Trostrukog Grand Slam pobjednika - koji u osobnoj kolekciji ima i olimpijsko zlato iz 2008. - lako je zamijeniti s jednim od tisuće turista u Umagu. Iako će ga, ipak, malo "odati" poveća torba za rekete preko ramena, Stan Wawrinka "laganini" šeće lokalnim ulicama, od smještaja do terena, ne obazirući se pritom na električna vozila koja su mu, zapravo, na raspolaganju za prijevoz svake sekunde. Štoviše, 40-godišnjeg Švicarca, koliko čujemo, nije nemoguće sresti niti u obližnjoj trgovini, na blagajni s košaricom u rukama, dok obavlja "špeceraj" nakon meča.
Ovih dana po peti je put zakoračio na terene Plava Laguna Croatia Opena, turnira koji je pohodio kao "klinac", prije gotovo dva desetljeća, kada je ovdje i osvojio svoj prvi naslov na ATP Touru. S noge na nogu, onako, s dozom "fjake", osvajač Roland Garrosa, Australian Opena i US Opena stigao je u medijsku prostoriju na stadionu Gorana Ivaniševića, a s obzirom na to da se u Umagu već udomaćio, nismo oklijevali s prvim pitanjem:
Možemo li na hrvatskom?
- No, no, please ha, ha - zamolio je "Stan the Man", prihvativši naš pokušaj šale, nakon čega je za Sportske novosti progovorio o svim tekućim temama uz obilan začin retrospektive.
Ovdje ste napravili prve veće korake prema karijeri za pamćenje, što vas mami u Istru?
- Volim ovaj turnir, ovdje sam osvojio svoju prvu ATP titulu 2006. godine dok sam još bio mlad, tako da će ovo mjesto uvijek biti posebno za mene. Prvi trofej se uvijek pamti. Sviđa mi se i vrijeme, sviđa mi se mjesto, naročito ljeti. Mečevi se igraju navečer, organizatori rade dobar posao i atmosfera je sjajna.
Umag vam, vidimo, dobro stoji. Maksimalno ste opušteni, uživate poput turista…
- Naravno, sretan sam ovdje, nije mi prvi put. Imam osjećaj kao da sam na godišnjem odmoru ovdje. Igrači se na ovdje nemaju što požaliti, sve je na dobroj razini.
Do titule ste u Umagu projurili prije 19 godina, što bi "ovaj" Stan rekao "onom", mlađem?
- Uh, ha, ha. Samo da bude strastven oko onoga što radi, da uživa u onome što radi jer će putovanje biti dugačko.
Jesu li, dakle, četrdesete "nove dvadesete"?
- Ne, ne. Moje se tijelo mijenja, ali uživam u ovome i želim gurati još malo, pa ćemo vidjeti kada je vrijeme za reći "stop".
Vjerujemo da niste ni posve imuni na gastronomsku ponudu, sviđa li vam se neki specijalitet?
- Ha, ha, da, ali to nije baš "fancy", otmjena hrana - volim burek.
Na društvenim mrežama za oko nam je zapelo da pratite jednog poznatog hrvatskog sportaša, ujedno, i vašeg vršnjaka - Luku Modrića. Jeste li kada razgovarali s njime?
- Čudesan igrač, čudesna osobnost, čudesan lider. Uvijek sam bio veliki navijač Real Madrida. Igrao je dugi niz godina, posebno ga je gledati. Svi vide koliko je dobar sportaš, ali ne samo to, on predvodi svoju momčad.
Čini se kao da obojica posjedujete eliksir dugovječnosti. Hoćete li nam otkriti tajnu recepturu?
- Nema je, važno je pokazati strast, važno se odricati i važno je pokazivati disciplinu.
Uz vaše se ime nerijetko vezao termin "late bloomer", onaj koji je kasno procvjetao. Prvi od tri Grand Slama osvojili ste s 28 navršenih godina, što je bio okidač za taj iskorak?
- Svi imamo različite puteve. Trebalo mi je deset godina da složim slagalicu na pravi način. Ne radi se samo o tenisu, nego i o fizičkoj spremi, mentalnoj pripremi i drugim stvarima.
Da možete odabrati jedan najdraži trenutak iz vaše karijere, ali i jedan trenutak koje biste htjeli promijeniti - što biste odabrali?
- Najdraži je definitivno bilo osvajanje Roland Garrosa prije deset godina, a promijenio bih možda četvrtfinale Wimbledona, također 2015., kada sam izgubio od Richarda Gasqueta.
Taj turnir, pak, jedini je od četiri velika koja vam nedostaje u trofejnoj riznici. Žalite li zbog toga barem malo?
- Smatram da sam ostvario velike stvari, uvijek sam išao do maksimuma. Na Wimbledonu jednostavno nisam bio dovoljno dobar za više.
Je li ovo - imitiramo rukom jednoručni bekhend - prirodno ili ono dolazi s godinama mukotrpnih treninga? Kako je nastao vaš zaštitni udarac?
- Uh, godine i godine treninga, puno vježbanja. Ništa u životu ne dolazi lako.
Vaša tri Grand Slama, doduše, imaju još veću težinu ako znamo da ste ih osvojili u eri "velike trojke" - Đokovića, Nadala i Federera.
- Sretan sam i ponosan na to. Uvijek je bio veliki izazov protiv njih, ali istovremeno je to bila velika prilika. To su tri čudesna igrača, uvijek sam ih volio gledati. Bio je poseban osjećaj igrati u istoj eri s njima.
A da možete odabrati najboljeg od njih trojice, to bi bio…
- Ako pričamo o rezultatima i ostvarenjima, onda je to Novak Đoković.
Upravo preko njegovih leđa ste osvojili naslov u Umagu, dok je on bio 19-godišnjak. Jeste li tada pomislili, onako, ovaj "mali" će biti dobar?
- U toj dobi nikada ne znate, ali bilo je jasno da će biti izrazito dobar. Bio je mlađi od mene, ali bolji od mene.
Planirate li nastaviti život profesionalca i iduće godine?
- Vidjet ćemo. Još sam sretan s onime što radim u životu tenisača, ali možda mi trebaju bolji rezultati.
Je li vam ovo poštovanje i ljubav navijača, koje viđamo proteklih dana, zapravo, najveća nagrada na kraju karijere?
- Izrazito sam zahvalan za to i uživam u tome. Nikada mi nije bio cilj postati poznat ili privlačiti pozornost, moj cilj je bio igrati tenis. Na kraju, sretan sam zbog svega.
Jeste li u kontaktu s Rogerom Federerom, vašim sunarodnjakom? Zajedno ste osvojili zlatnu medalju u konkurenciji parova na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008., zvuči li vam to danas kao neki prošli život?
- Čujemo se ponekad. Imamo sjajne uspomene. Bile su to moje prve Olimpijske igre, o tome sam sanjao. Igrali smo zajedno i u Davis Cupu, to je bilo posebno.
Sjedimo u podnožju stadiona Gorana Ivaniševića, s njim ste na terenu niste susretali, ali jeste s Marinom Čilićem. Odigrali ste 15 mečeva i dopustili ste mu samo dvije pobjede…
- Marin je sjajan šampion, uvijek su to bili teški mečevi. Obojica su ostvarili velike stvari, obojica su napravila ono najbolje u tenisu - osvojila Grand Slam.
Nova generacija odvažno je zauzela središnje mjesto na teniskoj pozornici. Što mislite o drugim "klincima" na sceni, o Sinneru i Alcarazu?
- Oni su već na najvišoj razini, osvajaju sve i njihova razina je čudesna. Finale Roland Garrosa je bilo ludo. To je sjajno za tenis, da postoje tako mladi igrači na takvoj razini.
Mogu li dosegnuti brojke "velike trojke"?
- Na pravom su putu da to možda i učine, ali morat će to raditi idućih 10-15 godina. Međutim, pogledamo li njihovu sadašnju razinu, oni su iznad svih ostalih.
Vas je kroz karijeru pratila etiketa "favorita iz sjene". Je li to ispravan opis ili biste odabrali drugi izraz?
- Uf. Sretan i strastven. Tako bih se opisao. Ne sudim sebe po svojim rezultatima, napravio sam više negoli sam sanjao.
Za kraj, osim kroz tenisku karijeru, čuli smo da uspješno plovite i kroz poslovne vode. Na vašem profilu na društvenim mrežama vidjeli smo zavidnu brojku različitih kompanija i poduzeća u kojima imate svoje "prste". Od restorana, satova, pića, kriptovalute…
- Upravo tako. Radim puno različitih stvari, nemam potrebu to često isticati. Uvijek sam bio radoznao u životu. Puno sam putovao, maksimalno sam koristio tu mogućnost i tako sam upoznavao razne ljude - zaključio je Stan Wawrinka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....