GLAZBA

Miroslav Ilić: Razumijem Oliverov stav da ne radi koncerte u Srbiji

Zagreb, 110210.Miroslav Ilic, srpski pjevac narodne glazbe ispred Arene Zagreb u kojoj ce 08.03.2010. odrzati koncert.Foto: Sandra Simunovic / CROPIX
 Sandra Simunovic / CROPIX

ZAGREB - Miroslav Ilić glazbenik je čija popularnost među poklonicima narodne glazbe na ovim područjima u gotovo četiri desetljeća karijere ni najmanje nije izblijedjela. Postao je svojevrsna institucija folka, a nerijetko se ‘hvata u koštac’ s turbofolk izvođačima. Nakon više od 20 godina stanke, 8. ožujka, na Dan žena, održat će prvi veliki hrvatski koncert u zagrebačkoj Areni. Datum koncerta nije slučajan jer žene su, smatra pjevač, njegova najveća i najvjernija publika.

- Još su mi u sjećanju koncerti koje sam imao u Zagrebu. U to vrijeme, obilazila se na turnejama cijela Jugoslavija i imao sam zaredom šest uspješnih turneja. Na sedmoj, kad je već počelo s trzavicama, nisam ni magarac ni prepotentan ni umišljen, shvatio sam da treba malo s tim ‘ohladiti’ i prići tome na neki drugi način. Preselili smo se u neke druge prostore, nas mnogo nevoljko, ali smo morali prihvatiti pravila igre. Nemam ništa protiv gostovanja ni u klubu, ni u diskoteci, ni restoranu, niti sam bio gadljiv na dobru, finu svadbu, ali ona komunikacija koju najviše volim jest ta koncertna, a Arena je za mene velik izazov - ispričao je Ilić, obećavši zagrebačkoj publici pravi spektakl i vrhunsku zabavu na kojoj će se svi napjevati. Uz njegove stare uspješnice upamćene u Hrvatskoj, svojoj će publici preporučiti i nove hitove.

Ne želi otkriti goste

Goste na koncertu, kao i inače, pjevač nije želio otkriti, do samog nastupa.

- Od 1982., otkako sam počeo koncertnu aktivnost po velikim prostorima, i to razmišljajući ‘ili pokojnik ili pukovnik’, nikad nisam reklamirao i najavljivao svoje goste prije koncerta. Uvijek je to ostalo tajna. U beogradskoj Areni gosti se nisu znali do početka koncerta, a bili su sjajni, poput Đorđa Balaševića s kojim sam dugogodišnji prijatelj, a nezgodan je u tim stvarima. Mislim da sam prvi kome je bio gost na koncertu. Bio je i moj pobratim i veliki prijatelj, možda najveći bugarski nogometaš - Hristo Stoičkov. Ono što jedino mogu otkriti u ovom trenu jest da bih volio, osim beogradskih kolega, imati nekoga iz hrvatskog pogona - rekao je Ilić.

Otkrio je tek s kojim je pripadnicima domaće scene još povezan.

- U glavi uvijek nosim neka prijateljstva iz nekih vremena s ljudima s kojima sam se povremeno čuo i vidio zadnjih godina. To su Tonči Huljić, koji me 80-ih htio dovesti i na Splitski festival. Bila je riječ o pjesmi “Ti si želja mog života“. Rajko Dujmić, njegovi suradnici i pokojna Đurđica Barlović. Kad je pokojni Anton Marti ‘82. radio za Zagrebačku televiziju show, Novim fosilima smo Zdravko Čolić i ja bili gosti. To prijateljstvo i danas imam u sebi. S Mišom Kovačem sam bio odličan prijatelj. Kad sam prvi put bio tu prije sedam, osam godina, bio sam kod njega na čaju na Gornjem gradu. Inače, obožavam, kao i ogromna većina ljudi, Olivera Dragojevića. Bez njega se ne može. Svima nama je žao što je zauzeo stav da ne nastupa u Srbiji, ali dobro. To je njegova privatna stvar. Ja mu to ne zamjeram. Slušat ću ga i dalje. Od mlađih, ovih dana u beogradskoj Areni ima koncert Tony Cetinski koji je izuzetno kvalitetan izvođač, a popularan. To je najbolji mogući spoj -naglašava iskusni pjevač.

Naravno da i Ilić nakon tolikih godina provedenih na sceni ima omiljene pjesme koje izvodi s posebnim žarom.

- Te koje sam ja najviše volio i volim nisu baš u samom vrhu onih koje su evergreeni i koje su preživjele kao povijest folka na ovim prostorima. Ima jedna pjesma “Prošlost moja“, baladica koju ja jako volim, zatim “Rastanka se našeg sećam“, koja je već pravi folk. Ima velik broj pjesama koje su kasnije postale veliki hitovi, a koje sam ja odbio, i to svjesno, znajući da će biti hit. Uvijek sam se odlučivao za pjesmu koja na mene ostavi takav dojam da imam osjećaj da ne lažem ako je pjevam i sutra. Nisam ih uzimao strogo zanatski, proračunato - priznaje Ilić.

Godine teškog rada

Svoju megapopularnost, posebno u Srbiji, objašnjava sustavnim građenjem karijere i imena.

- Ja sam imao sreću i nesreću da sam na samom početku imao sjajnu pjesmu koja je ostala evergreen, “Voleo sam devojku iz grada“, ali tada nije bilo kao sad, pojaviš se tri puta na televiziji i već si zvijezda. Meni i toj generaciji trebalo je barem 10, 12 godina, bez obzira na to imaš li svake godine pjesmu koja se sluša. Morao si proći godine mukotrpnog rada da bi zasjeo i rekao: ‘E, sad imam svoju firmu’ - kaže pjevač i naglašava kako još ne razmišlja o povlačenju s glazbene scene.

- Pogledajte tko drma svjetskom rock-scenom. Samo na ovim našim prostorima kad prevališ 40. pitaju te: “Do kad mislite?“ Ne određujemo to mi nego glavni arhitekt, Božja volja i publika. Nisam ja magarac. Onog trenutka kad ispred sebe ne vidim dovoljno ljudi kojima se trebam obratiti, bio bih budala da si ne kažem: ‘Miroslave, vrijeme je...’, ali dok ih imam, neka crknu ovi drugi, ali ja ću pjevati - obećao je Ilić.

Socijaldemokrat u europskoj orijentaciji

Politika je Miroslava Ilića oduvijek zanimala jer smatra da nema ozbiljnog punoljetnog čovjeka koji nema svoje političko biće.

- Može biti automehaničar, sportaš, stomatolog, sveučilišni profesor ili uzgajivač stoke, ali u svakom slučaju o politici nam ovisi sve. Razlika je samo hoće li netko o tome govoriti ili neće. Ja odmah priznajem da imam svoje političko biće i uvijek sam ga bio spreman braniti svim sredstvima. Prepoznajem se kao socijaldemokrata, ali u suvremenoj lijevoj europskoj orijentaciji. Ne znam kako je u Hrvatskoj, ali kod nas u Srbiji to lijevo je malo devalvirano, pa kad nekome kažem: “Ljevica“, u Srbiji se ljudima digne kosa na glavi. Zaboravljaju da u više od 80 posto Europe vlast drži ljevica - kaže Miroslav Ilić.

‘Desperadosi’ koji se žele dograbiti novca

Kao pravi narodnjak, Miroslav Ilić izrazito je protiv turbofolka, za koji smatra da ruši temelje izvorne narodnjačke glazbe.

- Ima jako mnogo talentirane djece koju vrh izdavačkih i producentskih kuća prisiljava da pjevaju “pjesmičuljke” za jednokratnu uporabu. A pritom se ruši temelj. Privatno volim country, ali country koji sam slušao prije 40 godina i ovaj danas su kao nebo i zemlja. No, kada zatvoriš oči i čuješ nekoliko taktova, prepoznaš country, jer je temelj sačuvan. A ovdje je uplivalo milijun nekih ‘desperadosa’ koji nemaju blage veze, ne znaju gdje se nalaze, ali misle: ‘Tamo gdje ima para, i mi ćemo uzeti nešto’. To su talentirana djeca, ali ih pogrešni ljudi kljukaju pogrešnom muzikom - tvrdi Ilić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 13:10