U petak, 13. kolovoza, iz njemačkog nogometa povući će se nogometni car Franz Beckenbauer. Podvući ćemo - iz njemačkog nogometa, jer, “Kaiser” će i dalje ostati na nogometnoj sceni, samo što ovaj put njegove ambicije prelaze njemačke okvire. Naime, unatoč želji da po treći put bude izabran za predsjednika Fife, na Kongresu svjetske nogometne asocijacije 2011. godine u Zürichu, Sepp Blatter će najvjerojatnije povući kandidaturu i glavni kandidat za njegovog nasljednika, pretpostavlja se, bit će 65-godišnji Franz Beckenbauer.
Općepoznata stvar je da je Franz Beckenbauer njemački igrač stoljeća, da je i kao igrač i kao trener osvajao svjetska prvenstva. Kao igrač 1974. godine, kao trener 1990. u Rimu. Na njegovom sudu njemački mediji inzistiraju o baš svakoj važnijoj utakmici, uvijek je pristupačan, čak i kada ga “gnjave” beznačajni novinari iz Hrvatske. Dogodilo se to prije nekoliko godina i ovom novinaru...
Razgovarali smo u utrobi Olimpijskog stadiona u Münchenu, u njegovom salonu. Pristojno nas je pozvao na večeru, a usput se našalio, pokazavši izvjesnog gospodina, kojemu nije bilo manje od devedeset.
“Ovo je naš počasni predsjednik, a ovo je njegova supruga...”
Ne bi bilo ništa čudno da nam devedesetogodišnji starčić nije predstavio suprugu, Brazilku, koja nije imala više od trideset. A on je bio “udavača” idealnih proporcija - 90 (godina), 60 (milijuna) i 90 posto (izgleda) da neće doživjeti stotu.
Franz Beckenbauer se ispričao za dvadesetominutno zakašnjenje, kurtoazno pitao za Velimira Zajeca, Miroslava Blaževića i Otta Barića...
Na pitanje što misli o nogometu svojeg doba, duhovito je odgovorio:
- Povremeno gledam utakmice sa svjetskih prvenstava u Njemačkoj, Argentini i Španjolskoj i već nakon pola sata me hvata san...
Priznao je da mu je, osim Bayerna, tiha patnja Real Madrid. Vjerojatno su zbog toga na njegov “testimonial match” pozvali kraljevski klub.
- Oni su, ipak, najpopularnija momčad na svijetu. Oni uvijek imaju Di Stefana...
Imali su ga u Zidaneu i Beckhamu, pokušali su ga pronaći u Kaki, ali, očito je to bila - “stativa”. Kaka nikada neće biti Di Stefano.
Onda smo se počeli razilaziti. Tvrdio sam da je nogomet sve brutalniji, da dominira snaga a ne talent, da sve počinje i završava - obranom. Povisio je glas:
- Krivo! Prije je nogomet bio brutalniji, danas se svaki oštriji start kažnjava crvenim kartonom. Uvjeravam vas da su prije nogometaši bili grublji, sjetite se samo kako su mlatili Pelea...
Prisjetili smo se Lyona i njemačkog debakla (0-3) u sudaru s Hrvatskom:
- Vidim da ste ponosni na to pitanje! Ali, Njemačka je igrala s deset igrača protiv razigrane Hrvatske, a zaboravili ste da smo vas na početku utakmice mogli ‘masakrirati’. No, vaš golman je bio veličanstven!
Priznao je da mu je Davor Šuker bio “tiha patnja”, no, jednog hrvatskog trenera i jednog igrača će se posebno prisjetiti:
- Trenirali su me Udo Lattek, Ernst Happel i Zlatko Čajkovski, ali, najveći je bio Branko Zebec! Na mojoj privatnoj rang-listi apsolutni broj jedan. S Ikom Buljanom sam igrao u Hamburgu i Cosmosu. Bio je vrlo brz, vrlo snažan i nadasve je sjajno igrao glavom...
Priznao je da je htio Šukera iz Seville dovesti u Bayern, ali je Šukerov predsjednik Luis Cuervas tražio 10,000.000 maraka. Tada je to bio ogromni novac. Zanimao ga je i Igor Bišćan, no, on mu je “iscurio” kroz prste i otišao u Liverpool. Danas ipak u Bayernu ima dvojicu Hrvata, Danijela Pranjića i Ivicu Olića, za čiji nogomet ima samo lijepe riječi.
Kaiser opet odlazi u “Cosmos”. Ali, ovaj put kao kandidat za prvog čovjeka najpopularnije planetarne sportske organizacije. Hoće li s toliko elegancije i profinjenosti voditi i svjetsku nogometnu asocijaciju, kao što je igrao nogomet. Ne sumnjam! Ali, strašno me zanima njegovo mišljenje o Mourinhovom Realu, jer, to je ipak sudar dvije suprotnosti. Real je uvijek igrao raskošni i potezima bogati nogomet, a Mourinho je sve podredio defenzivi i rezultatu! Kako će to izgledati kroz naočale Franza Beckenbauera, saznat ćemo u petak navečer...
Buljan: Beckenbauer je jedan od najvećih
Iko Buljan je u dva kluba dijelio svlačionicu s “Kaiserom”, u Hamburgu i New Yorku. Na žalost, neće u petak biti u Münchenu, ali će reći:
- Iako nije bio napadač, već ‘samo’ obrambeni igrač, Beckenbauer spada među pet najvećih igrača svih vremena. Uz bok Peleu, Maradoni i Cruyffu. U jednoj stvari je bio veći od svih, bio je gospodin i u kopačkama i u cipelama...
Sjeća se i jednog detalja:
- Kada se iz Cosmosa vraćao u HSV, igrači su gunđali: ‘Do 35. godine igra u Americi i sad se, u staračkim godinama, vraća u Bundesligu.’ Međutim, igrao je kao mladić i ja sam za Bild tada izjavio: ‘Čast mi je igrati s vječito mladim Kaiserom...’
I jedna opaska:
- Izuzetno je poštivao Branka Zebeca, tvrdio je za njega da je najbolji trener svih vremena.
Kako je dobio nadimak “Kaiser”?
Uoči prijateljske utakmice Bayerna u Beču, pozirao je fotografima pored kuće cara Franje Josipa. Za reprezentaciju Njemačke igrao je 103 puta i zabio 14 golova. Igrao je i na onoj čuvenoj utakmici na Wembleyju 1966. godine, kada su Englezi osvojili naslov svjetskog prvaka kontroverznim golom Geoffa Hursta u 103. minuti. Igrao je samo za tri kluba, Bayern, New York Cosmos i Hamburger SV.
Beckenbauerova razmišljanja
O današnjem njemačkom nogometu:
Danas je situacija mnogo povoljnija nego, primjerice, prije 50 godina kada smo i politički i ekonomski bili na koljenima. Sada imamo stabilnu bazu razvoja koja stalno proizvodi nove igrače.
O skromnosti sportaša:
Novac nikada ne smije biti na prvom mjestu. Recimo, Michael Jordan je zarađivao 100 milijuna dolara po sezoni pa je svejedno svaku utakmicu igrao s velikom strašću za pobjedom.
O današnjim nogometašima:
Njihov je problem što imaju previše stvari koje ih ometaju u karijeri. Mi smo nekoć u trenucima opuštanja čitali nogometne magazine, a oni danas prate kretanja na burzi.
Uoči SP-a u Južnoj Africi:
Nemojmo se zavaravati, više nismo jedna od najboljih momčadi na svijetu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....