GLUMAČKA ZVIJEZDA

EKSKLUZIVNI INTERVJU Janko Popović Volarić: 'Svome sam sinu prijatelj, za razliku od mog oca koji je bio očajan'

Iako je njihovoj ljubavi došao kraj, bivši supružnici odlučili su profesionalno surađivati bez obzira na privatne nedaće

Kao glumac u brojnim hrvatskim sapunicama, poput “Najboljih godina”, “Sve će biti dobro”, “Ponosa Ratkajevih”, koje se na TV ekranima neprestano vrte već nekoliko godina, Janko Popović Volarić dosegao je neviđenu popularnost; proglasili su ga seks-simbolom i kraljem hrvatskih sapunica.

Nakon izvrsne i hvaljene uloge u filmu “Majka asfalta” Dalibora Matanića te kraćeg odmaka od televizije, ponovno se vraća svom očito suđenom formatu, i to u sapunici koju producira njegova odnedavno bivša supruga Jelena Veljača.

Kako bivši supružnici funkcioniraju na setu serije “Larin izbor”, kakav se otac trudi biti svome 13-godišnjem sinu Davidu te kakva mu je bila minula godina i što priželjkuje u tekućoj, poznati glumac ispričao je za Studio.

• Pojavljujete se u ulozi negativca u seriji “Larin izbor”. Možete li nam reći nešto o svojoj ulozi?

- Lucijan je lik koji je vrlo rano shvatio kako je najbrži put do onoga što želi taj da to jednostavno beskrupulozno uzme. Životni uzor u toj samoživosti i beskrupuloznosti mu je otac (Šimun) koji ga je, paradoksalno, ostavio dok je još bio dijete. Lucijan dolazi u Split s namjerom da konačno upozna Šimuna, ali, stjecajem okolnosti pretvara se u osvetnika i svoj zatomljeni bijes prema Šimunu, koji nosi još od djetinjstva, usmjerava na obitelj Zlatar…

Vrlo profesionalan odnos

• Već ste snimili nekoliko scena za sapunicu. Kako je to prošlo, kako ste se snašli u ulozi negativca?

- Definitivno je to izazov, na neki način i osvježenje, s obzirom na to da dugo nisam igrao negativca. Kada ulazite u novi lik i gradite ga, uvijek pokušavate pronaći djelić sebe u njegovu karakteru. Premda se privatno sasvim razlikujem od Lucijana, postoji sličnost u mom i Lucijanovu odnosu s ocem, tu sam se malo pronašao… To je bila neka polazna točka…

• Posljednjih dana piše se o ponovnom početku/suradnji s vašom bivšom suprugom Jelenom Veljačom. Kako funkcionirate na setu?

- Jelena i ja profesionalno surađujemo još od “Običnih ljudi”, tako da se iznimno dobro razumijemo te je naša suradnja, kao i uvijek, prije svega profesionalna i ide ustaljenim tijekom. Oboje iznimno poštujemo poslove onog drugog.

• Dugo ste bili aktivni u sapunicama - “Obični ljudi”, “Najbolje godine”, “Sve će biti dobro”, “Ponos Ratkajevih”, no lani ste napravili mali odmak od TV-a i najavili da ćete se posvetiti kazalištu. Zbog čega ste se požurili vratiti televiziji, ako tako možemo reći?

- U jednom sam se trenu htio potpuno posvetiti kazalištu i nekim drugim formatima gdje su nešto temeljitije pripreme, drukčija je dinamika, radite na drukčijim tekstovima. Zadnjih godinu i pol snimio sam par uloga u kraćim, tjednim serijama i radio nekoliko predstava. Nekako mi se sada učinilo da bi bilo lijepo vratiti se na televiziju. Zaželio sam se tog tempa, iako i dalje radim i u kazalištu. Trenutno radim na predstavi Georgija Para, dramatizaciji Krležina romana “Tri kavalira frajle Melanije” u varaždinskom HNK.

Radio kao grafičar

• Slovite za jednog od najpopularnijih glumaca, no glumu ste za poziv odabrali relativno kasno…

- Moj interes za glumu došao je spontano i slijedom neobičnih okolnosti. Prvo sam bio grafičar. Rano sam dobio Davida i išao sam raditi u Vjesnik, imao sam kod kuće svoj studio, a onda se pripremao za studij kamere jer sam volio fotografiju. Kroz godine tih priprema slučajno sam dospio u dramski studio Exit. Paralelno sam tamo odradio vojni rok u civilnoj službi, pomagao oko rasvjete, tona i scenografije, te sa 24 godine upisao Akademiju dramske umjetnosti.

• U tom ste filmu snimali scene seksa s Juditom Franković. Rekli ste tada da je snimanje scena seksa aseksualno. Mislite li da je to uvijek tako, neke su se velike holivudske ljubavi rodile upravo na setovima?

- Ne vjerujem da su se mnoge holivudske ljubavi dogodile u samom kadru na snimanju. Ali setovi su nešto drugo. Tu su nove veze, avanture i ljubavi česta pojava. Poznajem neku djecu koja su plodovi veza koje su počele na setu.

• Upravo ste se vratili s filmskog seta na Visu. O čemu se radi?

- To je prijateljska suradnja između Nevija i mene u radu na kratkom eksperimentalnom filmu.

• Kakva je vaša uloga u tom filmu?

- Glumim psihički rastrzanog i neuravnoteženog kuhara koji provodi zimu na otoku. Uloga tematizira život na otoku izvan turističke sezone. (smijeh) Šalim se, zasad ne znam hoćemo li taj film pustiti van.

Što je s vašom akademijom? Još uvijek imate dva ispita?

- Ne, diplomirao sam, eto i ta je etapa života konačno gotova!

• Sapunice većini glumaca, posebice školovanih, nisu prvi izbor. Ipak, koje ste dobre stvari naučili, kakvo ste iskustvo stekli od sapunica?

- Da, ni meni nisu bile prvi izbor, ali mogu biti dobar izbor. Puno sam naučio na setovima sapunica jer se tamo puno i ozbiljno radi. Naučio sam se disciplini, glumi pred kamerama, suradnji s redateljima i kolegama. I sklopio sam puno prijateljstava.

• Rano ste postali otac. Je li vas to promijenilo?

- Rano roditeljstvo ti prereže mladost i ono što ona prirodno nosi sa sobom, ali, s druge strane, nemjerljivo je ono što dobiješ zauzvrat. S jedne strane, sumanuto je u toj dobi imati dijete, ali opet, moj stari je, primjerice, u savršeno normalnim godinama dobio mene pa je bio očajan otac. Nikako nisam htio Davidu priuštiti svoje iskustvo. Ne kažem da sam se savršeno snašao, ali doista sam se trudio.

• U kakvim ste odnosima sa svojim sinom Davidom? Kakav ste otac, strog, autoritativan ili više prijateljski nastrojen? Odnosno, kakav se trudite biti?

- Viđamo se koliko god možemo, što s obzirom na moj posao nikako nije koliko bismo htjeli, ali vrlo smo bliski. Prilično smo razvili taj odnos jedan na jedan, koji je i prijateljski, ali predstavljam mu i autoritet.

• Nazivali su vas kraljem sapunica i definitivno ste popularniji nego neki glumci koji cijeli život provedu u kazalištu. Kako se nosite s popularnošću?

- Popularnost do određene mjere godi, ali ponekad imaš potrebu i za anonimnošću. Kad publika vidi glumca u filmu ili predstavi, uvijek zadržiš odmak, ali sapunica se prikazuje svaki dan i mnogi ljudi više ne drže da glumiš. Redovito me nazivaju imenom iz serije te razgovaraju o odlukama koje donosi taj lik, kao da su moje. To je ponekad ugodno, a ponekad i nije.

Brkovi poput Bali-begovih

• Kako se nosite s kritikama?

- Rijetko sam potpuno zadovoljan s odrađenim poslom. Uvijek se može nešto bolje ili puno bolje napraviti, ali toj samokritičnosti ne dopuštam da mi ugrožava užitak u radu na svojim ulogama, u glumi. Smislene kritike uzimam ozbiljno i ponekad sam zbog njih nesretan, a zlonamjerne sam naučio ignorirati.

• Koju svoju naviku najmanje volite?

- Stvarno mi je već dosta cigareta. To je jedan dugogodišnji odnos pun ljubavi i mržnje.

• Što vas još u životu zanima, imate li nekih strasti ili hobija kojima se rado prepuštate?

- Najviše volim putovanja, odlazak autom na neko novo ili lijepo mjesto kojem se vraćam, finu hranu, knjige, filmove i druženja s prijateljima.

• Ovi vaši brkovi zbilja su preslični onima koje njeguje lik iz turske sapunice Bali-beg. Kako to komentirate, svaka slučajnost ostaje slučajna?

- Upravo tako. Potpuna slučajnost!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 00:39