Nakon 126 mečeva na travi All England Cluba, muški tenis ponovno je tamo gdje je bio i pet tjedana ranije, nakon što je odigrano jednako tako 126 mečeva na crvenoj prašini Roland Garrosa. Opet je na ramenima Jannika Sinnera i Carlosa Alcaraza.

Dvojac koji je ostao na nogama do posljednjeg dana najprestižnijeg svjetskog turnira zakazao je još jedan međusobni sudar, najveći blockbuster koji se danas može dobiti u svijetu tenisa, a koji će odlučiti o još jednoj Grand Slam kruni. Ovo će im biti “tek” drugo finale na nekom od četiri najveća turnira, ali gotovo je sigurno da će to postati tradicija.

Privatiziraju velika finala

Uostalom, da je ovaj tandem skoro pa privatizirao najvrjednije titula govori podatak da će ovo biti sedmi Grand Slam uzastopni koji će pripasti jednom od njih dvojice. Otkako se Sinner upisao na listu pobjednika s Australian Openom 2024., pa sve do, eto, danas, isključivo on i Alcaraz podižu pobjedničke trofeje u Melbourneu, Parizu, Londonu i New Yorku. I ravnopravno ih raspodijelili, svakome po tri.

Putem su i jedan i drugi na svoj način i u svoje vrijeme otresli Novaka Đokovića. Alcaraz je Srbina svrgnuo s wimbledonskog trona, i to u dvije godine uzastopno. Sinner mu je lani oduzeo primat na Australian Openu, a sad i u Wimbledonu, i to su porazi koji ga sigurno najviše bole, jer to su bila njegova kraljevstva. Nekad, više nisu. Na njima je uzeo kombinirano 17 Grand Slamova, od 24. Sad su dvije i pol godine kako je zadnji put na njima osjetio slast trijumfa. K tome, u zadnja tri meča Đoković protiv Sinnera nije uspio uzeti ni set (0-8), a ukupno je od Talijana izgubio posljednjih devet setova. To je novi “rekord”, jer dosad je Đokoviću samo jedan tenisač uspio uzeti osam setova u nizu, samo Roger Federer, a i to je bilo u ranoj fazi njihova rivalstva (2006. i 2007. godine).

Carlos Alcaraz i Jannik Sinner

HENRY NICHOLLS Afp

Već smo nakon Roland Garrosa napisali kako je Novakova vladavina završila, ovo je doba Jannika i Carlosa, a ovaj je londonski turnir samo potvrdio tu tezu.

Nakon što je četiri puta zaredom osvajao Wimbledon, Đoković je dva puta izgubio finale, a sada zapeo i u polufinalu. Nema boljeg znaka da pored 15 godina mlađeg Talijana i 16 godina mlađeg Španjolca više nema što tražiti. Da, možda ih još može povremeno dobiti, ali uz puno sreće i ako se poklopi puno okolnosti, no sigurno ih više ne može pobjeđivati u serijama ili osvajati turnire u nizovima, kao što je to radio godinama.

Nova teniska era, koja više nije budućnost, nego se već događa, pripada Janniku i Carlosu.

Kao što će i pozlaćeni trofej s ananasom na vrhu u nedjelju pripasti jednom od njih. Alcaraz ga je osvajao u dvije posljednje godine, a ima priliku postati tek peti tenisač u Open eri koji ga je osvajao tri puta zaredom (Björn Borg, Pete Sampras, Roger Federer, Novak Đoković). Alcaraz je u nizu od 20 pobjeda na “svetoj travi”, kao što je i u nizu od 24 pobjede u ovoj sezoni. Oba će itekako htjeti ostaviti na životu.

U lovu na Rogera Federera

Kao što bi htio nastaviti i lov na jedan od rekorda Rogera Federera. Grandiozni Švicarac, naime, pobijedio je u prvih sedam Grand Slam finala što je igrao, a Carlos također dosad još nije izgubio finale Grand Slama. Zasad je na savršenih pet od pet.
Carlos vodi i 8-4 kontra Sinnera u međusobnim dvobojima, pri čemu je dobio posljednjih pet. Dobio je i epsko finale Roland Garrosa prije sedam tjedana, koje je “trebao” izgubiti. Kako je okrenuo 0-2 u setovima i spasio tri vezane meč-lopte u četvrtom, još uvijek je mnogima nedokučiva enigma.

Sve to upućuje da bi Alcaraz trebao i u wimbledonskom finalu biti favorit, ali tko se usudi u podređenu ulogu staviti Jannika Sinnera? Pogotovo nakon što je u polufinalu onako razmontirao Đokovića, sedmerostrukog pobjednika Wimbledona. Igrao je sjajno Sinner, ali je izgledalo više da se poigrava s Grand Slam rekorderom. S ozljedom ili ne, svejedno.

I nije samo stvar Đokovića, jer kroz povijest su od Sinnera samo trojica igrača izgubila manje gemova (56) na putu do finala Wimbledona: Federer 2006. - 52, John McEnroe 1982. - 54, Jimmy Connors 1975 - 54. Da, imao je Talijan velike sreće u osmini finala protiv Grigora Dimitrova, gdje je prošao iako je gubio 0-2 u setovima, ali mu je iz tog meča ostala i “uspomena” na laktu. U kojoj ga mjeri doista muči, zna samo on, ali u mečevima protiv Bena Sheltona i Đokovića, iako je nosio “rukavicu” ispod koje se naziralo da postoji nekakva bandaža na ruci, nije djelovalo da ga išta muči, ponajmanje desni lakat.

- Više sam se brinuo u meču protiv Sheltona, ali uspješno smo riješili taj mali problem. Osjećam se dobro, nema brige za nedelju što se toga tiče - rekao je Sinner.

Uostalom, možda je bolju potvrdu da je sve OK dao Shelon.

- Brzina loptica kad igram protiv Sinnera je nešto što još nikad nisam doživio. U odnosu na ostale igrače u ždrijebu, njegov loptice kao da idu dvostruko brže - pričao je Amerikanac nakon četvrtfinalnog poraza od Talijana.

Sinner će, nema sumnje, protiv Alcaraza tražiti revanš za Pariz, iako je, barem tako tvrdi, izbacio taj poraz iz glave.

- Da nije tako, ne bih sada ovdje bio u finalu. Ne bih bio u situaciji da se ponovo borim za veliku titulu. Jako sam zadovoljan što ću ponovo igrati protiv Carlosa. Znam da će biti teško, ali sam optimističan. Poslije toga poraza u Roland Garrosu još sam više trenirao kako bih napredovao - komentirao je Talijan iz San Candida.

- No, Alcaraz je favorit, jer on je već dva puta zaredom osvajao turnir. Jako ga je teško svladati ga na travi, ali ja volim izazove. Napredujem kao igrač, uvijek pokušavam odigrati nešto novo jer ne želim biti predvidljiv na terenu.

Carlos ima više načina za igrati

Uostalom, upravo je tu činjenicu Alcaraz istaknuo odmah nakon finala Roland Garrosa.

- Jannik će naučiti nešto iz ovog meča i siguran sam da će se vratiti jači - govorio je tada 22-godišnjak iz Murcije, a te riječi ponovio i uoči londonskog sraza.

- Bit će bolji fizički, bit će bolji mentalno, bit će spreman dati 100%. Ne mislim da će mi pariško finale biti ikakva prednost.
Ono u čemu će Sinner, ili bilo tko drugi kad se o tome radi, teško parirati svom velikom rivalu jest Alcarazova maštovitost s reketom u ruci koja, čini se, nema granica. Kreativnost i trenutačna inspiracija, skoro pa improvizacija u njegovim udarcima, ono je što izluđuje suparnike, a nekako je najveću torturu u tom segmentu prošao Taylor Fritz. U polufinalu je teško mogao igrati bolje, ali gotovo svaki put kad je trebalo izvući neki čudesan poen, obraniti se, Alcaraz je bio spreman na magiju.

- Alcarazova nepredvidljivost bi mogla činiti ključnu razliku u finalu - objašnjavao je Fritz.

- Sinner je nevjerojatan s osnovne linije, nemilosrdni su ritam i snaga kojom vraća lopte na tvoju polovicu terena, dok Carlos iznenađuje s “rezanim” loptama, izlascima na mrežu. Carlos ima puno načina za igrati.

Sinnerova brutalna snaga i tempo ili Alcarazove kreacije i akrobacije? Štogod na kraju presudilo, za nadati se da ćemo gledati još jedno epsko finale. U Roland Garrosu su igrali pet i pol sati, u Wimbledonu kreću od 17 sati, što je promjena u odnosu na prijašnje godina kad je finale počinjalo u 15 sati. Srećom, postoji krov i reflektori, zatreba li...