Jelena Rozga priprema velik spektakl za ovogodišnji Splitski festival. Popularna pjevačica nakon gotovo dva desetljeća vraća se baletu, a na bini će uz plesače splitskog HNK izvesti čak sedam zahtjevnih koreografija. Za nastup je Jelena s baletanima i balerinama vježbala puna dva mjeseca, i to u istoj onoj dvorani u kojoj je kao sedmogodišnja curica prvi put zaplesala balet.
• Nakon koliko godina se vraćate u baletne vode?
- Sedamnaest. Opet sam u plesnoj dvorani pred istim onim ogledalima gdje je sve i počelo. A moje tijelo, ispostavilo se, zapamtilo je svaki pokret. Ples, kretnja, emocija... sve je ponovo tu, ponovo živo u meni. Mislim da plesu i baletu nikada neću moći reći konačno ‘zbogom’, uvijek ću mu se vraćati jer je to jače od mene.
• Plešete u istoj dvorani u kojoj ste balet prvi put zaplesali kao sedmogodišnja curica? Hvata li vas nostalgija?
- Vrijeme i djetinjstvo provedeno u baletnoj školi zauvijek će mi ostati posebno razdoblje u životu i sve uspomene na sve to i danas ljubomorno čuvam. Kao mala divila sam se toj umjetnosti, toj ljepoti plesa. Tih dvanaest godina, koliko sam živjela život balerine, i danas kada pričam i osvrćem se na taj period izazovu mi smiješak na licu i ponos. Tek nakon što sam se prestala aktivno baviti baletom shvatila sam kako me i koliko oblikovao kao ženu - kako mi je ta škola trajno usadila red, predanost i disciplinu u životu, koje se i danas trudim primjenjivati u svakom aspektu svog života. Baletu dugujem mnogo: zahvalna sam mu na pravilnom držanju koje i danas imam, na gipkom i definiranom tijelu i fizičkoj kondiciji.
• Što je presudilo da se odlučite na takvu vrstu show programa na Splitskom festivalu?
- Već dugi niz godina odana sam Splitskom festivalu i za taj festival vežu me najljepši glazbeni trenuci. Upravo na toj pozornici otpjevala sam neke svoje najveće hitove. A što se tiče mog baletnog show programa, sama ideja dogodila se spontano i neplanirano. Upravo ovaj i ovakav moj nastup bit će moj poklon Splitu, dar publici i zahvala na njihovom dugogodišnjem povjerenju i vjernosti. Na sceni ću izvesti presjek svojih sedam posljednjih hitova. Za svaku pjesmu imamo zahtjevnu koreografiju, posebne kostime, posebnu rasvjetu... Ma, bit će to pravi glazbeno-scenski spektakl, ono najbolje od mene! Mislim da ću srce tu noć ostaviti na pozornici.
• Na pozornici ćete se pojaviti u društvu članova baletnog studija splitskog HNK. Koliko njih pleše uz vas?
- Na bini će se izmjenjivati osam plesača, četiri žene i četiri muškarca.
• Vaši plesači su uglavnom Rumunji koji žive u Splitu. Na kojem se jeziku sporazumijevate?
- Na engleskom, ali uglavnom govorimo pokretima tijela. Jer, ples ima svoj jezik, jezik pokreta, emocija i njegova ljepota je upravo u tome što on nema riječi, što pokretom tijela pričate priču. Nekada se dogodi da vježbamo satima bez da i riječ progovorimo, jer imamo svoj univerzalni plesni jezik na kojem pričamo.
• Tko je osmislio koreografije za vaš nastup?
- Sretna sam da na ovom projektu sa mnom radi moja dugogodišnja prijateljica i koreografkinja Sanja Dimache, koja se samo radi mene ranije vratila s porodiljinog dopusta. Sanja i ja imam sličnu baletnu priču, zajedno smo počele naš baletni put, ali život nas je kasnije odveo na različite strane. Sanja je ostala u baletu i sada nakon toliko godina opet zajedno plešemo, samo što je ona u ulozi profesora, a ja učenika.
• Kakva ste učenica?
- Kažu mi da sam jako dobra.
• Ipak, koliko vam je teško plesati s obzirom na dugogodišnju stanku?
- Nije bilo lako dok se nisam uhodala, odnosno uplesala.
• Kako se nosite s bolovima u mišićima? Jeste li vježbajući dobili žuljeve?
- Imam i bolove, i žuljeve, i modrice, i podljeve. Ali to shvaćam tek kada nakon proba dođem kući. Dok vježbamo, ja se toliko unesem u ples da više ništa ne osjećam.
• Koliko često vježbate za svoj nastup?
- Svakodnevno treniramo po nekoliko sati.
• Jeste li vježbajući požalili što niste ostali balerina?
- Ne. Ja sam sebe pronašla u glazbi. Ples je, naravno, i dalje prisutan u mom životu svaki dan, samo dolazi u nekom drugom obliku. Balet mi je predivna uspomena, ali glazba je moj životni poziv, moja ljubav koju živim svakog dana i trenutka.
• Ima li sličnosti između posla balerine i pjevačice?
- Te dvije profesije imaju mnogo dodirnih točaka. Obje zahtijevaju velik trud, požrtvovnost i odricanje. Obje ih morate i voljeti, jer umjetnost ne možete obavljati onako usput. Vi postajete ono što radite. Obje profesije donose divna putovanja, upoznavanje bezbroj zanimljivih ljudi, pljesak publike, ovacije...
• Tko će vam raditi kostime za nastup?
- Kako je ovo za mene jedna posve posebna priča i nešto potpuno novo, napravljen je i mali odmak u stilskom pogledu. Kostimi su važna karika ove priče i dat će posebnu čar i naglasiti sam vizualan dojam. Radi ih mlada i talentirana dizajnerica Anamarija Asanović, čijom sam vizijom odmah bila oduševljena, kao i načinom modnog promišljanja.
• Kakva je uloga Ivana Lea Leme u ovom projektu?
- Ogromna! Naime, u jednom trenutku shvatili smo da imamo ples, kostime, pjesmu i falila je jedna osoba koja bi to sve povezala u jedinstvenu priču. Već ranije sam bila upoznata s Ivanovim radom i htjela sam s njim ostvariti suradnju. Već na prvom susretu iznio je neke fantastične ideje kojima me osvojio. Upravo će on ovom scensko-glazbenom spektaklu dati posebnu energiju, ujediniti ples, pjesme i kostime u jednu istu, a opet različitu priču.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....