Spas ili propast jedine su opcije za Cibonu

S još jednim nevjerojatnim porazom za Cibonu su završila ovosezonska euroligaška nadmetanja. Perasovićeva momčad završila ju je s nimalo impresivnih 4-12. Ni 6-10 ne bi bilo zadivljujuće, ali bi s takvim omjerom (pod pretpostavkom da su dvije pobjede ostvarene u Top 16 protiv Caja Laborala) Cibona bila među osam najboljih momčadi Eurolige i 23. ožujka u Moskvi počela četvrtfinalnu seriju protiv CSKA.

U ocjeni ovosezonskog Cibonona euroligaškog nastupa polazišna točka je “kataklizmičkih” minus 45 protiv Montepaschija iz prve utakmice, kada se činilo da će tako izgledati svaki sudar s momčadima iz europskog vrha. Četiri mjeseca poslije Cibona i Montepaschi su u istom košu. Štoviše, Cibona je do posljednjeg kola bila u igri, a Montepaschi je posljednju utakmicu u Top 16 igrao “za čast”, iako su sezonu završili omjerom 11-5.

Drugu godinu zaredom Cibona je ostala za korak prekratka na putu do četvrtfinala. Zaključak? Ako je ekipa dobro posložena, onda se i s budžetom od dva do tri milijuna eura može konkurirati za četvrtfinale.

- Ovogodišnja Cibona je na tragu one kakva je bila u prvoj polovici devedesetih. Okosnicu momčadi činili su domaći igrači. Većina ih je bila do 25 godina s dva-tri starija, uz jednog stranca koji je radio razliku - kaže Veljko Mršić, danas trener u juniorskom pogonu, a devedesetih kapetan Cibone.

- Tada smo uvijek bili u igri za četvrtfinale, a 1995. probili se i među osam. Izbacio nas je Real sa Sabonisom, koji je poslije postao europski prvak.

Ovogodišnja momčad ostavila je vrlo pozitivan dojam na Mršića.

- Svaka čast Perasu kako je pogodio s Gordonom. Na početku sam bio skeptičan, ali Gordon se pokazao jednim od najboljih u Europi u ulozi playmakera - strijelca. Pokazao je i da se može podrediti momčadi.

Gordon je bio samo jedna od ključnih figura u momčadi.

- S Markom Tomasom na poziciji krila i Lukšom Andrićem na centru Cibona ima čvrstu osovinu. Kad im dodate Rozića, Bogdanovića, Radoševića i ostale, dobijete potentnu momčad.

I tu prestaje priča o Ciboninoj najbližoj prošlosti, a počinje priča o sadašnjosti i budućnosti. Zahvaljujući pogreškama iz prošlosti, neplanskom trošenju novca te neosmišljenoj sportskoj i ekonomskoj politici, Cibonina sadašnjost je siva, a budućnost upitna. Dugovi rastu iz dana u dan i ne budu li podmireni do kraja sezone, svi igrači moći će otići, bez obzira na to istječe li im ugovorna obveza ili ne.

Bio bi to kraj kluba koji će za tri tjedna proslaviti 25 godina od prvog naslova prvaka Europe. Jedini spas je ulaz novih ljudi u klub, ljudi koji će biti sposobni iskoristiti sve Cibonine potencijale. Sadašnje vodstvo kluba pokazalo je da to nije sposobno. Pred tim je ljudima izbor: otići i otvoriti prostor svježim idejama (i novcu) ili ostati i do kraja života nositi etiketu “ljudi koji su usmrtili Cibonu”.