Dario, ti sada odlaziš u svemir, a mi ostajemo tu gdje jesmo...

ZAGREB - Suze. Suze su se miješale s vodom, ali misli se nisu ispirale. Od kraja utakmice prošlo je više od sat vremena, a Dario Šarić i Mislav Brzoja još uvijek su ležali pod tuševima i plakali. Košarkaški klinci su na surov način saznali koliko može boljeti sportski poraz. Dubrava je izgubila kvalifikacijsku utakmicu za ostanak u A-1 ligi, plus 11 protiv Prigorje Financija nije bilo dovoljno za nadoknaditi minus 14 iz Križevaca.

Na istoku Zagreba domaćin se nekoliko puta vraćao iz ponora, a manje od deset sekundi prije kraja utakmice najveći košarkaški talent u Hrvatskoj izgubio je loptu u driblingu pod košem. Rezultat je bio 94-81, koš bi bio najveća seniorska pobjeda tinejdžera koji je tek napunio 17 godina...

- Brine me poslovica koja kaže: 'Ono što te ne ubije samo te ojača'. Volio bih da sam manje učio ove godine, dokle ću se više ojačavati... - jedva su curile riječi iz najboljeg europskog juniora nakon što su vjerni navijači njega i neutješnog Brzoju pozdravili aplauzom pri izlasku iz dvorane.

Zanimljiva je ta priča Dubrave i Šarića. Petnaestak godina razni igrači dolaze na posudbu, klub doživljavaju kao "nužno zlo", prolaznu stanicu koju moraju odraditi, ali ne i Dario Šarić. Nisu samo suze, iskrene suze, dokaz privrženosti klubu. Argumenti su se skupljali na svakoj utakmici, a konačna potvrda je trofej Lavlje srce koje su mu navijači darovali prije utakmice.

- Prvo vam se svidi klub i ljudi oko njega. Zatim se zaljubite u trenera i suigrače i na kraju se stvori ljubav - pokušao je obasniti Šarić osjećaje koji su ga pratili posljednjih mjeseci.

Posuđeni igrač, još uvijek debelo tinejdžer, kojeg je naučio koliko poraz može peči. I zbog toga bi 19. svibnja 2011. godine mogao imati značajno mjesta u budućem Šarićevom CV-u. Večer u kojoj je napravio presudan korak na putu od djeteta prema košarkašu. Večer u kojoj je odlučio da će pod svaku cijenu izbjegavati poraze, da više nikada ne želi izgubiti. Košarkaš kakvog previše dugo čekamo vidjeti u dresu reprezentacije. Trener Boris Gnjidić ispravno je vjerovao u njega, iako je u momčadi imao iskusnijih igrača. Iskusnijih, ali ne i boljih.

- S njim ćemo trijumfirati, s njim ćemo poginuti - pričao je Gnjidić koji nije uspijevao utješiti ni sebe niti svoje igrače.

- Rekao sam mu da on sada ide u svemir, a mi ostajemo tu gdje jesmo.

A Dubravina realnost, prema slovu sadašnjeg zakona, trebala bi biti A-2 liga, ali u našem sportu sve je podložno promjenama. Sa Zadrom izvan regije i u A-1 ligi prvenstvo bi imalo neparan broj klubova. Savršena prilika za proširenje lige da grad Zagreb ipak ima A-1 ligaša i da se ispravi ono što su HKS-ovi plaćenici odradili u prvoj utakmici kvalifikacija.