OSTAJE LI U FIORENTINI?

ANTI REBIĆU DOSTA KLUPE 'Reći ću Montelli: Ili mi daj igrati, ili me šalji na posudbu!'

'Vjerujem Kovaču. Kad god smo se držalii njegovih uputa bilo je dobro. Naša je igra izgledala na nešto'
 Tom Dubravec / CROPIX

Pitate li stručnjake ili navijače, u gotovo svim nacrtima Hrvatske već za sljedeće kvalifikacije Ante Rebić u udarnoj je jedanaestorici. Jedan od igrača koji bi Vatrene trebali učiniti moćnijima i bržima. Niko Kovač u Brazilu mu je dao šansu u sve tri utakmice, ali prava “Rebićeva era” trebala bi krenuti negdje u listopadu, kad odradi kaznu zbog isključenja u Recifeu. Jer 47 minuta prikupljena kratkim ulascima tek su stjecanje prvih iskustava.

No, mladić na kojem Hrvati gaje nade ovog časa još ne zna gdje će igrati ove sezone.

- Na pripremama sam u Firenzi, Aquilani i ja radimo po posebnom programu s trojicom pomoćnih trenera, uskoro nam se priključuje i Kolumbijac Cuadrado. U Italiji sam već desetak dana - javio se Rebić koji čeka sastanak s trenerom Vincenzom Montellom. Na njemu bi puno toga morao riješiti.

- Momčad je u Južnoj Americi, strpjet ću se do 4. kolovoza kad se vraćaju, a onda ću vidjeti što kaže trener. Reći ću mu samo jedno - želim igrati! U Fiorentini ili negdje drugdje. Ukoliko me vidi u ozbiljnim kombinacijama odlično, ako ne neka me pošalje na posudbu. Drago mi je da me navijači Hrvatske stavljaju u početnu postavu, godi kad znaš da nacija cijeni tvoje vrline, jasna su mi očekivanja da dajem sve više u reprezentaciji, a za to treba imati kontinuitet minuta u klubu. Jedino igranjem mogu napredovati i graditi karijeru. Potrudit ću se opravdati najave da ću biti jedan od nositelja igre.

Pretpostavljamo da vam je ipak prioritet dokazati se u Fiorentini.

- Ne, jedini prioritet mi je igrati.

Čitali smo na jednom portalu da biste mogli u Parmu.

- Ne znam, nisam čuo da bi to bila baš Parma - odgovorio je uz smiješak.

Eventualna prodaja Cuadrada mogla bi pomoći da se otvori prostor među Violama. Iako, kakve su Rebićeve vrijednosti, Montella bi mu trebao dati šansu, neovisno tko su mu konkurenti. Međutim, prava prilika, koju na Apeninina još nije dobio, nije jedina Rebićeva želja. U Serie A je odigrao 96 minuta u četiri utakmice, zabio jedan gol Torinu u posljednjem kolu, u Kupu Italije ima 63 minute i pogodak Chievu, no otprilike za pola svih klupskih nastupa bio je službeno na listi ozlijeđenih. Pa niti ovoga časa nije idealno.

- Svaki dan nakon treninga idem na terapije koljena. U njemu je nekakva upala, vjerujem da neće potrajati, odnosno da ću vrlo brzo biti posve fit. Od devet natjecateljskih mjeseci kako sam stigao u Italiju, šest sam bio ozlijeđen. Posebno dugo zbog upale zgloba kod prsta na nozi. Bitno mi je da me zdravstveni problemi ostave na miru, to bi mi puno pomoglo. Samo da odigram pola godine u komadu, bilo bi sjajno. Lako se ozljeđujem, svaka me glupost izbaci s treninga, a nije jednostavno vratiti se u ritam nakon stanke.

Ističe da je puno naučio od Ivana Perišića o profesionalizmu i posvećenosti nogometu. Tako to ide, Perišić od Olića, Rebić od Perišića. Bili su cimeri na Svjetskom prvenstvu, proveli su veliki dio odmora zajedno, a eto i Perišić poput njega nema sreće s ozljedama. Mundial?

- Osobno? Zadovoljan sam jer dobio sam šansu od izbornika premda sam dugo pauzirao, skoro cijelo proljeće. Ipak, nisam i presretan jer znam da mogu bolje. Kao što je mogla i reprezentacija.

Uskoro kreće novi ciklus, opterećen zbivanjima u Brazilu. O izborniku i igračima ovisi koliko će brzo uhvatiti normalu.

- Ja vjerujem Niki Kovaču. Kad god smo se pridržavali njegovih uputa bilo je dobro. Naša je igra izgledala na nešto.

Eduardo ističe da je atmosfera bila loša, Modrić i Pletikosa da je mogla biti bolja, puno je kritika na račun izbornika čak i od igrača.

- Jedan sam od najmlađih, prvi put sam bio na Svjetskom prvenstvo i ne znam kakva je atmosfera bila ranije. No, što se tiče Brazila bilo je u redu. Zna se kakav je Kovač trener, da traži rad i disciplinu. Došli smo u Brazil napraviti posao i atmosfera je trebala biti radna. Ljudi smo i nekad se volimo opustiti, ali ako nismo svi sto posto koncentrirani na obveze, ne možemo očekivati velike rezultate.

Kako gledate na put prema Francuskoj 2016. Hoće li to biti šetnja kao što pojedinci misle?

- Ne smijemo se preračunati u tim kalkulacijama. Koliko danas ima reprezentacija koje ćete dobiti da se ne oznojite? Malo, jako malo, gotovo da ih nema. Imamo protivnike koji su u stanju iznenaditi gotovo svakoga, posebice doma.

S Talijanima igramo u Milanu 16. studenoga. Tko je bolji?

- Znat ćemo nakon te utakmice. Na oba gostovanja, i kod Bugara i kod Talijana “pucamo” na pobjede. A vidjet ćemo koliko ćemo uhvatiti.

Bugarska, Norveška, Azerbajdžan, tko je od najopasniji?

- Prije bih rekao Azerbajdžan i Norveška nego Bugarska. Bugari imaju tradiciju, međutim nisu jaki kao doba Stoičkova, Balakova.... Zemlje poput Azerbajdžana mnogo ulažu. Nikoga ne valja podcijeniti. Teško će biti, ali imamo vjeru u sebe i sigurno ćemo se plasirati na Euro. Kao prvi ili drugi u skupini.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 21:15