Zvijezda šokirala izjavom, ali kakav mu je tek trener ‘majstor‘: ‘Moram kući, brate. Svaka čast, ali igraj sam‘

Aleksandar Bublik 2-1 pobjedom u setovima protiv Bena Sheltona plasirao se u osminu finala ATP Masters turnira u Madridu. Kontroverkzni kazakhstanski tenisač slavio je nakon preokreta, a razlog za naknadno buđenje u meču otkrio je nakon dvoboja.

- Ključno je bilo probuditi se, početak u 11 sati mi je bio poprilično težak, nisam navikao igrati tako rano. Morao sam se probuditi u 7 ujutro, ako ste profesionalni tenisač, u Top 20, ne bi se trebali buditi u 7, već biste trebali više uživati u životu. U drugom setu sam definitivno bio bolji. Gledao sam na sat i govorio: U redu, imam još 40, 30 minuta dok se moje tijelo ne probudi pa mogu krenuti ozbiljno igrati.

Izjava je to koja na prvu itekako šokira, no kada se u kontekst uzme da ju je izrekao upravo Bublik, postaje najnormalnija, zapravo prosječna izjava 18. igrača svijeta. Bublik je poznat po svojoj letargičnosti što se tiče tenisa, i sam je u više navrata rekao da "ne voli tenis i da je dosadan". Nadalje, ako prethodna izjava nije bila dovoljno čudna, Bublik se pobrinuo da još više iznenadi tenisku javnost. Čini se da je Bublik svoju nonšalanciju prenio i na svoj stožer.

IRINA R. HIPOLITO/ZUMA PRESS/PROFIMEDIA

- Moj trener je opušteniji od mene - započeo je Bublik na šok i nevjericu novinara s kojim je pričao - Danas mi je rekao: "Čovječe, moram ići kući." Rekao sam mu da imamo Masters u Madridu i Rimu, a on mi je ponovio: "Moram ići kući, brate. Uz dužno poštovanje, igraj sam. Vidimo se prije Roland Garrosa." Rekao sam mu da Roland Garros počinje u nedjelju, a on mi je samo odgovorio: "Dobro, onda ću doći u petak."

Tako je Bublik, po njegovim riječima, ostao bez trenera na trenutnom i nadolazećem Mastersu. Kako sam kaže, nema tu zle krvi, već se jednostavno dogodilo tako. Pitanje je koliko trener uopće ima utjecaja na Bublika s obzirom na njegov karakter, a i izjave kojima je jasno dao naslutiti da rezultat za njega ne znači ništa.

- Sa mnom nikad ne znaš što će se dogoditi. Najvažnije mi je u životu da sam sretan i uživam u onome što radim. Ako mi je suđeno da budem u Top 10, bit ću jednog dana. Ako ne, to mi zapravo nije važno; Imam druge stvari za obaviti. Tko zna, možda iduće godine u ovo vrijeme budem 72. igrač svijeta - sarkastično je zaključio Bublik.