SIN DAVIDA BOWIEJA OBJAVIO DIRLJIVU PORUKU NAKON OČEVE SMRTI 'Ono što ste napravili imalo je nevjerojatan učinak na mene...'

Duncan Jones, sin pokojnog Davida Bowieja, podijelio je posvetu svome ocu koju je napisao doktor palijativne skrbi, a koji je pohvalio pjevača rekavši da je inspirirao druge koji su također bili pri kraju svog života, prenosi Independent.

David Bowie umro je 10. siječnja okružen prijateljima i članovima obitelji nakon 18-mjesečne borbe s rakom koju je krio.

Nakon objave smrti oca putem profila pjevača, Jones je objavio fotografiju sebe i svojeg oca, gdje pjevač drži danas uspješnog filmskog redatelja na ramenima, ispod koje piše: 'Jako mi je žao i jako sam tužan što moram reći da je istina. Neću biti online neko vrijeme. Ljubav svima.'

Very sorry and sad to say it's true. I'll be offline for a while. Love to all. pic.twitter.com/Kh2fq3tf9m

— Duncan Jones (@ManMadeMoon) January 11, 2016

Jones je objavio i posvetu svome ocu koju je napisao doktor palijativne skrbi;

A thank you letter to David Bowie from a palliative care doctor. https://t.co/ibFYRY8wc1 - thanks for sharing @DrMarkTaubert

— Marie Curie (@mariecurieuk) January 17, 2016

Objavljen na blogerskoj sekciji Britanskog časopisa za medicinu, dr. Mark Taubert - konzultant za palijativnu skrb pri NHS-u - napisao je otvoreno pismo Davidu Bowieju.

'Ja sam doktor palijativne skrbi i ono što ste napravili u vremenu prije svoje smrti imalo je nevjerojatan učinak na mene i mnoge kolege s kojima radim', napisao je dr. Taubert.

'...Za mene, činjenica da je vaša mirna smrt kod kuće koincidirala s izlaskom vašeg albuma, sa svojom porukom, nije slučajnost. Sve ovo je pomno isplanirano, kako bi postala smrtna umjetnost. Glazbeni spot za 'Lazarusa' jako je dubokog značenje, a mnoge od scena će značiti različite stvari nama svima; za mene one predstavljaju bavljenje prošlošću kada se suočavate s neizbježnom smrću.'

Dr. Taubert također je pisao i o svojoj pacijentici kojoj je nedavno rečeno da se njezin uznapredovali rak proširio te kako je Bowiejeva priča pomogla njima oboje.

'Razgovarali smo o vašoj smrti i glazbi te smo zbog toga pričali o mnogim teškim temama o kojima se ne može jednostavno diskutirati s nekim tko se suočava s vlastitom smrću. Ustvari, vaša je priča postala način da nas dvoje pričamo vrlo otvoreno o smrti...'

'Pričala je o vama i koliko voli vašu glazbu... I ona je imala sjećanja i mjesta i događaje kojima ste vi dali glazbenu pratnju... Pitali smo se tko je bio pristuan kada ste vi uzeli svoj posljednji dah i je li netko bio pristuan te je li vas držao za ruku. Vjerujem da je to bio dio vizije koju je ona imala vezane za svoju smrt i da joj bilo važno da to izrazi, a vi ste joj dali mogućnost da se izrazi na jedan vrlo osoban način i to meni, strancu.'