Sa 30 godina kašnjenja Trobecove krušne peći napokon imaju album

Biti u krivo vrijeme s pravom stvari najveća je nesreća koja se može dogoditi rock bandu. Upravo to dogodilo se nikada posve priznatoj grupi Trobecove krušne peći koja je sredinom 80-ih žarila i palila neurotično-manijakalnim klupskim nastupima, a širu javnost sablažnjivala duhom Metoda Trobeca, serijskog ubojice koji je spalio nekih 5 - 6 žena u Sloveniji.

Nisu imali sreće

Osnovani 1982. godine da bi svoj zenit dostigli 1985. godine, kada snimaju jedine studijske snimke u ljubljanskom studiju Boruta Činča iz slovenske grupe Buldožer koja je u 70-ima također bila izuzetno provokativna i kontroverzna, Trobecove krušne peći nisu imali sreće tada objaviti debi album što im je, uz egzistencijalne probleme, ubilo volju za daljnjim radom. Kako je u to doba novi val već bio mrtav, a jugoslavenskom pop-rock scenom zapuhali vjetrovi koji su najviše napeli jedra premnogih Bregovićevih epigona, Trobeci su ostali kratkih rukava. Favorizirao ih je krug mlađih kritičara Poleta, ali ne i tada najeminentniji rock kritičari poput Darka Glavana koji ih nije mogao smisliti. Sumnjam da je itko iz Jugotona bio i na jednom njihovom koncertu iako su bili i na YURM-u i na Bijenalu. Kontroverznim imenom benda pozabavio se i nedavno preminuli Boris “Embargo” Osim, tada najpopularniji dnevni kroničar (Večernjeg lista), čak s dozom opravdavanja inspiracije, imena i postupaka Trobecovih krušnih peći, možda i zato što mu je sin bio panker koji je “šmekao” taj bend.

Trobecima ni to polariziranje javnosti nije pomoglo da se dokopaju željenog debija. Snimke iz Ljubljane objavljene su tek 1992. na kazeti u maloj nakladi Kekere Aquariuma koji je kao neovisnu diskografsku kuću tada pokrenuo Kornel Šeper. Istoimeni spiritus movens URK-a i Močvare s čak 34 entuzijasta stoji i iza objavljivanja retrospektivnog dvostrukog LP/CD izdanja Trobeca “S mukom žvaču trubadurov vrat”. Ovime su napokon sabrane sve studijske i live snimke Trobeca, uključivši i one objavljene 1987. na live album kazeti “Ta krvava prošlost” neovisnog izdavača DID Koper te dosad neobjavljeni zapisi sa Zagrebačkog bijenala iz 1985. godine.

Sadržajno, takav je dojam i danas, Trobeci su bili mješavina agresivnog, neurotičnog i radikalnog azz-funk-punka, često na rubu atonalnog i nemelodičnog s kaotičnim i fragmenitranim, no unatoč tome nabrijanim ritmovima Bare i Dovraka, Vinskijevim nazubljenim gitarističkim rezovima, luđačkim Beginim vokalom i turbulentnim sax intervencijama Damira Price. Bio je to svojevrstan odgovor na zvučne izazove Pop Groupa, Jamesa Chancea & Contortionsa, Gang of Four, Clock DVA, Rip Rig & Panic, Pig Bag, njujorški no wave i tada u Zagrebu gotovo nepoznate SST začinjavaca poput Saccharine Trusta. Bara (vokal) i Bega (bas) bili su uzavreli motori Trobeca i dijabolični duo živopisnog zagrebačkog rock podzemlja, uličnog i noćnog života, majstori scenske “groteske, sexa i apsurda” koja je uključivala pljuvanje, tučnjave, bljuvanje, odvratnost i dječje lutke te stihove kojima su grebli po najmračnijim zakucima ljudske duše, otuđenju, odvratnostima i nadolazećoj krvavoj freski raspada Jugoslavije u epohalnoj “Armiji”.

Hrabri radikali

Trobeci su sredinom 80-ih uz SexA-u, Grč, SCH, Married Body i nekoliko slovenskih hardcore punk bendova bili radikali koji su hrabro pomicali granice rocka. Kako volim diverzije možda bih im u vrijeme postojanja objavio debi album na konto nekih komercijalnijih izdanja. No, tada sam bio tek mladi, poluanonimni rock kritičar bez utjecaja na diskografske urednike. Zamjerali smo tim urednicima neobjavljivanje debija Trobeca iako je zbog nekomercijalnosti njihove dekonstrukcije rocka takva misija za velike diskografske kompanije bila, ako ne nemoguća, onda posve izvan interesa. Srećom, Šarlu se debi dogodio i to za Jugoton, izrasla je i Disciplina kičme, nekako su se kroz “studentsko izdavaštvo” provukli electro-punk Borghesije i hardcore punk U.B.R.-a, ali ne i Trobeci ili SexA koja je zadovoljštinu u vidu debi LP-a dobila tek uoči rata.

Zahvaljujući kopanju po arhivama i dobavljanjem snimaka na bizarne načine, Kornel i njegovi suradnici uspjeli su od zaborava spasiti to važno izgubljeno djelo underground rocka i “tajne povijesti” 80-ih koje se u glorificiranju te dekade malo tko spomene. Trobeci i danas imaju pravu stvar, ali ponovo u krivo vrijeme jer sve je manje publike koja ih se sjeća i koju zanima LP ili CD. Ipak, slatko je dobiti snimke jednog od najluđih bendova 80-ih na pravom nosaču zvuka. I danas su podjednako agresivne, provokativne i avangardne. Vrijeme im nije naškodilo.

Trobecove krušne peći svoj će album promovirati na koncertu u subotu, 25. svibnja u zagrebačkom klubu Močvara.