Netko drugi bi nakon nedavne operacije koljena možda odgodio sve svoje aktivnosti za neke “lakše” dane, ali ne i Marin Čilić. Najbolji hrvatski tenisač unazad više od jednog desetljeća malo uz pomoć štaka, malo bez njih odradio je sve obaveze i osobno uručio novih 25 stipendija za mlade sportaše i talentirane glazbenike u sklopu sada već tradicionalnog natječaja koju provodi u sklopu svoje Zaklade Marin Čilić.

Još 2018. je proslavljeni tenisač pokrenuo ovaj projekt koji za cilj ima pružiti podršku darovitoj djeci i mladima, koje okolnosti - poput nedostatka financijskih sredstava - otežavaju u usavršavanju njihovih vještina i ostvarivanju njihovih snova, a s ovogodišnjim dobitnicima premašena je brojka od stotinu dodijeljenih stipendija, odnosno iznos od preko milijun kuna. A treba tu još dodati i ostale pothvate - organizaciju humanitarne akcije Gem, Set, Hrvatska u Zagrebu i Petrinji, izgradnju školskih igrališta, obnovu školskih laboratorija, teniske kampove u Vukovaru...

- Jako sam ponosan, sa svojim suradnicima iz zaklade, kao i donatorima, sponzorima što smo došli do već pete generacije stipendista i što ova lijepa priča ide dalje - rekao je Čilić, koji posljednjih tjedana umjesto reketa više drži štake uz pomoć kojih hoda.

- Navikao sam već na njih, zapravo već trećeg dana sam “jurio” s njima. Prvi dan je bio nezgodan i moram priznati da treba neka inovacija za ručke na štake za lakše korištenje. Ja sam odmah stavljao teniske gripove na ručke, ha-ha - smije se 34-godišnji Međugorac.

Čilić je na dodjelu stipendija svoje zaklade stigao sa štakama

Darko Tomaš/Cropix

- No, sad je već, evo, zadnji stadij korištenja štaka, u petom sam tjednu od operacije i dobio sam dopuštenje za malo oslanjanja na desnu, operiranu nogu, iako si ja dam malo oduška pa onda napravim i korak više. Ali sve u svemu, oporavak ide jako dobro zasad.

Čilić je odigrao samo jedan meč u 2023. prije nego se koljeno “javilo”. Nekoliko dana prije starta Australian Opena pretrage su pokazale da je potreban kirurški zahvat.

- Riječ je o operaciji lateralnog meniskusa, koja zna biti nezgodna, pogotovo što je trebalo šivati meniskus. Ali vjerujem da je doktor napravio dobar posao, no i rehabilitacija mora biti odrađena na pravoj razini da sve to, s vremenom, opet bude u redu.

I dalje se nada Roland Garrosu

Marinu je ovo prva veća operacija u karijeri, iako se sjećamo da je jedne zime prije 10-11 godina, uoči ondašnjeg ATP Zagreb Indoorsa također šetao sa štakama.

- Da, tako je, ali tada to nije bila operacije već samo injekcije plazme za oporavak tetive. I zbog toga sam bio dva-tri mjeseca bez aktivnosti.

Ovoga puta će to biti nešto duže, odnosno nedavno je rekao kako je najoptimističnija prognoza za mogući povratak Roland Garros i nastup na pariškom Grand Slamu. Isti je u kalendaru od kraja svibnja...

- To je i dalje tako, jer imam ograničenje do negdje početka travnja da ne smijem koljenom u dublje čučnjeve, odnosno raditi jače fleksije. Potpuno slobodan oko tih ograničenja trebao bih biti sredinom travnja, a onda su ostavljam još dva-tri-četiri dodatna tjedna s treninzima i pripremama, da vidimo hoće li sve biti OK. Naravno, nadam se da u međuvremenu neće biti nikakvih koraka unatrag što se rehabilitacije tiče - ističe Čilić, koji je operaciju obavio u Londonu, a tamo će obavljati i kontrole kroz oporavak.

S bivšim trenerom Ivanom Cinkušem

Damir Krajač/Cropix

- Ispalo je još i dobro sve to na kraju jer bilo je još potencijalan opasnost da sam morao i hrskavicu “krpati” jer ona je pokazivala čak i veće probleme nego meniskus. Ispostavilo se obrnuto, odnosno “samo” je lateralni meniskus bio u pitanju.

Reket bi, dakle, trebao biti izvan funkcije, ali nije u potpunosti. Jer možda ne može stajati i kretati se, ali zato može sjediti i udarati loptice.

- Da, čak i pokušavam tako malo trenirati. Osjetio sam već kroz karijeru koliko mi znači svaka dva-tri dana samo držati reket u ruci, zbog zglobova, tetiva i ramena, da se ne izgubi taj osjećaj. Zato i sada iz stolca udarim koji servis, forhend, volej, čisto da ostanem u ritmu, da tijelo ne zaboravi pokrete. Ali nisam na terenu, nego u maloj dvorani lupam u strunjače. Nisam baš kao Thomas Muster, on kad je imao automobilsku nesreću i slomljenu u nogu, trenirao je svejedno iz stolca baš na terenu.

Višak i dalje u stožeru

Dok miruje, Čilić je ostao i bez jednog od trenera. Ivan Cinkuš, nakon višegodišnje suradnje, odlučio je krenuti dalje.

- Uvijek sam više-manje pozitivan oko takvih stvari. Cinka je iznenađujuće, nisam to očekivao, bez neke najave odlučio da će pokušati pronaći angažman negdje drugdje. Našao je Kecmanovića, mladog igrača koji ima perspektivu i nadam se da će im njihova suradnja biti fenomenalna. Ali što se tiče cijelog mog tima, jako sam bio zadovoljan u prošloj sezoni, drugi dio godine bio je fenomenalan i nadao sam se nastavku “jahanja” tog vala i u ovoj sezoni, ali što je tu je, takav je život. Idemo dalje, ostajem s Vilijem (Vilim Višak), vidjet ćemo kako će biti kad se vratim. Nije jednostavno imati jednog trenera, koji onda mora putovati koliko i igrač, pa ćemo zato pokušati pronaći nekog uz Viška, da zaokružimo tim.

Matija Pecotić

Andrew Patron/Zuma Press/Profimedia

Osim početka sezone i prvog Grand Slama, propustio je Čilić i nedavni Davis Cup dvoboj protiv Austrije u Rijeci. No, bude li sve u redu, dugogodišnji kapetan i vođa ove generacije trebao bi se priključiti u grupnoj fazi u rujnu.

- Bila mi je velika želja igrati i protiv Austrije jer u posljednje vrijeme imamo jako rijetko priliku doma igrati. Ali pokazao je Borna Gojo još jednom koliko je snažan i koliko nam je pomogao u Davis Cupu kao i prethodnih godina. Taj “unos” mladih igrača, uz Goju i Serdarušića, sada su tu i Poljičak i Prižmić i na to smo najviše ponosni. Da im pomognemo, ne samo financijski kroz Davis Cup, nego i da budu s nama, da osjete mečeve, treninge, da vide tu neku razinu više i koliko mogu napraviti u karijeri.

Pecotić ima "ruku"

Proteklog tjedna je, pak, u teniskom fokusu bio još jedan hrvatski tenisač, Matija Pecotić, nakon bajkovitog nastupa za 33-godišnjaka u Delray Beachu. Čilić, naravno, zna Matiju, koji je, uostalom, bio nadomak naše reprezentacije te je s Marinom i ostalima trenirao u Zagrebu prije tri godine uoči Davis Cupa protiv Indije.

- Javio sam mu se, naravno, i čestitao mu na ogromnom rezultatu. Matija je i prije pokazivao veliki potencijal, ali treba se jednostavno dogoditi da negdje klikne ili s trenerom ili neki rezultat pa da se onda otvore neke stvari. Svaki put kad sam s njim trenirao osjetiš da ima potencijal, da ima ruku. Otišao je u smjeru biznisa, gdje je također imao velike mogućnosti i gdje je stekao veliko znanje kroz školovanje, ali uz to obožava tenis. Bio je i na United Cupu u Australiji s našom ekipom i sad mu se poklopilo napokon da je ušao u kvalifikacije pa izborio turnir i dobio tri meča protiv sjajnih igrača. Možda ga to natjera da se još jednom zapita treba li dati tenisu još jednu šansu, ha-ha.

Marin Čilić, pak, na svoje će nove šanse morati malo pričekati i početi ih tražiti pred ljeto, ili kad već koljeno bude dalo “zeleno svjetlo”.

Marin Čilić, Roko Bengeri, Roberta Čirjak i Dubravka Jusić

Darko Tomaš/Cropix