ČILIĆEVA RUKA DANAS ĆE IMATI VIŠE OD 1000 KILOGRAMA Najbolji hrvatski tenisač ima priliku pronaći zadovoljštinu za sve šokove i progutane knedle...

Nema skraćenog radnog vikenda za Marina Čilića, ne ovaj put. Ako ne želi sav teret opet proslijediti na leđa Borne Ćorića, u nedjelju će morati odvesti Hrvatsku u pobjedničku luku. Francuska je pospremila bod za koji je ionako znala da će ga morati osvojiti, i prije nego je finale počeo.

Herbert i Mahut jučer su većinu vremena izgledali kao par dizajniran u Marvelovoj tvornici superjunaka. Da ste na teren ubacili braću Bryan ili Woodbridgea i Woodforda iz najboljih dana, i njihove bi šanse bile klimave. Mate Pavić i Ivan Dodig slažu se bolje nego Pernar i Sinčić, ali najviše što su mogli otrgnuti bio je jedan set. Čak i kad su spašavali meč-lopte i zaprijetili ulaskom u peti set, Francuzi su se regrupirali. Letjeli su terenom kao mlažnjaci, davali si “petice” i iz kome probudili publiku koja je u petak predvečer imala tihu misu.

Cinici će reći da je Željko Krajan uzalud trošio živce u nagovaranju Pavića, kad ni iz petog pokušaja ne može dobiti meč u Davis Cupu. No moramo biti pošteni - u Zadru i Lilleu imali su najteže moguće zadatke. Uostalom, i s hrvatske je strane stigla cijela kolekcija poena za prste polizati, od Pavićevih lobova do Dodigovih voleja i obrnuto. U ključnim su trenucima živci učinili svoje, a i publika je odigrala ulogu koju u Davis Cupu više nikad neće imati. Ako mu dosad to nisu dali do znanja, predsjednik ITF-a shvatio je kad ga je cijela dvorana ispratila orkestrom zvižduka…

Je li izbornik trebao poslati u vatru Čilića? Bez obzira na to što mu je Marin večer ranije suptilno poručio da je spreman odigrati sva tri dana, prosipanje naknadne pameti je besmisleno. Po Krajanovoj reakciji pred kamerama, zaključujemo da taj scenarij nije ni razmatrao. Možda i bolje da je Čilić punio baterije.

U nedjelju će ovisiti sam o sebi, da pronađe zadovoljštinu za sve šokove i progutane knedle iz posljednjih sezona.

I dalje je sve u našim rukama. Šampanjac je na hlađenju, “salatara” na sigurnom, imamo dva moćna argumenta za pobjedu. Ali ako je Ivanišević u Wimbledonu 2001. imao “ruku od 1000 kila” kad je servirao za meč, možete pretpostaviti kako se danas osjeća Čilić. Chardy je njegova zadnja stanica prema društvu velikana. Onda može na godišnji, ma i u mirovinu kad je u pitanju reprezentacija. U Davis Cupu bi ionako postao besmrtan.