VELIKA ISPOVIJEST

VELIKA ISPOVIJEST TONČIJA HULJIĆA 'Rozga je djevojka koja nije opterećena samom sobom'

Priprema jedan mjuzikl, snima film s Brankom Đurićem Đurom i planira prvi personalizirani reality show u Hrvatskoj u kojem će, uzbuđeno otrkiva, jedna mlada pjevačica ući u Rozgin svijet i i od nje učiti o estradnome uspjehu.

Većina publike koja prati karijeru i glazbeni opus Tončija Huljića smatra da su poslovi kojima je trenutačno zaokupljen atipični za poznatog splitskog skladatelja. Jer, riječ je o snimanju filma, mjuzikla, impozantnoj i neobičnoj karijeri s njegovom Madre Badessom, ali i pripremi jednog sasvim neobičnog reality showa. No, oni koji dobro poznaju autora nemirna duha, koji itekako zna šokirati te time izaći iz stereotipa, kažu da za njega ništa nije ludo ni neobično. O svojim vrludanjima u glavi i idejama, koje su gotovo spremne za realizaciju, objašnjava nam sam autor.

Kazališna predstava

- Na Starigrad Paklenica Film Festivalu premijerno ću prikazati mjuzikl koji je u početku bio zamišljen kao dokumentarac, no nakon dva mjeseca snimanja shvatili smo da se treba uistinu ispatiti da se dođe do krajnje ideje. Puno teža zadaća nego snimiti igrani film. Jednostavno, ljudi se za dokumentarac drugačije ponašaju ispred kamere i iza nje pa smo u jednom trenutku odlučili sve njih selektirati i uzeli samo najbolje od snimljenog. I naposljetku, napravili smo pravo djelo - priča nam Huljić čiji će mjuzikl “Tonetov život ili Bog, lavur, iće i piće” obići nekoliko eminentnih festivala i u Europi.

Rađen je u tri postulata, odnosi se na “malomiščane” iz mjesta Pitve na Hvaru te na sjeverni dio tog otoka, a riječ je o pola sata koncertnog nastupa i četrdesetak minuta filma.

- Ma, zapravo priča pojašnjava motive moje nove glazbene avanture, nadahnute tekstom Vjekoslave Huljić. Krajnji su cilj koncerti po dvoranama, a govori o raznolikosti života u jednoj sredini koji pomalo sliči na dinosaurski ili izumrli život. Povodio sam se mišlju da bi bilo lijepo nešto ostaviti u naslijeđe generacijama koje dolaze poslije nas. Želja mi je da jednoga dana pokušaju shvatiti kako je nekad život bio uistinu lijep - objašnjava skladatelj.

No, Huljić nije na tome stao. Velik mu je izazov i kazališna predstava koju je napisao Ivica Ivanišević, popraćena glazbom koju je Tonči napisao na novom CD-u.

Financijska računica

- Radi se o dva bračna para i mi, ekipa, ih pratimo. Još se uvijek borimo s dva naslova: ‘Messi, posa, pivuša’ i ‘Zašto treba slušat ženu’. Ta predstava je zamišljena kao glazbeno-scensko djelo izvan svih okvira. Režiju potpisuje Mario Grabovac s kojim i inače radim sve spotove za Madre Badessu. Ekipa se našla jer imamo sličan senzibilitet i gotovo isti smisao za humor. No, budući da su nameti i davanja visoki, sve je zamišljeno za veće prostore pa će to zaživjeti kada budemo mogli financijski držati glavu iznad vode - iskren je Huljić.

Još jedna zanimljiva priča koja izlazi iz radionice Tončija Huljića jest suradnja s poznatim glumcem, komičarem i redateljem Brankom Đurićem Đurom. Zajedno rade na igranom filmu “Uklesano u more” po Huljićevoj ideji i nadogradnji scenarija dok će režiju potpisati upravo poznati glumac.

- Scenarij je gotov, kao i razgovori s potencijalnim partnerima, a osobno bih volio da to u konačnici bude hrvatski film - napominje Huljić.

Za sve svoje planove i poslovne putešestvije dan mu je prekratak pa tako ovoga ljeta neće imati vremena za odmor. Poslovnu snagu udružio je i s Mirom Gavranom za kojega kaže da uskoro postaje član ruske i američke akademije.

Madre Badessa

- Nas dvojicu život je spojio, puno pričamo o svim aspektima života pa je nekako prirodno da se među nama javila kemija koju prenosimo u njegov libreto koji je definitivno projekt što premašuje granice naše zemlje. Gavran je naš najizvođeniji i najrespektabilniji dramaturg i pisac u svijetu. Napokon je taj njegov rad prepoznat i kod nas. Hrvati su izuzetno skloni uspješne ljude omalovažavati. Nešto slično, sve do mog solo projekta, imao sam prilike osjetiti i na vlastitoj koži - napominje glazbenik.

Za taj projekt smatra da je jedinstven, po pristupu se bavi povijesnom tematikom koja intrigrira čovječanstvo još od civilizacijskih početaka.

- Produkcijski je nevjerojatno zahtjevan, pogotovo kad je riječ o Hrvatskoj koja je u većini stvari limitirana pa je to zapravo kod nas neizvedivo. Zato s tim projektom krećemo iz inozemstva, a tko zna, možda se jednoga dana i pojavi u Hrvatskoj.

Za sebe Tonči Huljić kaže da je gotovo oduvijek pokušavao biti control freak, što se u praksi nije uvijek pokazalo dobrim.

- Ja sam zapravo čovjek koji reagira na instinkt. Iz vlastitog iskustva mogu kazati da instinkt manje prevari nego vlastita pamet. Ukratko, racio je puno gluplji od instinkta - smatra Huljić.

Na svoje glazbeno djelo sakupljeno pod imenom Tonči Huljić i Madre Badessa izuzetno je ponosan i neizmjerno mu je drago što je prepoznat među širokim masama, ali i intelektualcima. Zbog toga ne čude odlične reakcije na novi CD “Panika” kojim se taj Splićanin vraća pod svjetla pozornice. Ponovno je Huljić potvrdio da se cijela zamisao tog njegova projekta s glazbenim izričajem stvorenim za dalmatinski dijalekt pokazao punim pogotkom, a kako jedna pjesma na albumu kaže, u njemu će publika itekako guštati.

Volim eklektiku

Kako bi sve bilo autentično, umjesto uobičajenih instrumenata glazbenici sviraju tubu, harmoniku, mandolinu i ostale etno instrumente karakteristične za pojedine dijelove Hrvatske. “Panika” sadrži 13 pjesama koje su raspoređene u tri dijela: “Cool”, “Aajmo, ruke goree” i “Delirium Bonus”.

- Zapravo, nisam sreo čovjeka koji ne misli da je to nešto specijalno, drugačije. Koristim muziku s cijelog Mediterana pa ima i specifičnih melosa i šarolike glazbe. Volim tu eklektiku u glazbi. Stereotipi mi se gade. Katkad upadam u taj zagrobni život kroz šlagerski pristup.

Pomalo mu je žao što naša glazbena scena neprestano koketira između klapa i tamburica i suvremenog melosa. Dodaje da publika to prihvaća, ali ta glazba ne donosi ništa novo.

- Osobno takve stvari mogu cijeli život raditi jednim prstom lijeve ruke. Siguran sam da smo kao društvo negdje zaostali u povijesti. Zato ja u svojoj solističkoj karijeri nikako ne želim pristati na estradizaciju. Mičem s CD-a pjesme koje bi mogle zasmetati u takvom projektu - kaže i dodaje da su u povijesti talenti imali najtrnovitiji put kojim su morali prolaziti.

Neću Kardashian

- Ja sam odavno navikao nositi taj križ - poručuje Huljić.

A ono o čemu se posljednjih tjedana počelo potajno šuškati jest reality show Jelene Rozge. Jedan koncept koji je zamišljen na kanalu YouTubea sasvim slučajno je odveden u sasvim drugom smjeru. Riječ je o prvom personaliziranom reality showu u Hrvatskoj, koji će predvoditi Jelena Rozga. Naime, jedna mlada pjevačica dobit će priliku ući u Rozgin svijet te od nje naučiti kako ostvariti uspjeh.

- Budući da su televizije vrlo zagrijane za takvo što, morat ćemo na konceptu raditi prilagodbe. Poruka će biti dobra i pozitivna, potpuno suprotno od onoga što, primjerice, u svijetu radi Kim Kardashian. Neće biti gluposti, ispraznosti i banalnosti. Želimo afirmirati normalne osobe, djevojku iz susjedstva koja nema potrebu za pornografijom - otkriva Huljić.

Ako bi se takvo što uspoređivalo u svjetskim okvirima, napominje Huljić, tada bi se moglo usporediti sa svijetom u kojemu živi Shakira.

- To je djevojka koja nije opterećena samom sobom, a u našim okvirima takva je zasigurno Rozga. Danas je puno teže afirmirati nešto normalno jer sve što je nenormalno postaje normalno.

Tonči je ponosan što je show osmišljen kao pravi domaći projekt i tvrdi da vani ne postoji ništa slično pa je koncept unaprijed zaštitio.

- Vjerojatno je medijima interesantnija polugola Jennifer Lopez, ali isto tako Celine Dion, koja nije neka posebna ljepotica, odjevena u dugu haljinu je profinjenija i puno skuplja.

Protiv prosjeka

U razgovoru napominje da možda njegova priča zvuči donkihotovski, ali uz puno truda i rada itekako uspijevaju.

- Boriti se protiv osrednjeg oduvijek je bilo teško, a gotovo sve je osrednje. Glasna manjina terorizira većinu, a u pozadini stoji isključivo frustracija. A gdje su tu normalni ljudi? Zašto ne podignu glas - pita se Huljić.

- Vjerovao sam da je veći broj luđaka smješten u ludnicu, a ne na ulicu. Ali, svakodnevica me, nažalost, neprestano demantira - zaključuje Tonči Huljić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 04:03