ŠARIĆEVA BORBA SA SENIORIMA Kako se razvija najveći talent hrvatske košarke?

Stotinjak dana od prve utakmice za Cibonu, uz radni naslov “od Cedevite do Cedevite”, dovoljan su motiv za pogled na razvoj karijere Darija Šarića.

Podatak da se o njemu puno manje priča sada kada ima klub, nego u razdoblju u kojem nije igrao, može dati paušalni zaključak: “očekivalo se više”. Podebljat će ga i brojke. U 13 utakmica ABA lige u prosjeku postiže osam koševa uz šest skokova... Šut je slab, 38 posto iz igre, 47 s crte slobodnih bacanja. Do Šarićevog dolaska Cibona je u ligi bila na 4-7, s njim ima 5-8. Dojam popravlja osvojeni Kup Kreše Ćosića.

Šut za glupane

No, prije nego što vas razočara statistika, ne zaboravite da će tek u travnju napuniti 19 godina, da je tri mjeseca bio u limbu i onda došao u klub kojem su tjednima dolazili novi i otpadali stari igrači...

- I ja sam očekivao bržu prilagodbu, s njom bi vjerojatno bilo i više pobjeda, ali nije lako odmah se uklopiti u momčad ove razine. Previše vremena sam igrao li-la, na refule. Ne znam zašto, ali i prethodnih godina siječanj i veljača nisu bili moje doba, ali od travnja do lipnja igrao bih kao preporođen.

Takva procjena je dobra ako se gleda kroz prizmu skorašnjeg hrvatskog prvenstva u kojem Šarić Cibonu stavlja na mjesto favorita, zajedno s Cedevitom. No, činjenica je da je ta liga kvalitetom dosta slabija od regionalne...

- Ne, moje bolje igra i statistika ne bi smjeli imati veze sa slabijim suparnicima.

U nedjelju je odigrao najbolju utakmicu za Cibonu. Deset koševa, 14 skokova u pobjedi protiv Olimpije. Obje trice proslavio je revolveraški, ali je promašio oba bacanja...

- Sretniji bih bio s tim bacanjima, nego što sam s tricama, bez obzira što bih zabio manje koševa. Problem je u psihi, ali ne promašujem zbog skauta iz NBA-a koji su često u Zagrebu, nego zbog razmišljanja kako trebam držati ruke. Ne kaže se bez veze da je bacanje šut za glupane. Zezaju me prijatelji da onda barem nisam glupan - uspio se, iako trpko, našaliti i na svoj račun.

Krvavi trening

Sto dana u Ciboni analizirali smo u dvorani. Ostatak momčadi imao je slobodan dan, ali ne i Dario Šarić. Svakodnevno uvježbava najčešće spominjanu manu - šut.

- Tri skleka manje ili devet umjesto deset serija šuta će vam se kad-tad osvetiti, a ja od sebe uvijek očekujem najbolje. Prije jutarnjeg treninga s ekipom šutiram dok ne pogodim otprilike tristo lopti i još šutnem stotinjak bacanja. Prije večernjeg treninga odradim još i sat vremena u teretani. Težnja prema savršenstvu me gura prema naprijed. Zato je normalno da sam razočaran kada nakon šest, sedam stati treninga gubimo utakmice, promašujem bacanja ili nemam konstantnost u šutu. Samo da ne budem igrač kojeg će hvaliti zbog obrane, ispast ću kao Gattuso u nogometu. Znam da je moram igrati, ali neka barem 20 posto pohvala bude zbog napada - dječački osmijeh vratio se na Šarićevo lice.Dječački osmijeh tinejdžera koji i protiv velikih dečki ponekad zaigra juniorsku košarku. - Je, nekada napravim nešto što je prolazilo kod juniora pa to ne prođe i ispadnem smiješan. Svjestan sam da bi mi pomogao dribling više, jer ovdje ne dobivam faule u kontaktu kao ranije.

Mamin savjet

Prekršaji su nas doveli do još jedne mane - čestih razgovora sa sucima. Ružno je vidjeti 18-godišnjaka koji stalno gestikulira sucima.

- Reći ću nešto što mi možda ne ide u korist. Sada sam još i dobar kakav sam ranije bio, ali mater mi je stalno govorila ‘nemoj Dario krivce tražiti u drugima’. Nekada sam vrijeđao, danas ih pristojno ispitujem. Što ću, nekada mi je teško priznati da sam kriv.

Dario već ovoga ljeta može napustiti Cibonu, ne samo u NBA. - NBA? Danas su moje jedine dodirne točka s njim playstation i nedjeljna večer uz TV. Nismo dogovarali odlazak u Amerikuo. Ako se ne bih osjećao psihički spremnim možda bih i pričekao godinu dana nakon što me izaberu. Priče o novoj sezoni danas su mi daleke, treba vidjeti i kakvi su Cibonini planovi. Plan za ljeto je SP U-19, a budem li dobro igrao vjerujem da će me Repeša pozvati na pripreme seniorske reprezentacije.