NISU SE UDOSTOJILI NAPISATI NITI TKO IM JE PROTIVNIK, A ONDA SU ZAPAMTILI HRVATSKU ZA SVA VREMENA Bio je to jedan od najvećih mečeva u povijesti

Da je bilo po Amerikancima, Hrvatska bi 2005. otpala već u 1. kolu Davis Cupa. Srećom pa Amerikanci ne mogu baš sve kontrolirati na ovom svijetu, a Hrvatska je nešto kasnije te godine ušla u tenisku povijest kao tek 12. različiti osvajač Davis Cupa od njegova začetka 1900. godine.

Sudar sa SAD-om bio je prva stanica tog čudesnog puta, gostovali smo u Kaliforniji, a Amerikanci su nas dočekali s onima koje su oni nazvali Dream Team. Andre Agassi vratio se u dres reprezentacije, bio je tamo Andy Roddick, Grand Slam pobjednik i broj 1 u jednom trenutku na ATP ljestvici, plus braća Bryan, nepobjediva braća kako su im svi tepali, jer su dominirali u konkurenciji parova.

S takvim zvjezdanim sastavom, nije Amerikance bilo briga protiv koga igraju, pa se ni na jumbo plakate koji su najavljivali meč nisu udostojili napisati tko je protivnik.

Ključni trijumf u SAD-u

No, na koncu su ga sigurno dobro zapamtili.

Hrvatska je u režiji Ivana Ljubičića ostvarila jednu od najvećih Davis Cup pobjeda, Banjalučanin je u petak pobijedio Agassija, u subotu uz pomoć Marija Ančića šokirao blizance Bryan, a u nedjelju dovršio posao protiv Roddicka.

Time je, zapravo, raskrčen put prema konačnom trijumfu, ispunila se ona mantra, “moraš pobijediti jednu veliku u gostima da bi osvojio Davis Cup”. Za nas je to bila ta velika, jer makar smo i finale igrali u gostima, slavlje u Carsonu na neki način je definiralo cijelu tu godinu.

Rumunjska s Hanescuom, a još manje Rusija s Davidenkom i Južnim, nisu bili mačji kašalj, međutim ipak nisu bili razina koja bi spriječila zahuktale Hrvate, pogotovo ne na vrućem domaćem terenu na Gripama.

U Bratislavi su čekali Slovaci s Hrbatyjem i bez Karola Becka (kasnije se ispostavilo zbog pozitivnog dopinškog nalaza s ranijeg meča), što je dodatno podgrijalo ionako velike hrvatske nade. Ljubičić se pobrinuo za prvi bod, Ančić nije imao rješenja za Hrbatyja, ali parovi su nas opet gurnuli u prednost.

Ančić za slavlje

Očekivalo se da će Ljubičić na početku nedjelje razriješiti sve dvojbe, ali ukočeni vrat koštao ga je pobjede i šanse za perfektnih 12-0 u jednoj Davis Cup godini (i sve u “živim” mečevima), no za hrvatsko slavlje pobrinuo se Mario Ančić. Te je godine u Davis Cupu imao 0-4 u “živim” singl mečevima, no u najvažnijem je pobijedio.

Uz neizostavne Ljubičića i Ančića, u sastavu za finale još su bili Goran Ivanišević i Ivo Karlović, a kroz godinu sudjelovali su i Željko Krajan, Roko Karanušić i Saša Tuksar. Izbornik je bio Nikola Pilić, kojem je to bio četvrti Davis Cup, prva tri je osvojio s Njemačkom (1988, 1989, 1993), a kasnije je kao savjetnik Srbije (2010) uzeo i petu titulu.