‘Zid slave’ ili možda - ubojstvo nogometa?

ZAGREB - Ne mislim da je Franck De Bleeckere učinio krupnu pogrešku kada je u 28. minuti dvoboja Barce i Intera isključio Thiaga Mottu. OK, bilo je u onom Busquetsovu padu nečega napadno histrionskog, ali Motta je ionako tih pola sata na terenu koristio samo za striktno markiranje i uklizavanje bez pardona.

Problem ove priče zapravo ne leži u Motti, u čijem je opisu radnog mjesta da bude predani šljaker ili nečiji bodyguard, ovisno o profilu i snazi suparnika. Kvaka se krije u podatku da je Jose Mourinho na teren u srijedu poslao 11 Motti naoružanih preciznim priručnikom za mučenje, batinanje i ubijanje nogometne vještine. I zato je belgijski sudac pogriješio što nije nastavio s isključenjima.

Prvo je na prijevremeno tuširanje mogao poslati Julija Cesara zbog sitnog džeparenja, a nakon toga trebao je svakih 15 minuta isključiti novog igrača po Mourinhovu izboru. Ako bi Mourinhov makijavelistički talent pronašao način za preživljavanje u takvim okolnostima, onda bismo napokon mogli govoriti da je pravda zadovoljena.

Nogometni je svijet, međutim, opčinjen karizmatičnim trenerom i suzdržava se od ocjena koje bi mogle otkrhnuti pozlatu s imidža “Posebnog” koji dodirom Mide pretvara u zlato sve što takne. Razumljivo je da je talijanski tisak posebno euforičan. Gazzetta tako Interov apetit za destrukciju promatra kroz ružičaste naočale i neprobojni blok naziva “zidom slave”.

Englezi su malo umjereniji, ali i dalje veličaju Portugalca jer je naočigled promijenio personality jedne luzerske momčadi (premda je taj posao počeo njegov prethodnik Mancini). Guardian teško pronalazi riječi divljenja za robusnu Interovu obranu, za njezine godine (najmlađi Maicon ima 28, najstariji Zanetti na ljeto puni 37 godina) i mentalitet istinskih kamerada.

U drugom planu ostavljen je podatak da je na kraju prvog poluvremena Barca 78 posto vremena držala loptu u posjedu. Guardiolini igrači tijekom meča odlučili su se na dodavanje 627 puta i 555 lopti isporučili na pravu adresu. “Nerazzurri” su dodavali 160 puta i dostavili suigračima samo 67 lopti. Usporedbe radi, samo je Xavi skupio 108 točnih dodavanja. Odnos udaraca na gol 15-1 za Barcelonu.

Premda je na Camp Nou proveo četiri godine, Mourinho je alergičan na rašireni mit o Barceloni kao o djevičanski čistom klubu i kolijevci poštenja. “Je li to fair-play kada policija na dan utakmice u hotelu preslušava Eto’oa zbog poreza? Je li vatromet pred hotelom u četiri ujutro znak dobrodošlice?”, pita on.

Mit o duhu Barce zaista je napuhan poput cepelina. U stvarnosti je “blaugrana” predator ništa manji od Reala koji ne želi čuti za raspodjelu Tv novca s malim španjolskim klubovima. No, ima li razlike između mita o Barci i legende o Mourinhu, posebnom treneru koji je oplemenio nogomet? Zapravo nema. Kao što nema šanse da mit brzo završi.

- Imam 47 godina i, ako Bog da, još 23 trenerske godine pred sobom. U tom ću razdoblju gubiti, pobjeđivati, plakati, skakati. Imam tako puno vremena pred sobom - poručio je nakon prodora u finale. Nakon takve najave čovjek mora strepiti za budućnost igre.