Tiho i bez velike pompe, baš suprotno od njezinog gromovitog forhenda kojim je u svojim najboljim danima uništavala suparnice, Petra Kvitova zaključila je tenisku karijeru.
Dvostruka wimbledonska pobjednica, olimpijska medaljašica i bespogovorno jedna od najboljih na svijetu u svojoj generaciji, odradila je mini-oproštajnu turneju u posljednjih dva mjeseca otkako je objavila da se povlači s teniskih terena.
Rođena u Bilovecu, a odrasla u nedalekom Fulneku, oboje malenim mjestima na istoku Češke, Kvitova je u ožujku napunila 35 godina, ali je nije bilo na Touru 16 mjeseci, od listopada 2023. do veljače 2025., zbog trudnoće, odnosno rođenja sina Petra u srpnju prošle godine.
- Kad sam zatrudnjela nisam mislila da ću se vraćati tenisu - rekla je Kvitova nakon što je u 1. kolu US Opena poražena od Francuskinje Diane Parry sa 6:1, 6:0.
- Nadala sam da pružiti bolji nastup, ali bilo je emocionalno teško jer sam znala da mi je to možda i posljednji meč u karijeri. Nisam mislila da ću biti toliko emotivna, ali otkako sam se probudila znala sam da neće biti dobro. Nisam mogla jesti, nisam mogla udariti lopticu normalno...
Rezultatski gledano neugodan poraz, ali neće to ni najmanje pokvariti sliku o fenomenalnoj tenisačici kakva je Kvitova bila. Više od desetljeća, otprilike od 2010. do 2020., bila je jedna od glavnih protagonistica ženskog tenisa te vodila velike bitke kroz rivalstva sa Serenom Williams (3-3 u međusobnim dvobojima), Venus Williams (5-3), Angie Kerber (8-8), Marijom Šarapovom (4-7), Caroline Wozniacki (8-7), Agnieszkom Radwanskom (8-5), Ashleigh Barty (5-5)... Sve su to redom Grand Slam pobjednice i svaka u svoje vrijeme broj 1 na svijetu, izuzev Radwanske, makar je i ona bila vrlo blizu tih ostvarenja (finale Wimbledona i broj 2).
Njih je Kvitova morala dobiti da bi došla do dvije titule u Wimbledonu (2011., 2014.), do još jednog Grand Slam finala (Australian Open 2019.), ali pozicija prve na svijetu ostao je neostvaren domet i za nju.
- Jedino za čim mogu žaliti ili što mi najviše nedostaje u karijeri jest što nisam bila broj 1. Jako bih voljela da imam i to. Ali, tako je ispalo. Ne bih imala bolji život i da sam bila prva na svijetu - pragmatično je zaključila ljevoruka legenda za engleski Guardian u jednom od svojih posljednjih većih intervjua.
- Imala sam talent, ali me moj karakter spriječio da osvojim više - dodatno je istaknula.
- Možda sam trebala više trenirati, ali da sam to učinila, možda bi to "ubilo" moj talent. Nisam nikad bila broj 1, ali držim da su dva Grand Slama iznad toga.
Najblistaviji trenuci karijere zbili su se na "svetoj travi" All England Cluba. Prvu je titulu tamo osvojila 2011. pobijedivši Šarapovu u finalu (6:3, 6:4), pa tri godine kasnije potpuno nadigravši Kanađanku Genie Bouchard (6:3, 6:0).
- Nisam ni zamišljala da bih ga mogla osvojiti, a osvojila sam ga čak dvaput. Ovo je mjesto mojih naljepših teniskih uspomena - govorila je prije 50-ak dana dok je susprezala suze na oproštaju od londonskog turnira i publlike.
No, Petra Kvitova možda i najveću životnu pobjedu već je ostvarila. Odnosi se to na događaj uoči Božića 2016. kada ju je u njezinu stanu u Prostejovu napao provalnik prilikom pokušaja pljačke. Napao ju je nožem, a štiteći se pretrpila je teške ozljede lijeve ruke, točnije na više su joj mjesta presječne tetive na prstima uz posjekotine na šaci. U prvi mah su joj liječnici davali svega 10% šansi da će imati punu funkcionalnost prstiju, odnosno da će ponovo moći igrati tenis.
Ipak već tri mjeseca kasnije ponovo je imala potpunu upotrebljivost šake, ali uz fizički paralelno je trajao i psihološki oporavak.
- Znala sam da sam veliki borac na terenu, a tada sam shvatila da sam veliki borac i izvan njega. Imala sam noćne more, plakala, nije bilo lako razdoblje. Najveće je pitanje bilo hoću li opet moći igrati tenis. Uspjela sam se vratiti i to je bila moja druga karijera. I bila je fantastična.
Koncem svibnja 2017., samo pet mjeseci poslije napada, na Roland Garrosu odigrala je prvi meč i upisala pobjedu nad Juliom Boserup. Izgubila je sljedeći meč (Mattek-Sands), ali već je sam čin povratka bio u tom trenutku velika, najveća nagrada. No, već je sljedećeg mjeseca, u lipnju 2017., osvojila WTA turnir u Birminghamu (trava), a ukupno je poslije tog užasnog napada osvojila 12 turnira, a igrala je i finale Australian Opena 2019. I opet stigla do broja 2 na svijetu, kao što je to već bila i 2011. godine.
Osvajanje Dohe 2021. značilo je kako je WTA turnire osvajala kroz tri različita desetljeća, budući da je prvi osvojila još 2009. u Hobartu. Posljednju titulu dohvatila je 2023. godine u Berlinu, na njoj omiljenoj travi, pobijedivši u finalu našu Donnu Vekić.
Tog se ljeta i udala za bivšeg tenisača, a u tom trenutku i svog trenera, Jirija Vaneka, kojeg je na šaljiv način ubacila u svoj oproštajni govor u Wimbledonu.
- Imala sam sreće raditi kroz karijeru s dobrim ljudima i njima trebam zahvaliti što sam se razvila kao osoba i tenisačica. Nisam imala puno trenera, prvi je bio moj otac, a posljednji je moj muž, tako da sve ostaje u obitelji.
Uslijedila je trudnoća i onda novi povratak, koji je zapravo bio samo iz ljubavi prema tenisu. Uostalom, i na US Openu je zaigrala iako su se pojavili problemi...
- Dobila sam Covid prije tri tjedna i nisam bila sigurna hoću li igrati. Jer pluća nisu radila najbolje. No, nisam htjela završiti karijeru s Covidom i povlačenjem, već na terenu jer i dalje itekako volim tenis - rekla je Kvitova.
- Zato će mi i nedostajat, jer je to predivan sport. Sve što radiš na terenu tvoja je zasluga ili krivnja, u tome je njegova ljepota. Nedostajat će mi teniske prijateljice, neke protivnice, ljudi na turnirima i Touru koje sam susretala svake godine... Ono što mi neće nedostajati jesu putovanja, čekanja u zračnoj luci, čekanja na mečeve na turnirima. Neće mi nedostajati i nervoza koja se javlja prije mečeva. To je kao pred važan ispit u školi, a ja sam to prolazila uoči svakog meča kroz 15 godina. Ne znam, možda mi u mirovini bude dosadno, pa ćete me možda vidjeti na mečevima legendi na Grand Slamovima. Htjela bih odigrati meč s Martinom Navratilovom, koja je bila moj idol u djetinjstvu.
Bila bi to još jedna lijepa uspomena na karijeru Petre Kvitove, briljantne tenisačice.
- Ponosna sam na puno stvari u karijeri, ali najviše na to kako sam se mentalno nosila sa svime. Sezone su dugačke, ima ozljeda, bolesti... Ponosna sam kako sam se nosila s pritiskom jer cijelo sam desetljeće bila u Top 10, jer koliko god to lijepo iskustvo bilo i pozitivan pritisak, treba ga i izdržati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....