USPJEŠNA GLUMICA I REDATELJICA 'Slobodu nikad ne prodajem za lažne priče o sigurnosti, moralu i emocijama'

Senka Bulić jedna je od najkreativnijih, ali i najkontroverznijih ličnosti domaće kazališne scene i jednako je uspješna kao glumica, redateljica, ali i producentica. Baš svaka predstava, bilo da se radi o koprodukciji ili izađe iz mašine njezina nezavisnog kazališta Hotel Bulić, podigne medijsku prašinu.

Stoga ni ne čudi što upravo ona ima jednu od glavnih uloga u Houellbequeovim “Elementarnim česticama” u režiji Ivice Buljana, koja je, kako je rečeno, iz sigurnosnih razloga prvo skinuta, pa ponovno vraćena na repertoar Dubrovačkih ljetnih igara.

‘Dream of life’

- Sve što je izgovoreno od strane protivnika postavljanja predstave samo naglašava važnost igranja Houellbequea, samo potvrđuje sve ono što on detektira kao traume suvremenog svijeta. Oni su primjerice u promiskuitetu likova vidjeli prijetnju moralu, a ne simptom vremena, motive fikcionalnih likova doživljavali kao vjerodostojne dokumentarne istine. Bila sam zaprepaštena činjenicom da se tako lako može izgubiti sloboda, a za račun neke podvaljene brige o sigurnosti, moralu, osjećajima. Potrebno je, izgleda, ukloniti oaze slobodnog mišljenja - smatra Senka, naglašavajući da su ovom slučaju prethodili slični, a razlog tome su, kaže, agresivni napadi na sve što se ne uklapa u ideju jednog nazora koji bi se rado proširio na sve segmente života, koji priželjkuje uplašene, istrenirane stanovnike, a ne samosvojne građane.

S Ivicom Buljanom Senka je surađivala nekoliko puta, a njihov izvrstan poslovni odnos objašnjava činjenicom da su se zapravo sudbinski našli.

- Kod Ivice sam igrala meni najdraže uloge, srećom sam ga uspjela angažirati i kao producentica u predstavama ‘Kiklop’, ‘Pijani proces’, ‘Adio Kauboju’, ‘Dream of life’... Ivičina erudicija i redateljska sloboda idealna je za glumce, svaki put to je novo osvajanje glumačkog prostora, znanja, slobode, s njim sam zapravo osiguravala sebi nužne prostore da se na sceni razvijam, kompletnije, da funkcioniram u vrlo zahtjevnim suvremenim redateljskim idejama kazališta - kaže glumica.

Uloga Patti Smith u “Dream of life” Senki je itekako legla, kao i vrijeme u kojem je ta umjetnica najviše stvarala, kao i njezini suvremenici poput Warhola, Morrisona, Hendrixa, Janis Joplin...

Rad s muzičarima

- To mi se čini kao neko genijalno vrijeme, pogotovo iz današnje perspektive. Vrijeme koje je mene i dobar dio moje generacije jako odredilo, ostavilo nam u nasljedstvo neke slobode, osjećaj da imamo pravo na više mogućnosti. Naivno smo mislili smo da se jednom utvrđeni prostori slobode neće mijenjati, međutim sve se vrlo lako uruši, to nikad nije završena borba. Neprijatelji misli, slobode vrlo su perfidni u svojim namjerama i nažalost s pravom računaju na većinu komformista - tvrdi glumica, napominjući da se jako veseli što se “Dream of life” na jesen nastavlja igrati u Tvornici kulture.

Istovremeno s ulogom Patti Smith Senka je i radila “Damu s kamelijama”, dvije potpuno različite predstave i uloge, no s jednakim uspjehom.

- ‘Dream of life’ smo radili kao predstavu performans, drugi dio je koncertni, dok sam se u ‘Dami s kamelijama’, bavila razinama teksta kroz intimističku formu. To je predstava zgusnute emotivnosti, rađena kao u jednom kadru. Zanimala me tema odnosa intimne slobode i društvenih kontrola. Ovdje sam istraživala druge strane svoje nutarnjosti. Inspirativni materijal iz 19. stoljeća u suvremenom rukopisu. Pronašli smo jezik koji komunicira s gledateljima danas, a ipak smo zadržali artificijelnost govora. Imala sam sreću da sam radila sa Stipom Kostanićem, ne bih uspjela da nisam imala partnera sličnog senzibiliteta - priča Senka.

Kroz svoj rad često je surađivala s umjetnicima iz različitih područja, poput TBF-a, Leta 3, s Ivanom Jozić...

Nova predstava

- To su sve ljudi sličnih senzibiliteta, volim kad stvorimo okolnosti za zajednički rad. Surađujem s ljudima koji kao i ja priželjkuju drugačije uvjete, suradnje koje donose neku svježinu, autentičnost. Volim likovnost, glazbu, performans i zato je toliki raspon ljudi koje uključujem u svoje projekte. Od Leta 3 i Damira Martinovića Mrle s kojim često surađujem, Ivane Jozić, fenomenalne plesačice i glumice, Stipe Kostanića, Marka Cindrića, Nine Violić, Lucije Šerbedžije. Mojih stalnih, obožavanih autora, Tomislava Čurkovića i Olivera Jularića. Ranije sam surađivala i s TBF-om i Sašom Antićem koji je radio muziku za Evitu. Eto vidite, iako su nam mnoge okolnosti nenaklonjene i dalje radimo, stvaramo... - rekla je glumica.

Uz sve angažmane Senka je najavila i novi projekt, predstavu “Živjet ćemo bolje” prema romanu Maje Hrgović.

- Čim sam pročitala roman znala sam da ga želim postaviti. Tako započinjem stvarati projekte, režirati, bez narudžbe, tekst me zapravo nađe, a Maja je izuzetna autorica. Volim njen stil, atmosferu koju roman nosi. Roman je dokumentaran, sofisticiran, suvremen. Njena Dalmacija je mučnija, ali točnija, to nije prostor s razglednica, prpošno iskrivljen.

Slobodnjaštvo

Materijal je vrlo radikalan u vezi s mnogim traumatičnim mjestima. Obitelji kao polazišta za više vrsta dekonstrukcije. Strašno volim snažne ženske likove njenog romana, potpuno udaljene od tradicionalnih očekivanja, muškarce koji su udaljeni od patrijarhalne matrice. Rat opisuje bez klišeja, patetike, a vrlo bolno, točno - opisuje Senka.

Još davnih dana Senka je siguran kazališni angažman zamijenila slobodnjaštvom i ostala je vjerna nezavisnoj produkciji unatoč financijskim problemima koji tu scenu prate.

U svemu uspješna

- U uvjetima stalne neizvjesnosti nije jednostavno planirati, otežana je postprodukcija, a suradnike ne možete honorirati na način na koji bi to bilo moguće u boljim institucionalnim financijskim prilikama. Jedina mogućnost da se ne povećavaju troškovi jest ulazak u koprodukcije, zato sam sretna zbog buduće suradnje sa ZKM-om na predstavi ‘Živjet ćemo bolje’. Ja sam ionako navikla na nesigurne uvjete pa nemam naročite strahove. Moji svjetovi su opstajali, prostor za stvaranje možete naći i u nesklonim vremenima. Dobivala sam i nagrade, nisu mi ta priznanja donosila probitke u nekom karijernom smislu. Priznanja su uvijek neka potvrda da je važno da se bavim umjetnošću na način koji sam odabrala. Moj umjetnički poriv je jači od želje za privilegijama koje nose drugačije pozicije - objašnjava.

Ipak, nije odustala ni od želje za nekim institucionalnim djelovanjem.

- Voljela bih voditi javno kazalište zbog želje za promjenom, uvođenja novih modela, mogućnosti, iniciranja novih ili neuobičajenih suradnji. Za mene su sva moja dosadašnja vođenja bila važna iskustva. Nisam ih doživljavala iz nekih kalkulantskih karijernih motiva nego kao nastavak i proširenje svojih umjetničkih mogućnosti - kaže glumica.

Jednako je uspješna i kao glumica, redateljica i producentica, ali, kako kaže, niti jednu od te tri pozicije ne može izdvojiti kao najdražu.

- U zadnje vrijeme sam češće na sceni, igram u produkciji INK Pula predstavu ‘Thelma&Louise’ koju je režirao Dalibor Matanić, u ispitnoj produkciji mladog režisera Paola Tišljarića, radit ću s Ivicom Buljanom ovo ljeto na Dubrovačkim igrama, već pripremam ‘Živjet ćemo bolje’. Igram predstave iz svoje produkcije, ‘Šumu Striborovu’, a za jesen planiramo nastaviti igrati predstave ‘Dama s kamelijama’ i ‘Dream of life’ - najavila je, kao i predstavu “Coco” i film s Tomislavom Čurkovićem..

Skandal, kad je Senka u pitanju, nastao je i kad je od strane Ministarstva kulture postavljena za umjetničku ravnateljicu Splitskog ljeta, a zatim opozvana. No, kako kaže, na takve je stvari već navikla.

- Nemam neki posebno naglašen osjećaj oko svega što se događalo. Stvari su se odvijale na način na koji nisam ni mogla utjecati. Uostalom, nije mi to prva takva situacija. Moji scenariji su vrlo poznati od Gorice pa do Splita. Uvijek isti. Samo vas zaprepasti količina novih budalaština, netalenta, izdaja, neprijatelja. Sreća za mene što uvijek stvorim i nove prilike, nisam bila ovisna o tom kao jedinoj mogućnosti za sebe - sigurna je Senka.

Društveni događaj

Prašina koja se diže oko njezinih projekata i predstava poput “Kiklopa” i sličnih ovu umjetnicu nisu nikad omeli u radu, a s posljedicama se itekako naučila nositi.

- Nisam birala takvu medijsku strategiju nego se interes stvarao bez mog naročitog plana, utjecaja, sve je proizašlo iz reakcije na umjetnost. Volim zapravo kad kazalište postane društveni događaj, volim tu vrstu nemira koju može izazvati. Naravno da to nekad nosi i i neugodne posljedice, najmanji je problem u negativnim reakcijama, one su i očekivane i poželjne. Takvim radom postajete opasni na određen način, zapravo otežavate daljnje angažmane jer je to pozicija ruba, rizika, nesigurnosti. A bolje prolaze sigurniji, kontrolirani modeli. Ja rađe propadam s velikim i dobrim predstavama nego uspijevam s lošim i jeftinim - zaključila je.