanja i viškom neodlučnosti u igri prema naprijed.

Od povratnika u reprezentativni dres, publika definitivno drži palac gore Ivanu Rakitiću, koji je zorno pokazao kakav je kapacitet, zašto ga je, primjerice, zimus kupila Sevilla i zašto je tamo do svibanjske ozljede stopala bio stalno standardan, te dokazao da je Bilić ispravno inzistirao da ga HNS ‘ukrade’ Švicarcima. Nepovjerenje s kojim je bio dočekan uoči debija u Tbilisiju napokon je izborio i Ivan Perišić, kojega je čak pohvalio i Mamić.

Navijači, dakako, za studeni žarko očekuju povratak napadača iz generacije 1979/80: Ivice Olića, koji je tek počeo trenirati punom snagom u Bayernu i nije u natjecateljskoj formi, te Mladena Petrića, koji već igra za HSV i čiji pogoci i suradnja s Eduardom u ciklusu za Euro 2008. intrigiraju stručnjake i laike.

Zasad je gotovo sigurno da se do dodatnih kvalifikacija neće oporaviti Kranjčar i Kalinić, dok će Ćorluka biti na dispoziciji, iako s upitnom predstojećom minutažom u Tottenhamu, a od igrača koji su nastupali u skupini F, Pranjić nije ni na mapi u Bayernu, pa je ‘out’, tako da Strinić ostaje prvi, ako ne i jedini Bilićev izbor ljevaka za lijevi stražnji bok. Za desni bok bi do sredine studenoga mogao konkurirati Vrsaljko, koji od 4. kola stječe pravo nastupa u Ligi prvaka, dok sve bolji Vida može odigrati i bočnu i središnju braničku rolu.

Kad se sve zbroji i oduzme, neupitni za poželjnu postavu u dodatnim kvalifikacijama su: Pletikosa na vratima (bez Stipine obrane zicera Rudnevsu u 59. minuti možda ne bi bilo Eduardova i Mandžukićeva pogotka, kao što bez Casillasovih 2008. i 2010. ne bi bilo junaka Torresa i Inieste!), Šimunić u obrani, Srna na prednjem, stražnjem ili cijelom boku, Rakitić i Modrić u sredini, Perišić u Kranjčarovoj ulozi, dočim je za napad ponovno najveća gužva, sigurnim se ne može smatrati čak ni naš najbolji aktivni strijelac Eduardo, koji nije standardan u Šahtjoru, možda ni Mandžukić, starter u posljednjih šest utakmica reprezentacije, ako se na željeni nam način vrati Ivica Olić.

Zanimljiv je pogled na Bilićevu postavu iz prve utakmice s Latvijom, kada, doduše, nije bilo Modrića, u 4-2-3-1: Runje na vratima, zadnji red Srna, Ćorluka, Šimunić i Strinić, vezni Vukojević i Rakitić, s Petrićem, Eduardom i Kranjčarom isped njih, te Olić u špici. Sutra bi, dakle, u istoj formaciji mogli istrčati: Pletikosa; Srna, Vida (Ćorluka), Šimunić, Strinić; Rakitić, Modrić; Petrić, Eduardo, Perišić; Olić (Mandžukić). Ili bi, u 4-4-2, zadnja linija bila Vida, Ćorluka, Šimunić, Srinić, a prednja Srna, Rakitić, Modrić, Perišić, a u napadu dvojica od petorice Eduardo, Jelavić, Mandžukić, Olić, Petrić. Kako nije korišten na Kantridi čak ni u ‘trash-timeu’, Klasnić je do daljnega ponovno u trećem planu...

Na koncu se vraćamo na našega ‘Maradonu’, koji Biliću nameće Sammira koji tek treba dobiti Fifino hrvatsko državljanstvo (17. listopada je u Zürichu odluka o pravu nastupa od studenog 2011. ili siječnja 2012.), a onako usput spominje mu i Badelja, iako je zapravo najveća šteta što je svako malo ozlijeđen Ivan Tomečak, koji bi sa Srnom donio hitrinu desnom prednjem i stražnjem boku, a Ćorluki prepustio najdraži mu i trkački manje zahtjevni položaj stopera.

U prvom slučaju reprezentacija bi, valjda, kao i Dinamo trebala zaigrati 4-4-2 u rombu, za koji bi kao osigurač opet ozbiljno konkurirao i Vukojević, no to bi Biliću bio preveliki eksperiment za tako važne utakmice, dok bi u preostala dva sustava to bile provjerene formacije, klasičnih 4-4-2 kao protiv Latvije ili 4-2-3-1 protiv jačih suparnika, no u ovom drugom bi jedan od napadača opet bio ‘žrtvovan’ na krilu.

Jedno je nedvojbeno, Slavenu Biliću predstoji mjesec najtežih odluka dosad.