ISPOVIJEST SANDRE BAGARIĆ 'U duši sam muškarac, ništa muško nije mi strano. Nisam mazna ženica'

Nisam mazna ženica. Vođa sam, mogu povući za dva muškarca, nije mi stran ni jedan ‘muški’ posao. Izdržljiva sam, ali ponekad prebrza te se znam okrenuti iza sebe i vidjeti da me nitko ne prati… U vlastitoj kući izmijenjujem uloge Pepeljuge i Trnoružice. Na poslu moram povlačiti ‘ručnu’. Kao solo igrač već dvadeset godina učim se biti timski igrač - govori Sandra Bagarić, operna pjevačica i članica žirija spektakla “Tvoje lice zvuči poznato’”, što se emitira na Novoj TV, a svake ga nedjelje prati milijunski auditorij.

Sandra je jedina dama u žiriju televizijske emisije koji osim nje kao stalni članovi čine još Goran Navojec i Tomo in der Mühlen, no kako je i kod kuće okružena muškarcima (sa suprugom Darkom Domitrovićem ima sinove Marka (14) i Lovru (10), lako se snašla u još jednom muškom okruženju. Kako kaže, muški je kod u njoj izražen, pa se oduvijek odlično uklapala u muško društvo, zbog čega je muškarci, uvjerava, često ne doživljavaju kao ženu, nego kao dio svoje ekipe. Teško je to povjerovati gledajući Sandru koja naoko izgleda kao tipična žena: slatka, obla, brbljava, mazna... Baš zbog svih tih njenih osobina producenti showa “Tvoje lice zvuči poznato” odredili su Sandri da u prvoj emisiji imitira Marilyn Monroe, što je pjevačicu oduševilo:

- Kako i ne bi kada mi je još kao klinki inspiracija bila ta nasmijana plavuša, njeno umijeće manipuliranja muškaraca, a i žena. Kako smo nas dvije sušte suprotnosti glasovnog izričaja, jer ona šapće i uzdiše, a ja koristim impostirane alikvote te tonove za dvije oktave više, moja djeca, gledajući me kao Merlinku, upitala su me: ‘Pa, kako si ti to pjevala?’ - prisjeća se Sandra, koja bi voljela u showu imitirati još i Franka Sinatru, te sebi za dušu, a na veselje publike, otpjevati skladbu “My Way”.

Lijepa crnka ne obazire se na kritičare showa koji članovima žirija zamjeraju premalu dozu kritičnosti.

- Uvijek sam dobronamjerna. Dajem konstruktivne primjedbe upakirane u dopadljivu interpretaciju, ne želeći vrijeđati nikoga i davati materijala zlim jezicima. A oni se svi zaista jako, jako trude - ističe Sandra. Tvrdi kako je tijekom dvadeset godina svog scenskog rada naučila razlikovati kritičare i kritike:

Biljana Gaurina / CROPIX

Zagreb, 231014.Kaptol.Ducan namjestaja Et Cetera.Na fotografiji: Sandra Bagaric.Foto: Biljana Gaurina / CROPIX

Na fotografiji: Sandra Bagarić stala je ispred fotoaparata Biljane Gaurine / CROPIX

- Znam da dobronamjerna kritika uvijek urodi plodom. Osim toga, shvatila sam još davno, davno da te svi ne mogu voljeti, da ljudi iz različitih kutova i krajeva (podneblja) različito prihvaćaju moj jezik, temperament, humor… Oduvijek sam znala tko sam, što sam i gdje mi je mjesto - govori pjevačica rođena 5. travnja 1974. u horoskopskom znaku Ovna. Kao curica sanjarila je o tome da će kad odraste biti prodavačica u novinskom kiosku.

- Maštala sam zamišljajući sebe kako čitam baš sve stripove Alana Forda, Zagora, Blejka i pušem velike balone od Bazooke po cijeli dan. Divnog li posla! Ali ta faza kod mene nije dugo trajala. Zapravo sam rano shvatila da ću završiti na sceni. Još kao mala voljela sam biti u centru pažnje te činila sve ovo što moje kolege danas rade u showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’: skidala sam interpretacije, voljela se maskirati, upijala tekstove i melodije kao spužva, te zarađivala prve honorare za sladoled od pokojnog dida Karla koji je uživao u mojim nastupima te me hrabrio. Od mame Lidije sam naslijedila talent i glas, a tata Božo je plaćao sate pjevanja jer sam uz gimnaziju završila i školu za flautu - govori Sandra koja se sva raznježi kada je zapitate kakvo je bilo njezino djetinjstvo.

- Najljepše! Odrasla sam u obitelji punoj ljubavi roditelja koji su me usmjeravali i osluškivali dajući mi najbolje od sebe, ne stavljajući me u kalupe. Rasla sam okružena mirisima bosanskog behara, kulturom i tradicijom trojice bogova koji stoluju Bosnom, izmiješanim melosima sevdaha stopljenih u bosansku pastoralu - prisjeća se pjevačica koja je u Zagreb došla 1992. godine kao 18-godišnjakinja zbog rata u BiH. Kakvi su bili njeni prvi zagrebački mjeseci?

- Konfuzni, ali kako je već u mom karakteru optimizam, odlučila sam na stvari gledati kao na polupunu čašu, a ne polupraznu, te zahvalila Bogu što smo svi izvukli živu glavu. Potom sam se oboružala svojim osmijehom i odlučila osvojiti Zagreb pjevajući samo o ljubavi. Koliko je Bosne nakon ove dvadeset i dvije godine ostalo u meni? Bosna nikad nije izašla iz mene. U meni je puno ‘meraka’, ‘sevapa’, pjesme, humora... Volim pite, čevape, tulumbe, tufahije… A turska kafa ‘krmeljuša’, pa rahat lokum, uf, uf… - smije se Sandra. Nakon dolaska u Zagreb upisala je Muzičku akademiju i već prvog dana upoznala budućeg supruga, pijanista Darka Domitrovića, koji je radio kao viši korepetitor na Odjelu solo pjevanja. Čime ju je osvojio?

Biljana Gaurina / CROPIX

Zagreb, 231014.Kaptol.Ducan namjestaja Et Cetera.Na fotografiji: Sandra Bagaric.Foto: Biljana Gaurina / CROPIX

FOTO: Biljana Gaurina/Cropix

- Rekla sam vam već da sam ja došla u Zagreb osvojiti, a Darko je bio prva kula te moja podrška od prvog trenutka. Uz to, svirao je Griega najljepše na svijetu… Nikada i ničim me nije sputavao - priča bivša studentica, koja je sa svojim profesorom, kako kaže, odmah poletjela na krilima Amora, osluškujući i upoznavajući svijet zajedno, krčeći životni put pjesmom. Zanimljivo je da je u Sandrinoj i Darkovoj zajedničkoj pjesmi, koja traje već gotovo četvrt stoljeća, ona bila ta koja je zaprosila njega.

- Istina! Tko mu kriv što nije bio brži. Eto, to je ta moja brzina koju sam vam spominjala u muško-ženskim odnosima. Bilo je to davne 1993. godine na Pagu, bit će da mi je sunce previše udarilo u glavu ili možda njemu kada je pristao na moju prosidbu - smije se Sandra, koja je proljetos obilježila 20 godina karijere. Koji joj je trenutak u 20 godina bio najbitniji?

- Svi trenuci su mi bili jednako važni jer su gradili moj životni mozaik. Koncertom u ‘Lisinskom’ sa Zagrebačkom filharmonijom i mojim dragim kolegama obilježila sam 20 godina rada, a prihod od ulaznica išao je u dobrotvorne svrhe - kaže majka dvojice sinova koji su od svojih roditelja naslijedili ljubav prema glazbi.

- Svi moji muškarci sviraju klavir. Sretna sam što su mi djeca notalno pismena te ih glazba oplemenjuje i formira. No svjesna sam i toga da će moji sinovi Marko i Lovro svoju profesiju izabrati sami. Što god da izaberu, mama će im uvijek biti podrška - zaključuje Sandra.