VIDEO: INDIRA, TONY, JACQUES I DEČAK OTKRIVAJU TAJNE POSLA Tri mentora showa odala su i u čiji bi tim oni sami ušli da se natječu

Indira Levak, Tony Cetinski, Jacques Houdek i Ivan Dečak, koji će u subot u u finalnoj petoj emisiji audicija HRT-ova showa The Voice kompletirati svoje glazbene timove, samo za Studio otkrivaju na čemu će najviše raditi s ekipom koju su izabrali, kao i po kojem su kriteriju birali natjecatelje. Tri mentora showa odala su i u čiji bi tim oni sami ušli da se natječu u The Voiceu, a četvrti mentor iskreno je priznao da bi ga, da je sada ponovo na početku karijere, bilo strah prijaviti se u show.

Zbog čega je jako dobro da su natjecatelji odabrali upravo vaš tim?

Dečak: Ljudi okupljeni u moj tim (Aljoša i Antonija Šerić te Jurica Hotko) spremni su na eksperimentiranje u glazbi, a upravo to je ono što i mene zanima na glazbenom putovanju. Je li to dobro ili loše za određenog kandidata, vidjet ćemo, ali drago mi je da je naš tim prepoznat kao drukčiji.

Jacques: Prije svega, jako je dobro za naš tim da su nas birali sjajni natjecatelji s kojima možemo puno napraviti, napredovati - a mi volimo raditi, volimo izazove! Inače, ne bih rekao da je isključivo naš tim ‘idealan’. Rekao bih da je važno za sve natjecatelje da izaberu pravi tim - pravi za sebe, a tu se mogu jedino voditi intuicijom... Samo oni koji srcem biraju na kraju imaju prave suradnike - tu nema i ne smije biti kalkulacije!

Tony: Mislim da ni u jednom timu kandidati neće loše proći i to je najvažnije. Mi ćemo ih prihvatiti i regrutirati za eventualni daljnji pohod na hrvatsku glazbenu scenu. Najbolje što možemo i umijemo.

Indira: Riječ je o spoju razloga zbog kojih je dobro da su se odlučili za moj tim, a to su rad, iskustvo koje im ja prenosim, prijateljstvo i odlična zabava. U timu ‘Indira’ radi se na svemu: na međuljudskim odnosima, prijateljstvu, zajedništvu, kao i onom zbog čega smo tu, a to je pobjeda i fantastična škola pjevanja u kojoj moja Daria Hodnik i ja dajemo sebe u potpunosti.

Na čemu ćete s članovima vašeg tima najviše poraditi s natjecateljima koje ste odabrali, tj. koji su odabrali vas, odnosno, čemu ćete ih se vi potruditi naučiti?

Dečak: Sve što sam napravio u glazbi, napravio sam unutar čopora. Bend je čopor u kojem opstaju samo oni koji su spremni na borbu do kraja. Također, glazbeno putovanje doživljavam kao maraton s bezbroj prepreka u kojem nema pobjednika: trčiš, brate, dok si živ! Uspijem li prenijeti svoju filozofiju na jednog od kandidata, i ako tom kandidatu makar malo pomogne moja glazbena škola i filozofija, nitko sretniji od mene…

Jacques: Budući da su natjecatelji svi redom prestravljeni i ukočeni od treme, pokušat ćemo ih opustiti. Na probama možemo napraviti čudo od pjevanja, ali to sve lako padne u vodu ako im ne usadimo vjeru u sebe, ako ih ne uvjerimo da su doista dobri i da nema razloga za strah. Osim toga, naučit ćemo ih fair playu, jer jedino tako ima smisla natjecati se!

Tony: Sve što iz našega zvanja budu željeli naučiti i sve što ih bude zanimalo, mi ćemo im prenijeti. Nastojat ćemo im pomoći u svim željama za učenjem.

Indira: Naša mala škola pjevanja ovisi o svakom kandidatu ponaosob. Ono što je svima zajedničko je scenski nastup i svi trebaju naučiti ponešto od vizualne komunikacije s publikom koja je za mene izrazito važna. Zatim moraju naučiti pjesmu prenijeti do srca svakog pojedinca, naravno, lijepim i točnim pjevanjem. Sve to u jednakoj mjeri treba obuhvatiti. Svatko zahtijeva drukčiji pristup, što mu tim i omogućuje.

Prema kojem kriteriju birate natjecatelje za svoj tim? Što je ‘ono nešto’ što tražite kod natjecatelja samo na osnovi njegova glasa?

Dečak: Tražim nesavršene, drugačije vokale. Ako su još takvi i kao osobe, paket je potpun!

Jacques: Intuitivno reagiram, prepustim se i slušam. Imam uho koje čuje finese, no svejedno se ponekad dvoumim i budite sigurni da za to ima razloga... Ponekad nešto ne štima s audicijom na slijepo. Možda je vokalno sve OK, uredno, lijepo, ali energetski je jako slabašno i neuvjerljivo... Tada se najčešće ne okrenem. Čekam da se sve poklopi, a to se događa rijetko. Kad je riječ o vokalu, tražim osobnost, karakter, neki novi zvuk…

Tony: Vjerujte, nije nimalo lako samo na temelju kratkih izvedbi kandidata pogoditi što i kako, ali za početak je možda dovoljan karakter interpretacije.

Indira: Teško mi je sad reći više što je to, prošle sezone sam imala drukčiju viziju i drukčije proživljavala cijelu ovu priču. Ove godine sam dopustila i da me ponese trenutak slabosti pa nisam tražila savršene vokale, nego slušala i svoje srce.

Za kojeg biste od natjecatelja prošle sezone voljeli da je bio dio vašeg tima?

Dečak: Zadovoljan sam sa svima onima koji su bili dio mog tima. Nisam žalio, niti sam želio kandidate suprotnih timova.

Jacques: Mnogo ih je koji su me prošle sezone ‘kupili’. Neki već na audiciji, a neki kako je show odmicao. Iz Dečakova tima Elena Stella, Iva Gortan... Tonyjev Jure, Indirina Bruna... Osim njih, još jako puno talentiranih, mladih ljudi koji su doista zasjali u showu. Bravo za sve!

Tony: Egon Marić ili Dino Petrić. Bilo ih je još nekoliko, no važnije je da vjerujem da će svi oni pronaći svoj put.

Indira: To je teško pitanje, da sam dovela bilo koga od kandidata koji nisu bili u mom timu ne bih pogriješila jer su i moji kolege mentori pažljivo birali svoje kandidate. Ali mogu reći da ne bih nikoga ni pustila iz svog tima, bilo je baš onako kako je trebalo biti.

Tko je bio vaš glazbeni mentor?

Dečak: Odrastao sam na psihodeličnoj glazbi (Doorsi, Floydi, Stonesi, Beatlesi), kasnije u 90-ima ‘navukao’ sam se na Bowieja, Gang of four, Paul Wellera, na brit-pop poput Blura, Oasisa, pa Radiohead, Placebo... Danas upijam sve, nema više ograničavanja na ladice, ulice, stilove. Dan može krenuti sa Sigur Rós, nastaviti se sa Springsteenom i završiti s nekim novim demo bendom iz Rijeke.

Jacques: Profesorica Viktorija Badrov koja je sa mnom radila šest godina u srednjoj glazbenoj školi za klasično pjevanje. Trebao sam postati klasični tenor, ali eto, ljubav prema popularnoj glazbi je prevladala. Profesorici sam tada slomio srce, ali ipak mi je ostala podrška do dan danas - dolazi na sve moje važnije koncerte i prati moj umjetnički razvoj i put. Zahvalan sam joj! Osim nje, radio sam na pjevanju s Donnom McElroy, u to vrijeme pročelnicom odjela za solo pjevanje na američkom glazbenom koledžu Berklee. Od nje sam dobio potvrdu da je ono što radim dobro i naučio neke nove tajne zanata!

Tony: Razni ljudi u raznim fazama karijere. Radojka Šverko, Oliver Dragojević, Zorica Kondža i Joško Banov, kao i svi ostali koji su me znali prepoznati i usmjeravali me. Hvala im.

Indira: Moj glazbeni mentor bila je profesorica Suzana Juzbašić koja je vodila solfeggio i pjevanje u zboru i naravno moj profesor harmonike prof. Željko Krezo u glazbenoj školi ‘Srećko Albini’. S ponosom se prisjećam tih dana i ovim putem im zahvaljujem na strpljenju koje su imali s malom hiperaktivnom vragolankom.

Biste li se, da ste danas na početku karijere, odvažili natjecati u ovakvom showu?

Dečak: Stasao sam s bendom kroz garažu, skladište, kotlovnicu, podrum i staru vojarnu, a nakon toga na svim pozornicama gdje je bilo struje i na koje su nas zvali organizatori. To je naš put i ništa ne bih mijenjao. Da sam skretao, nikada ne bih stigao do ‘The Voicea’.

Jacques: Naravno da bih se odvažio, to je sjajna prilika! Kada sam počinjao pjevati, glas je bio jedino što sam imao - glas je i danas moje najvrednije bogatstvo i prilika. The Voice u prvi plan stavlja upravo glas, on na pijedestal stavlja talent! Glas (od kojega i potječe riječ glazba), već je godinama na glazbenoj sceni nažalost marginaliziran - jako nepravedno. Jer, što ti vrijedi dobra pjesma bez pravog interpretatora koji će toj istoj pjesmi s papira udahnuti život, dati karakter? Jedno bez drugog ne ide.

Tony: Vjerojatno se ne bih prijavio i divim se svakom kandidatu koji ima tu hrabrost. Svaka im čast.

Indira: Kratko i jasno: bih! Ovo je fantastičan izlog talenata kojom naša mala zemlja obiluje, a pokazati se na sceni pred cijelim auditorijem i hrvatskom javnosti odlična je prilika za svakoga. Sigurno bih je zgrabila i zahvalila HRT-u na pruženoj prilici da se probijem na glazbenoj sceni.

Da se u showu pojavite kao natjecatelj, kojem biste od mentora bili najskloniji i zbog čega?

Dečak: Sam sa sobom najprije bih se složio u izboru pjesama, a znao bih i odabrati pjesmu koja odgovara mom senzibilitetu i interpretaciji, pa bih iz svih tih razloga odabrao bilo koga osim sebe, da mi bude zanimljivije (smijeh).

Jacques: Sebe ovdje svakako moram izuzeti (smijeh). Odabrao bih Tonyja i njegov tim, svakako, ne trebam puno o tome razmišljati. Tony je prije svega sjajan vokal, a odmah zatim glazbeni senzibilitet koji je najbliži mom i smatram da bih od njega i njegova iskustva mogao mnogo naučiti. Iznenađeni?

Tony: Nemam pojma. Odlučio bih u zadnjem trenu i ovisno o tome tko bi se sve okrenuo i ako bi se uopće okrenuo itko (smijeh).

Indira: To bi mi bila uistinu teška odluka, ali mislim da bih se vodila onom tko se prvi okrene bez puno razmišljanja. I sigurna sam da ne bih pogriješila.

Dosad ste mnoge glazbene finese prenijeli na svoje natjecatelje i puno ih toga naučili. Što ste vi naučili od njih?

Dečak: Naučio sam da i izvan mog malog zatvorenog svijeta postoji još jako puno zanimljivih ljudi vrijednih da se odvoji vrijeme za pokušaj ostvarenja snova nekome od njih.

Jacques: Iako sam mislio da je to nemoguće, naučio sam od svojih natjecatelja još više voljeti glazbu! Osim toga, naučio sam cijeniti sve one prekrasne prilike u glazbi koje su preda mnom. Baviti se onim što najviše voliš je blagoslov, osobito u današnje vrijeme, kada je teško uopće imati posao! Na to su me ovi mladi ljudi podsjetili, hvala im!

Tony: Učimo dok smo živi i cijelo vrijeme pjevamo i pjevamo…

Indira: Pametan čovjek nauči nešto svakim novim danom, tako sam i ja naučila dosta toga od mojih kandidata. Prije svega to je uzajamno poštovanje i uvažavanje koje je temelj za rad i napredak, naučili su me kako biti jača i stabilnija i kako prihvatiti gubitak dragih osoba s kojima sam se kroz rad i druženje povezala. To mi je bilo najteže naučiti.