GABI I ARSEN VEĆ 40 GODINA SKUPA 'Zaziremo od moderne tehnologije. Arsen mi je priznao da se zna služiti samo portafonom'

Da nije mog Matije već bih se povukla. Ali on ne dâ. Ni meni, ni Arsenu. On me nagovorio i da snimim svoj posljednji album prije desetak godina “Pjesma je moj život”. Poticaj koji mi je dao, puno mi je pomogao, jer sam u ovih deset godina došla u jednu svoju slobodu, slobodu duše i srca - govori Gabi Novak, bez ikakve sumnje jedna od najvećih diva hrvatske glazbene scene.

I dalje nastupa, iako svoje koncerte vrlo dozira, kako je to uostalom radila kroz cijelu svoju karijeru. Upravo taj moment navest će kao onaj presudan razlog zašto njezina karijera aktivno traje već više od pola stoljeća.

Arsen želi novine

- Ta stalna prisutnost nije dobra. Puno je bolje dozirati, raditi razmake. A ja sam to radila cijeli život, da se ne potrošim, postanem šablona. Volim uzeti pauzu i sebe obnoviti, pronaći u sebi još nešto što niste ostvarili, rekli - objašnjava dok sjedimo u bistrou hotela Esplanade, omiljenom mjestu bračnog i profesionalnog tandema Novak-Dedić. Tamo su kao doma, koji im je uostalom tek desetak metara udaljen od njihovog stana u Haulikovoj ulici, pa konobar uljudno u jednom trenutku prenosi poruku “Arsen vam poručuje da mu donesete sve novine kad završite s intervjuom”. A intervjue baš više i ne voli davati. Razumljivo, od svojih profesionalnih početaka 1959. do danas dala ih je na tisuće. Odlučila je i da više neće snimati albume, iako je nagovaraju. Iza nje je 20-ak izdanja i s njima kroz sve te godine rada, program s puno divnih pjesama koje i dalje sjajno funkcioniraju.

- Znam da nisam napravila sve u životu, iako si to ponekad umišljam - šali se na svoj račun Gabi Novak.

No nastupi, susreti s publikom nisu joj dosadili. Prije par mjeseci nastupila je sa sinom Matijom Dedićem u Bitefu, beogradskom klubu pred 200-injak ljudi.

Jeziva nova glazba

- Zapravo nikad nisam bila pjevačica za neke velike prostore, još manje one ljetne, terase.

Naravno, treba se potvrditi i u velikim prostorima, samo jasno, to je jedan sasvim drugi osjećaj. Iz moje generacije ostalo je malo ljudi koji su aktivni. Stvarno nas možete nabrojati na prste. I zato mislim da sam odabrala dobar put. Korak po korak se izgraditi. A nisam ni mislila da će jednog dana moj život biti pjesma. Nisam bila na prvim pljeskovima, nikakav žiri nije odlučivao o meni, bilo je to sve sasvim slučajno - kaže.

Gabi Novak rodila se 8. srpnja 1936. Otac Đuro Novak, inače Hvaranin, kao inženjer radio je u Berlinu gdje se Gabi rodila. Njezinu majku, Njemicu Elizabeth Reiman upoznao je na Hvaru, par se preselio u Njemačku, a onda na početku Drugog svjetskog rata vratio u Hrvatsku. Otac je poginuo 1945., a ona i majka ostale su živjeti na Hvaru. Kada je Gabi bilo devet godina preselile su se u Zagreb, što je za djevojčicu koja je pričala mješavinu “forskog” i njemačkog bio pravi šok. Iako je relativno brzo svladala hrvatski, taj predmet bio joj je boljka i u srednjoj školi, iako je iz drugih predmeta imala petice i četvorke. U tim godinama do izražaja je došao njezin dar za crtanje, slikanje, pa je upisala školu za primijenjenu umjetnost.

- Bila je to moja najveća ljubav i moj jedini izbor. U primijenjenoj sam stekla predivne prijatelje poput Ljerke Njerš, naša divne slavne keramičarke, slikara Jure Labaša, Miroslava Šuteja, bila je to sjajna generacija. Kad sam završila školu, našla sam posao u Vjesniku, tada još u Masarykovoj gdje sam radila kao retušer i onda jednog dana ugledala poziv za audiciju Dušana Vukotića koji je osnivao studio za crtani film - Zagreb film - govori.

Na prekretnici sa 23

Dobila je posao i uživala kao scenograf, posuđivala glas likovima i radeći usputno pjevušila. Jednog dana čuo ju je ljubljanski skladatelj i dirigent Bojan Adamič.

- Bile su mi 23 godine kada sam se našla u velikoj dilemi - ostaviti nešto što sam jako voljela raditi ili zatomiti ambiciju, tu privlačnost koju sam odmah osjetila prema sceni. Mama mi je naravno rekla ‘ćerce, Gabi, zašto to radiš?’. Ipak, osjećaj me odveo u drugu profesiju, profesiju koja je vrlo teška. I bila je mnogo teža kada smo mi počinjali. Kao prvo bilo nas je malo. NiIje bilo ni puno festivala, a s njih smo svi mi zapravo izašli. Moje pjevanje i početak slušanja glazbe, bio je jazz i fina zabavna glazba. A to ste imali vrlo malo prilike čuti. Slušali smo ORF 3 i neku londonsku radiopostaju, nije to bilo kao danas kada su vam dostupni svi ti albumi zahvaljujući svoj toj modernoj tehnologiji. Arsen i ja umiremo od toga, kaže on ‘ja imam samo portafon i jedino se s njime služim’.

Nježno prijateljstvo

Njezin prvi festivalski nastup bio je 1959. Nastupila je na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Ljubav ili šala” i osvojila prvu nagradu publike. Upravo to je presudilo da Gabi Novak napokon odabere svoju profesiju. Te godine upoznala je i Arsena Dedića koji će tek nakon 11 godina poznanstva i prijateljstva postati njezin životni suputnik. Profesionalni je postao gotovo odmah.

- Upoznao nas je tekstopisac Mario Bogliuni. Rekao mi je da jedan iz Šibenika došao, Igor Krimov, a inače ti se zove Arsen Dedić. Bio je tako mršav, blijed... onako, kao neki dječarac. Upravo je Arsen napravio prijevod za pjesmu ‘Netko bdije nadamnom’, za moj prvi LP 1962. Stalno smo komunicirali, postali vrlo dobri prijatelji, kao brat i sestra. Imali smo lijepo, nježno prijateljstvo. No tada smo bili svaki u svojim brakovima (Gabi sa Stipicom Kalogjerom, a Arsen s Vesnom Matoš s kojom ima kćer Sandru nap. p.). Onda kada smo prošli taj dio svojih života, kada su brakovi završili, početkom 70-ih naše prijateljstvo razvilo se u dublju vezu i potrebu jednog za drugim. Počeli smo živjeti zajedno, a ‘73. nam se rodio Matija. I sada ćemo 28. travnja proslaviti 40 godina braka. Svašta smo prošli zajedno, stvarno puno. Previše toga. To je jedan ispunjeni život sa svim najljepšim trenucima i sa stradanjima i s bolesti i s gomilom faza, ali sve smo to zajednički prebrodili. I kada gledam unatrag, sve smo to prošli, ostali zajedno i daj nam Bože zdravlja, možemo mi i dalje - zaključuje.

Francuski neuspjeh

A karijeru Gabi Novak nemoguće je ugurati u jedan novinski tekst. Možete samo izdvajati tenutke ili pjesme koje i danas žive jednakim intenzitetom, poput “Vino i gitare”, a da o šlageru “On me voli na svoj način” i ne govorimo. Dobila je, primjerice poput Tereze Kesovije čijoj se energiji i upornosti Gabi otvoreno divi, ponudu da ode u Francusku. I otišla je, ali vrlo brzo se i vratila. Htjeli su da smršavi deset kilograma, te odreže svoju plavu kosu na kratko i oboja je u crno. Nije joj palo na pamet da ih posluša, uostalom nikada nije bila sklona kompromisima i odstupanjima od same sebe. A tu njihovu ideju okarakterizirala je vječnim antagonizmom između Francuza i Nijemaca. A damski skromno, bilo joj je gotovo neugodno prepričati kako je zapjevala s velikanom Louisom Armstrongom, iako joj Arsen stalno govori da bi to trebala pričati.

- 60-ih godina u Zagreb su dolazile velike zvijezde poput jedne Elle Fitzgerald. Uvijek bi nakon koncerta bio neki jamm session, sviralo bi se do 5 ujutro, bili su to naši ‘kućni’ tulumi. I onda je u Zagreb stigao Armstrong i mi smo svi završili u Ritzu. Jimmy Stanić je pjevao, svi su se izmjenjivali i onda su muzičari rekli, ‘ajde Gabi, daj ti nešto’. Ja sam se skanjivala, no oni se nisu dali i otišli su do Armstronga i rekli mu ‘imamo mi tu jednu koja isto voli jazz, pjeva standarde’. Rekao je neka dođe. Dođem do njega, noge mi se tresu, a on pita ‘šta ćeš mala?’. Otpjevali smo ‘Tea for Two’, nisam mogla vjerovati što mi se događa, potpuno sam lebdila - prisjeća se.

- Danas je jako malo takvih koncerata koliko ih je nekad bilo. Neko novo vrijeme nam je došlo u svim segmentima života. Najgori su mi ovi pljesnjivci, emotivni lažljivci, koji samo idu, češljaju od istoka do zapada, od sjevera do juga. Od takvog nivoa bježim. Neka se ljudi prepoznaju u tome što sam rekla, nije mi žao, jer znam da postoji i dalje jedna pozitivna borba divnih, mladih sposobnih ljudi koji tako teško dolaze do onog što žele, baš kao i mi, a mi smo uspjeli u tome. To isto želim i ovim mladim ljudima koji se sada bore za ono u što vjeruju - kaže Novak.

Baka broj tri

A među njima bi sudeći po glazbenom i likovnom talentu mogla biti i Gabina unučica Lu Dedić koja će u srpnju napuniti 12 godina.

- Lu je naša princeza. Imamo još jednu manju princezu, trogodišnju Emu, kćerkicu Sandre i Alena Slavice. Arsen je dupli deda, a ja dođem kao treća baka, tako me i zovu ‘baka tri’. A Matijina Marina mi je kao kćer, nije za mene snaha. I zato govorim Matiji - ‘ti si njoj dobar, a i ona je tebi jako dobra. Čuvaj to kao oko u glavi, vidiš kako ja s tvojim ćaćom izdržavam’ - s osmijehom je zaključila kraj našeg razgovora Gabi Novak.