Ksenija Marinković, naša poznata glumica, Virovitičanka sa zagrebačkom adresom, radi punom parom. I tako posljednja dva i pol desetljeća. Kad čovjek pije kavu sa Ksenijom, na prvu mu je jasno da je to žena s puno energije. I da je prava (horoskopska) Ovnica. Kad joj se nešto da, da joj se, a kad joj se ne da - ništa. Ovo potonje, međutim, ne vrijedi za posao, Ksenija će izvući snagu i animirati se za ulogu bez obzira na okolnosti. Sa ZKM-om, svojom matičnom kazališnom kućom u koju je stigla kad su, kako kaže, cijele generacije mogle naći posao, odradila je gostovanja koja je gotovo nemoguće pobrojati.
Privremena šefica
Tijekom desetljeća zaigrala je u više od 50 predstava. Ambiciozni ansambl posljednjih je godina nastupao u Makedoniji, Kostariki, New Yorku, da ne govorimo o regiji - od Ljubljane i Sarajeva do Beograda. Lijepo je igrati vani, kaže glumica. Kazališna publika je uvijek kazališna publika i divan je osjećaj vidjeti da si taknuo u emocije čovjeka na drugoj strani zemaljske kugle jer dijelite slične životne teme i probleme, vedro opisuje.
Uz matični teatar, Ksenija je nastupala u mnogim nezavisnim kazališnim družinama. Deset godina je dio brijunskog teatra pod vedrim nebom Ulysses, a za predstavu “Kralj Lear”, u kojoj glavnu ulogu tumači Rade Šerbedžija, kaže da je prava svečanost. Glumila je i u dvadesetak filmova, drama i televizijskih serija, među kojima su “Bumerang”, “Odmori se, zaslužio si”, “Bitange i princeze” te “Kazalište u kući”. Nakon odlaska uspješne ZKM-ove ravnateljice Dubravke Vrgoč u HNK, Ksenija je tri mjeseca bila na funkciji v.d. ravnatelja ZKM-a, preciznije od prošle jeseni do Nove godine. Zanimljivo je bilo, užasno uzbudljivo i zahtjevno, naprosto drugačije od glumačkog posla. Uspjela sam održati funkcioniranje teatra, kaže glumica.
Kolega Ristovski
Trenutačno snima film “Sve najbolje” redateljice Snježane Tribuson, koji izlazi za Božić. - Sad je pauza, snimanje nastavljamo na ljeto. Glumim ulogu Verice, neudane, dobroćudne, sredovječne žene koja rado peče kolače i koja je smrtno zaljubljena u Ljubu kojeg, pak, igra kolega Goran Navojec. Snimamo u Zagrebu, riječ je o božićnoj komediji i zabavno je - otkriva Ksenija.
Istodobno snima i film “S one strane” redatelja Zrinka Ogreste.
- Ogresta je fenomenalan, izvrstan redatelj. Pri kraju smo sa snimanjem. Kolega Lazar Ristovski i ja smo dvoje osamljenih ljudi, i to je to. Točka. Neću više ništa reći - komentira kroz smijeh.
Iz bogatog repertoara Zagrebačkog kazališta mladih valja izdvojiti kultnu predstavu “S druge strane” koja iduće godine slavi impresivnih deset godina igranja. To je najdugovječnija predstava u ZKM-u. Riječ je o djelu Nataše Rajković i Bobe Jelčića koje je, prema mišljenju kritike i publike, proglašeno jednim od najznačajnih hrvatskih kulturnih proizvoda ovog desetljeća. S njom je ZKM obišao vodeće europske kazališne festivale i kazališne metropole. U predstavi, uz Kseniju Marinković, glume Jadranka Đokić, Krešimir Mikić i Nikša Butijer.
Odlična predstava
- Mi živimo s tom predstavom. Ona je dramaturški i režijski odlično napravljena. Skoro više smo gostovali vani, nego što smo je davali u Zagrebu. Prikazuje četvero osamljenih ljudi koji ne znaju što će i koji pokušavaju ispričati svoju priču. Puno je osamljenih danas, nije lako ostvariti uspješne veze. Zašto je to tako, ne znam, valjda se ljudi boje - uzdahnula je.
Kad se nastupa gotovo deset godina u istoj predstavi, padne li entuzijazam?
- Čujte, ja sam rođena s entuzijazmom - odgovara Ksenija.
- Ljudi su došli u kazalište i zaslužuju najbolje. Uvijek imam tremu uoči nastupa ili barem blago uzbuđenje - ne skriva glumica. I glasno se smije. Nedavno je, kaže, obavljala kompletan sistematski pregled. Između ostalog, stavili su joj holter EKG-a kojim se prati i mjeri rad srca tijekom 24 sata.
- Imala sam dvije predstave s dvije velike, zaista zahtjevne scene. Ispostavilo se da sam najviše otkucaja i najjači puls imala tijekom igranja tih dviju scena. Znači, uza sve dnevne napore, obaveze i opterećenja, u tom je trenutku bilo najveće uzbuđenje. Zato jer mi je stalo - kaže Ksenija.
Iz Virovitice
Djetinjstvo u rodnoj Virovitici bilo je veselo. Išla je u glazbenu školu, svirala klavir, gitaru, naganjala topla ljeta na selu. U rodnom gradu odmalena je išla u kazalište. Djecu od malih nogu treba senzibilizirati za teatar. Ne treba uvijek podilaziti, nego ih učiti o klasičnim djelima, drži Ksenija.
Dolazak u Zagreb bio je kao u nekoj izmaglici, nekom snu. Odvajanje od roditelja, beskrajna trema za prijemni na Akademiji, potom ludi život u Studentskom domu na Savi, ručkovi u menzi u SC-u. Te 1988. imala je 22 godine. Grad, osvježen nakon Univerzijade, otvoreno je, duboko disao. Novi val, Kulušić, Lap, to je moje vrijeme, s nostalgijom kaže Ksenija.
Posao glumca dolazi u valovima, ponekad je hrpa projekata, da bi nastupila neka neugodna “rupa”. Tada, u toj “rupi”, pokušava čitati, gledati druge predstave... Godinama se, kaže, bojala budućnosti pa je odlučila više se ne bojati.
- Puno mi je bolje da se ponašam da je sve OK, točno onako kako treba biti. Veliki strahovi potroše čovjeka. Glumac radi iz sebe, stalno se suočava s bezrazložnim i razložnim strahovima. Fiksacija na sve stvari, to su neka opća mjesta na kojima je lako pasti, radim na tome - otkriva glumica.
Bi li bilo lakše da glumci imaju menadžere, agente?
- Kod nas se pokušalo uvesti agente za glumce, ali to je odmah propalo. Zato jer se svi znaju - prasnula je u smijeh.
Kao dobitnica brojnih nagrada (Zlatni smijeh, Marul, Veljko Maričić, Vjesnikova nagrada Dubravko Dujšin, Arena za sporednu žensku ulogu...), što misli o kazališnoj kritici?
Samohrana majka
- Kako kad. Ovisi o tome tko je piše. Međutim, treba znati da to nije jednostavna forma jer se kritika piše odmah nakon premijere, a tek nakon deset igranja može se dobiti pravi dojam o predstavi i kako je kliknula s gledateljima. Znalo se dogoditi da neke divne predstave ne dožive veći odaziv, jednostavno se ne nađu s publikom. Bude nam žao, u tom slučaju pokušavamo pronaći publiku za tu predstavu. ZKM bih definirala kao kazalište za svu publiku koja je mlada u duši. S naglaskom da se ne podilazi publici - tumači Ksenija.
Recentna društvena kretanja ne uzrujavaju je previše. Promatra, provari, zanemari.
- Za mene je bitan rad i samo rad. Znalo mi se dogoditi da se upetljam u neke rasprave o stanju u društvu, situaciji u zemlji, ovome ili onome, ali mnoge od tih rasprava nisu plodne, ni konkretne, samo iscrpe energiju. Ako mi se i dogodi da se nađem usred neke teme s kojom se nužno ne slažem, kažem sebi ‘to je samo razgovor’ i odmahnem rukom. Već neko vrijeme sam navikla da gledam svoja posla. Imam doma dvoje maturanata i nemam vremena za kojekakve događaje. Imam i kredit za stan - kaže Ksenija.
Biti vrlo zaposlena glumica i samohrana majka? Ksenija, podsjetimo, ima dvoje djece s glumcem Kristijanom Ugrinom od kojega se rastala prije devet godina.
Nema silne slave
- Posao i djeca, nekad je bilo drama u pravom smislu te riječi - ne skriva Ksenija. - To zahtijeva ozbiljnu organizaciju života. Bili su tu bejbisiteri, baka-servisi, ali sve u svemu sada je dobro.
Na posao ide tramvajem. Ljudima se učini poznata pa joj dobrodušno kimnu glavom, pokušavajući se dosjetiti otkud je ono znaju. Uzvrati kimanjem. I to je to. Nikakva silna slava, nikakav presing. Zadovoljna je Ksenija i honorarima. S obzirom na opće okolnosti, dobro je, kratko komentira.
Najbolji životni stil? - U ovim godinama miran. Kad si mlad, sve bi htio, sve hoćeš, strepiš da nešto ne propustiš. Zrele godine donose mir - zaključuje iskusna glumica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....