ZAGREB - Iako je trenutačno na privremenom radu u Podsusedu, Acu Petrovića ćete još uvijek često naći u Amadeusu. Nije tu kako bi špijunirao konkurente, iako ćete na istom mjestu često naići i na Denisa Bajramovića i na Zdravka Radulovića. I nemojte se začuditi ako trenere Cedevite, Zagreba i Cibone nađete za istim stolom. Unatoč pričama o “ratu za prevlast u gradu” u zraku nema napetosti. Neizbježna su tek međusobna podbadanja.
Cedevita je nekoliko dana prije gradskih suparnika bila u punom pogonu. Nedostaju tek Amerikanci koji će se momčadi priključiti na Rogli.
Prvi ste sastavili momčad, prvi krenuli s pripremama. Hoće li Cedevita i na kraju ove priče biti prva?
- Kad imate čistu ideju uoči prijelaznog roka, kao što sam je ja imao, i kad nemate problema s financijama, onda je to logičan slijed. Prvi put sam ove godine popunio momčad prvo s domaćim igračima, a onda tražio američka pojačanja ciljano. Tako sam se odlučio i za Drapera i za Pattwaya. Momčad je složena tako da profunkcionira odmah, jer već na početku sezone moramo biti u optimalnoj natjecateljskoj formi, zbog kvalifikacijskih utakmica s moskovskim Dinamom za ulazak u Eurocup. Mislim da smo kvalitetno kupovali. Naravno, sve će nas potvrditi ili demantirati ono što će se događati na parketu. S momčadi kakvu smo složili, mi smo istaknuli i svoje ambicije. Novim sustavom bodovanja otvorena je borba za Euroligu i mi ćemo u njoj ravnopravno sudjelovati.
Vanjska linija djeluje vrlo kompetitivno, no hoće li Pattway moći iznijeti teret na centarskoj poziciji?
- Kaštropil me mora uvjeriti da je sposoban kvalitetno odraditi 10, 15 minuta. Momčad koju smo složili proći će pripreme, a možemo je nadopuniti u studenome ili prosincu, procjenimo li da nam je to potrebno. Trofeji se ionako dijele od ožujka do lipnja.
Kako je bilo slagati momčad u Cedeviti u odnosu na slaganje momčadi u Ciboni ili Zadru?
- Bilo je puno jednostavnije, jer sam znao s čim raspolažem. Tako sam po dolasku odmah inzistirao na dovođenju Princa, kojeg smatram odličnim zamjenskim “playom”, pa i više od toga. Tražio sam šutera kojeg neće poremetiti pomicanje trice od pola metra i doveo Trohu. Prvi treninzi pokazali su da je zadržao isti šuterski rang. Posljednja želja je bio Vukušić, važan za koncept igre na kojem inzistiram. Puno je lakše bilo i pregovarati s Amerikancima, jer sam znao koji rang igrača mogu dovesti i bio u prednosti pred 20 talijanskih i španjolskih klubova koji traže dobra, a što jeftinija pojačanja.
Slijedi li nam najneizvjesnija sezona u Hrvatskoj?
- Bit će i najkvalitetnija. Dosad se to svodilo uglavnom na dvoboje Cibone s drugima. Sad će se prvi put četiri momčadi ravnopravno boriti, iako će se prve procjene moći donositi tek kad sezona krene i kad se svi kompletiraju.
Može li u sljedećoj sezoni hrvatski klub do naslova u NLB ligi?
- Kako sad stvari stoje, hrvatski će klubovi biti konkurentniji od ostalih. Srpski klubovi su oslabljeni. Partizan bez Vujoševića i igrača koji su otišli više nije tako moćan, C. zvezda ne može parirati ni Partizanu, Hemofarm je slabiji.
Ostala vam je neostvarena želja igranja u Draženovom domu. Cibona je “podstanara” dobila u Zagreb- ovoj momčadi.
- Svima u klubu je žao, ali svjesni smo da je to bila politička odluka. Zato ćemo se morati još više boriti, igrati dobru i lijepu košarku, kojom ćemo privući gledatelje u Podsused. Ne moraju to nužno biti navijači, ali ljudi koji će željeti gledati dobru košarku.
Možda danas ne biste bili u Cedeviti da su vas izabrali za izbornika BiH.
- Mene je taj posao intrigirao, ali nije mi nimalo žao. S ljudima iz Cedevite sam kontaktirao u više navrata i nisam ih mogao odbiti kad im je bila potrebna pomoć. Ponuđen mi je i dugoročniji ugovor, ali sam rekao da idemo prvo vidjeti hoćemo li biti zadovoljni onime što ćemo napraviti u ovoj sezoni, a onda ćemo se lako dogovoriti za dalje.
Marko je sve sam zaradio
- Marku ovdje nije bilo lako nositi teret obiteljskog nasljeđa, ali nam nije bilo lako pomiriti se s njegovim odlaskom u SAD. Otišao je u najbolju srednjoškolsku momčad. Došao je kao 11., 12. igrač, da bi se do kraja sezone svojim radom izborio za mjesto u petorci i imao jednu od važnijih uloga. Izložio se tržištu i zaradio stipendiju na sveučilištu na kojem godina košta 54.000 dolara. Od deset ponuda izabrao je University of San Francisco gdje će mu, igrom slučaja, trener biti Rex Walters, dečko koji je nakon Draženove smrti došao na njegovu poziciju u Netsima.
Acin sin, kojem je 18 godina, proljetos je postao prvi Hrvat koji je osvojio srednjoškolski naslov prvaka SAD-a.
Nedavno se sveučilištu Pennsylvania State obvezao Marin Kukoč, sin još jednog velikana hrvatske košarke Tonija Kukoča.
Duje je morao biti u U-20 reprezentaciji
Duje Dukan sin je Ivice Dukana, bivšeg košarkaša ondašnje splitske Jugoplastike, a godinama već skauta Chicago Bullsa. Dukan jr.rođen je krajem 1991. godine pa je i ljetos mogao, a može i dogodine, nastupati za U20 reprezentaciju.
No, ovog 205 cm visokog igrača nitko nije zvao, pa je propustio ovoljetno EP u Hrvatskoj.
Ove je sezone bio daleko najbolji igrač srednje škole Deerfield High, s kojom je u regularnoj sezoni nanizao čak 18 pobjeda zaredom, osvojio i regionalni naslov, prvi za tu školu u osam godina, a utakmice u kojima bilježi više od 20 poena i deset skokova za njega su bile gotovo pa pravilnost.
- Duje Dukan je igrač iznimnog potencijala, atletski ravnopravan tamnoputim igračima na toj poziciji i vjerujem da ima svjetlu košarkašku budućnost. Nije mi jasno zašto nije bio pozvan u juniorsku reprezentaciju, jer je u njoj sigurno za njega bilo mjesta.
Ispravak našeg netočnog navoda
Aco će sam priznati da bi prije deset godina “isukao pištolje i tražio onog Garbera”. Danas je smireniji, nije čak ni nazvao. No, u nedavnom tekstu o hrvatskoj košarci, kolegi Mariju Garberu potkrale su se dvije činjenične pogreške, pa ćemo ih ovim putem ispraviti. Pomoćnik Petru Skansiju na OI u Barceloni ‘92. nije bio Rato Tvrdić, već Aco Petrović. Aco je i posljednji hrvatski izbornik (a ne Giuseppe Gjergja) koji se s jednog natjecanja vratio s odličjem - osvojio je broncu na EP-u 1995. u Ateni.
Pravim šuterima ne smeta trica na 6,75 metara
- Pomicanje trice neće utjecati na prave šutere, ali će elimini-rati one koji to nisu. No, sad je ogroman prostor na 3, 4 metra od koša. Trebat će se naviknuti na teren s novim reketom, ali ova promjena pravila neće donijeti ništa revolucionarno, igrat će se ista košarka.
Reprezentacija igra slobodnije
- Svidjelo mi se ono što sam vidio protiv Italije. Igra je slobodnija, igrači ne robuju toliko taktičkim postavkama kao što je bio slučaj proteklih godina. Očekujem Hrvatsku među osam reprezentacija u Turskoj, što bi bio kvalitetan rezultatski iskorak i dobar temelj za ono što Vrankovića i ekipu očekuje sljedeće godine na EP-u u Litvi, gdje će biti pod većim pritiskom, jer će se boriti za nastup na OI u Londonu. Što se pak Svjetskog prvenstva tiče, mislim da će Španjolci obraniti naslov, bez obzira na izostanak Pau Gasola.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....