Bitka za Grad: Zagreb i Cedevita namirisali Ciboninu krv

ZAGREB - Glavnina poteza je povučena. Cibona, Zagreb i Cedevita uglavnom su kompletirali momčadi za sljedeću sezonu koja bi, barem prema onome što se može pročitati iz popisa spomenutih momčadi, trebala biti najneizvjesnija u posljednjih 20 godina.

U tom je razdoblju Cibona uživala povlašteni status euroligaša. U prvo vrijeme taj su status zarađivali uzastopnim naslovima prvaka Hrvatske, kasnije potpisivali višegodišnje ugovore za sudjelovanje u Euroligi, da bi posljednjih godina redovito skupljali najviše bodova u europskim, regionalnim i domaćim natjecanjima. Uglavnom, kad se pričalo o zagrebačkoj košarci, pričalo se o Ciboni.

Ovogodišnji prijelazni rok navodi nas na zaključak da je došlo vrijeme u kojem će Cibona, osim već tradicionalno protiv Zadra, morati voditi ozbiljnu borbu za prevlast u svom gradu. Klubovi koji su dosad imali status “malih”, “kvartovskih” ili “prigradskih”, postavili su se kao ozbiljni takmaci u prijelaznom roku, a u skladu s tim takvi bi trebali biti i kad se sezona zakotrlja.

Više je faktora koji su kumovali ovakvoj preraspodjeli snaga na košarkaškoj mapi Zagreba. Glavni je razlog logističko i financijsko slabljenje Cibone, za koju se u jednom trenutku činilo da će teško dočekati sljedeću sezonu. Drugi je razlog jačanje gladskih suparnika. Zagreb je uzletio u logističkom smislu, samim tim i u materijalnom, a Cedevita se riješila utega igranja A-1 lige, zauzimajući mjesto koje je nekad “prirodno” pripadalo Splitu. Treći je razlog ulog koji nosi sljedeća sezona, a zove se Euroliga. S obzirom na to da se za sezonu 2011./2012. i mjesto u Euroligi koje će imati hrvatski klub računaju samo bodovi iz ove sezone, Cibonina će početna (možda i jedina) prednost biti bodovi koje će skupiti samim sudjelovanjem u elitnom europskom natjecanju (7 bodova), dok bi Zagreb i Cedevita prvo morali proći teške kvalifikacije za Eurokup da bi se uopće doveli u poziciju za osvajanje pokojeg boda.

Situacija u kojoj se nalazimo pred početak klupskih priprema za novu sezonu prilično je paradoksalna. Transferi poput dolaska Marija Kasuna u Zagreb, prije recesijskog doba, bili su Cibonina ekskluziva, dok su transferi domaćih perspektivnih igrača “pod Toranj” zamrli iscrpljivanjem “riječkog bazena” ( Kus, Mance, Štimac, Vrbanc). Cibona danas ima najmlađu momčad u posljednjih 30 godina, ali klub je morao osiromašiti i zapasti u dugove da bi napravio zaokret koji je bio logičan u godinama kad su cibosi imali zajamčen euroligaški status. Danas će s “klincima” ići u obranu istoga. To će u konačnici sigurno biti dobitak za igrače, a u slučaju ostvarenja rezultata (zadržavanje euroligaškog statusa) i za Cibonu.

Zagreb je od “simpatičnog” kluba naklonjenog mladim igračima dovođenjem Marija Kasuna istaknuo daleko veće ambicije nego što su ih u Trnskom imali ikada prije. Osvajanje Kupa Krešimira Ćosića, nakon što su to već dvaput napravili, neće biti dovoljno dobro. Prošle su godine sami sebi “odsjekli ruke” prodajom Ante Tomića, da bi u ovom prijelaznom roku napravili upravo suprotno. Osim što su doveli Kasuna, stopirali su Žorićev odlazak u Tel Aviv, jasno pokazujući da ih zanima samo borba za naslov u regionalnom i domaćim natjecanjima.

Cedevita je u toj borbi najmlađa, ali financijski najstabilnija. U Podsusedu nema nezadovoljnih igrača, nikada nitko nije spomenuo riječi dug ili štrajk. U današnje vrijeme to nije beznačajno. Nisu uspjeli u “preuzimanju” Cibone izvan terena, što bi društvu iz Podsuseda mogao biti dodatni motiv u nadolazećoj sezoni.

Nema nikakve sumnje da će to biti košarkaški najneizvjesnijih osam mjeseci u povijesti Zagreba. Cibona je i prije znala imati jake oponente (Zagreb, Zrinjevac), ali nikada im startne pozicije nisu bile toliko izjednačene kao danas. Nadajmo se da će i košarka koju će Cibona, Zagreb i Cedevita igrati biti jednako uzbudljiva, kao što je bio prijelazni rok.

Cedevita je prva krenula u slaganje momčadi i prva ju kompletirala. Aco Petrović je u Amerikancu Dontayeu Draperu pronašao razigravača po svom ukusu (brz, probojan, odličnog šuta), a iskusni 30-godišnji centar Aaron Pettaway trebao bi nadomjestiti odlazak Andrije Žižića. No, hijerarhija u momčadi trebali bi i dalje počinjati od Marina Baždarića.

Pritom nisu zaboravili na budućnost. Ako ćemo zaključivati prema transferima samo u posljednjih godinu dana ( Prostran, Šarić, Hezonja, Halilović...), Trnsko je i nadalje najpoželjnija destinacija za talente u Hrvatskoj, ali u “zemljama regije”.