Berlusconi papi Ivanu Pavlu ll: Svetosti, dopustite mi reći da sličite mom Milanu!

Srebrni pir koji su nedavno proslavili klub Milan i njegov vlasnik Silvio Berlusconi rijedak je događaj u nogometu - ali je i Berlusconi rijedak tip vlasnika, svakako prvi u svojoj sorti, kojoj su se tek kasnije pridružili ini kontroverzni tajkuni, poput Abramoviča.

Milan je svojevrsna institucija u Italiji. Tako je star da, kao i Genoa (osnovana također u pretprošlom stoljeću), još nosi englesko ime (talijanski bi bilo: Milano, ali se u meneginskom govoru kaže baš Milán), kako se šikalo kada su u Italiju prodirali engleski sportovi: lawn tennis i, naravno, football.

U ovih 25 godina od 1986., kada je Berlusconi kupio klub od Giuseppea Farine, Milan je sedam puta bio prvak Italije, pet puta je osvojio Ligu prvaka, tri puta je bio svjetski klupski prvak, po pet puta je osvojio superkup u Italiji i u Evropi, što, uz jedan Talijanski kup, daje 26 trofeja, u prosjeku više od jednoga godišnje. Na nedavnoj proslavi našli su se i igrači koji su već bili u klubu kada ga je Berlusconi kupio, npr. Ancelotti, Baresi, Tassotti i P. Maldini, ali i oni koje je Berlusconi platio i s kojima je Milan stizao na svjetske vrhunce, npr. van Basten, Weah, Savićević i Boban, a s njima i najuspješniji među Berlusconijevim trenerima, Arrigo Sacchi.

Berlusconi je kao momčić išao na Milanove utakmice, kamo ga je vodio tata Luigi, bankovni činovnik. Kad se namlatio para, Berlusconi je kupio Milan (ta neće valjda samo autaši i naftaši, poput Agnellija ili Morattija, imati svoje igračke), a na spomen tati pokrenuo je turnir koji, naravno, i financira. Za razliku od Agnellija i Morattija koji su nogomet smatrali zabavom sa strane (iako su za nju žestoko grizli), Berlusconi se naviknuo i od svoje zabave izmusti korist i za svoje core business (uostalom, obogatio se prodajući zabavu i televizijske iluzije Talijanima).

Kad se 1994. bacio u politiku (da ne bankrotira i ne ode u tamnicu), Berlusconi je najlogičnije koristio nogometne metafore: “Odlučio sam izaći na teren!” poručio je Talijanima s ekranâ svih svojih televizija. Formirao je stranku, davši joj nogometni naziv “Forza Italia!” (to je poklič navijača reprezentacije; Naprijed, Italijo!). Za tri mjeseca došao je s njome na vlast. Udio u tome imala je i Milanova popularnost: u biračke kutije ulijetali su i golovi Sacchijevih momaka. Koliko je opsjednut nogometom i njegovim metaforama, Berlusconi je demonstrirao i u nekima od svojih brojnih gafova.

- Svetosti, dopustite mi reći da sličite mom Milanu. I Vi ste često u inozemstvu, na gostovanju, i po svijetu pronosite pobjedničku ideju. Ideju o Bogu - rekao je Berlusconi tadašnjem papi Ivanu Pavlu II. - Bio sam u Ruandi 1994. i dobro se sjećam djece koja su na ulici igrala nogomet, koristeći kao loptu glavu svog trenera - slagao je, ne trepnuvši, u jednome od svojih rasističkih ispada.

Nekoliko posljednjih godina činilo se da Berlusconi ne mari više za Milan kao nekada. Nije često dolazio na utakmice, nije višedriješio kesu da bi kupio najbolje. Lani, kada se opet zavrtio calciomercato Berlusconi je opet, kao u najboljim godinama, bio protagonist zakulisnih igara.

Pokazujući još jednom svoj neprijeporan dar uskakanja u pravi zadnji čas, Berlusconi je unajmio od Barcelone otmjena Šveđanina Zlatana Ibrahimovića (imaju sličan smisao za fair play njih dvojica, vlasnik i napadač), te od Manchester Cityja kupio Brazilca Robinha.

U studenome lanjske godine je i Barbara Berlusconi (27) ušla u upravu kluba kojemu je vlasnik i predsjednik njen tata. U Italiji je logično da vlasnik ili glavni dioničar kluba bude njegov predsjednik. Samo u velikim dinastijama, gdje patrijarh nema kada baviti se i svojom najdražom igračkom, u klub delegiraju nekoga drugoga iz obitelji. Tako su činili Agnelli, kad je na čelu Juventusa bio “Odvjetnikov” brat Umberto Agnelli, a sada je na toj dužnosti Umbertov sin Andrea Agnelli, posljednji s tim prezimenom u dinastiji. “Upucavši” svoju srednju kćer u Milanovu upravu, Berlusconi je i na toj razini pokazao da računa na opstanak dinastije. Njegova starija djeca Maria Elvira Marina (44) i Pier Silvio (41) već su dobili funkcije u obiteljskom biznisu: Marina vodi nakladni kolos Mondadori, a Pier Silvio je potpredsjednik Mediaseta i predsjednik njegove producentske kuće RTI. Nitko od njih nije bio u Milanu. Sada je na redu Barbara, krsno kumče bivšeg premijera i pravomoćno osuđenog kriminalca Bettina Craxija.

Adriano Galliani, predsjednik Milana i točno 40 godina stariji od Barbare, objasnio je novinarima da će nova članica uprave prvo proći kroz sve sektore Milana da bi se upoznala s njima, a tek onda će odlučiti čime će se baviti. Milan ima ne samo nogometnu momčad, nego i financije, marketing, prodaju itd. Za sada se Barbara Berlusconi specijalizira u odnosu s igračima: već neko vrijeme izlazi s Patom (21), kojeg je tata kao maloljetnika platio 22 milijuna eura.