ZAGREB - Nije vijest da je Vanna osvanula na naslovnici. Ali, svakako jest vijest da lice ove vrsne pjevačice krasi naslovnicu knjige “World greatest singers, Volume 1: Eastern Europe”, čiji je autor Maximillien de Lafayette, te da je tako odlučilo Udruženje američkih glazbenika, pjevača i umjetnika i to na prijedlog autora knjige koji se oduševio Vanninom izvedbom pjesme “L'Appuntamento” ('Susret' u prijevodu Arsena Dedića), s njenog albuma “Ledeno doba”.
U razgovoru za Studio, Vanna, čije pjesme s posljednjeg albuma “Sjaj” zauzimaju prva mjesta na domaćim top-ljestvicama, otkriva kako je 'ušla' u knjigu koja sadržava i veliki intervju s njom, odaje što je Amerikancima ispričala o ostalim domaćim pjevačicama te kaže što misli o natjecateljima u showu “Zvijezde pjevaju”.
Noćni angažman
• Kako je izgledao prvi vaš kontakt s Amerikancima?
- Krenulo je preko posrednika, točnije oni su se javili mom dragom suradniku Tomislavu Vidakoviću koji vodi brigu o mojoj internetskoj stranici i koji mi je proslijedio upit.
• Jeste li u početku pomislili da vas netko zafrkava ili ste odmah shvatili da je riječ o ozbiljnoj priči?
- Shvatila sam otprve da je stvar ozbiljna, ali ne i koliko je to važno, pa sam u početku mislila: 'Dobro, lijepo je da su me našli, valjda imaju sve što im treba o meni. Ni slutila nisam da ću se morati jako angažirati, da ćemo mnogo i dugo razgovarati, dopisivati se... Ni sama ne znam koliko sam e-mailova napisala u kasnim noćnim terminima. Što se samog intervjua za knjigu tiče, i on je bio vrlo opširan, radila ga je Carol Lexter, urednica posebnog izdanja. Uz klasični intervju, zanimala su je moja razmišljanja o mnogo čemu, pa i o mojim kolegicama, pjevačicama iz Hrvatske.
Život u dalekoj zemlji
• Što ih je najviše zanimalo?
- Ono što bi i mene zanimalo kada bih živjela u Americi, dakle, na vrhu 'hranidbenog lanca' glazbe i kada bih razgovarala s pjevačicom koja živi i radi u dalekoj zemlji i ne može djelovati na masovnom tržištu jer je u tome sputava jezik na kojem pjeva. Upravo to tržište navela sam kao glavno na njihovo pitanje o tome što ja mislim koja je osnovna razlika između američkih i hrvatskih pjevača. Jednima je tržište cijeli svijet, drugima njihova zemlja i eventualno nekoliko susjednih zemalja. Nadalje, zanimalo ih je je li u nas teško dobiti diskografski ugovor, jesam li svjesna da kad pjevam na engleskom jeziku zvučim poput Amerikanke...
• Kazali ste da su vas pitali i što mislite o svojim kolegicama. Jeste li koju otračali?
- Nisam, naravno. Niti je to moj stil, niti su oni pitanje postavili u tom smjeru. Krenuli su od Rajke Vali, a završili upitom o tome koje su mi pjevačice moje ili mlađe generacije kvalitetne i zanimljive.
• Koga ste izdvojili?
- Ninu, Ivanu Kindl i Natali Dizdar.
• Jeste li prije razgovora znali tko je Maximillien de Lafayette?
- Iskreno, nisam. Moram priznati da je nakon toliko godina očito malo posustao moj interes za svjetsku glazbenu scenu. Tek naknadno sam doznala da je to jedan od najplodnijih pisaca i umjetnika, da je napisao mnogo knjiga, da se svojim poslom bavi jako dugo, jako temeljito i nadasve profesionalno.
Da, sve sam to trebala i prije toga znati, ali prošla su vremena kada sam kao članica ET-ja svaku pjesmu što sam je s dečkima snimila istodobno otpjevala i na engleskom, nadajući se inozemnoj karijeri. I onda na kraju ispadne da je inozemni interes za moj rad stvarno došao, ali dvadesetak godina kasnije nego što sam se nadala.
• Što biste napravili da vam se danas otvori prilika da ostvarite inozemnu karijeru?
- Najprije bih vidjela o čemu se točno radi. Što se toga tiče, ja oduvijek tvrdim da je stvar u agentima i producentima koji samo odrađuju posao, jer sam duboko uvjerena da u svakom dijelu zemaljske kugle postoji netko interesantan, a da pri tom ne dolazi nužno iz engleskog govornog područja.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....