STRAH OD SUĐENJA Talijani se više boje Howarda Webba nego Jelavića i Mandžukića!

Ne može se reći da je utakmica s Hrvatskom na Evropskom prvenstvu u nogometu glavna briga ni nogometne ni športske Italije.

Zapravo, ako ćemo pravo, utakmica s Hrvatskom uopće nije u nekom žarištu: i kladionice potvrđuju da Italija to smatra rutinskom obavezom, kojoj treba pristupiti ozbiljno i usredotočeno, ali bez treme. Podatak da Italija nije pobijedila Hrvatsku još od 1942 (dakle od doba kada je Pavelić morao lizati ruku Mussoliniju i kada je sudio njemački sudac…) ovdje se vidi više kao kuriozitet, kao folklorni detalj, a ne kao tradicija koja izaziva otpor . Uostalom, na direktno pitanje, preksinoć je na televiziji rečeno da tradicije i postoje da bi bile srušene.

Ako ćemo pravo, u Italiji vjeruju da će Španjolska i Italija, nakon početnoga međusobnog remija, u preostalim utakmicama nanizati pobjede protiv Irske odnosno Hrvatske, i mirna Bosna.

Jedini oprezan, kako i priliči nekadašnjemu centarhalfu, ostaje Cesare Prandelli, tehnički povjerenik talijanske reprezentacije, koji opetuje da je utakmica s Hrvatskom najvažnija. Naravno, ako nije posrijedi da je sljedeća utakmica uvijek najvažnija, odnosno ako ne „okreće pilu naopako“.

Reja kao savjetnik

Prandellija - ozbiljnog radnika ali odmjerena na riječima i nesklona verbalnim paradama - Talijani cijene, ali u njega nisu zaljubljeni. Ne pravi naslove.

Edi Reja - predstavljen kao najbolji poznavatelj hrvatskog nogometa (i kao aspirant na Bilićevo mjesto!) - također je oprezan: kaže za Rai2 jučer popodne da bi Bilić rado odigrao 4-4-2, ali da mu ne pada na um, nego da će igrati 4-2-3-1 s Mandžukićem sprijeda i Modrićem u manevru, te da pripaze na hitru Srnu iz pozadine. Vrag od Reje, više zna sada nego dok je bio u Hajduku (osobno mi je draži Jurij Reja, pogodite zašto).

Ima, dakako, i onih koji sumnjaju da bi Trapattoni mogao tražiti svoj revanš baš protiv Italije, koji zna slabe strane.

Ali, nosi ga vrag, nije Hrvatska (još) u prvom planu. Jučer su na televizijama bili nabrušeni najviše na utakmicu Nizozemska-Njemačka u Harkivu, koju su najavljivale kao „sudar divova“, žaleći pomalo što je ishlapila holandska mržnja spram Nijemaca iz sedamdesetih i osamdesetih.

PSG, Ibra i Barbara

Daleko najviše pozornosti izazvao je Cassano koga su pitali, insistirajući, o homoseksualnima u reprezentaciji. Cassano, koga Bog ionako nije opteretio silnom inteligencijom, pristojno je rekao „Ne znam“. Insistirali su, a on oprezno: „To je njihova stvar.“ Nastavili su insistirati, a on: „Nadam se da ih nema.“ E, kad su izvukli iz njega što su htjeli, iako iz trećeg pokušaja, lijepo asu preskočili prva dva odgovora, ubacili samo treći u naslove, i onda otvorili paljbu po Cassanu da je homofob. Pošteno i hrabro. Otprilike kao pucati po Crvenom križu.

Onda su slijedile mnoge novosti o domaćem tržištu: Cassano, Ibrahimović i - čujte, čujte - Barbara Berlusconi protiv Berlusconijeve odluke da Thiaga Silvu proda u Paris Saint-Germain za 46 milijuna eura (veli Cassano: „Onda idem i ja, ovako nećemo osvojiti prvenstvo“; veli Ibrahimović: „To je greška“, ali šuti o odlasku, gdje će više naći 12 milijuna eura godišnje, kamo bi otišao da bi otišao, to bi mu bio posljednji odlazak, i on je na zalasku a nije Andrij Ševčenko; gunđa i Boateng…).

I tek onda - na 12. stranici Gazzette dello Sport, na 16. stranici Corrierea dello Sport, na 11. stranici Tuttosporta - evo utakmice s Hrvatskom. Osnovno pitanje: Balotelli ili Di Natale u prvoj postavi. Korolar: mrzi li ih Webb, sudac s kojim redovito gube i koga je Tusk, poljski premijer, svojedobno obećao zatući?

Rapaić upozorava

Zapravo, jedino Rai2 i La Gazzetta dello Sport ozbiljno pretresaju Hrvatsku, nalazeći joj kvalitete. Mandžukić i Jelavić su ubitačni u kaznenom prostoru, Modrić je i dirigent i egzekutor, a Srna ima ključnu ulogu jurišnika iz zaleđa, veli Luca Calamai u Gazzetti, kao da je jeka Edija Reje. Pa još objavljuju Rapaićevo upozorenje da treba paziti na Perišića. Ali vodeći sportski list upozorava na slabu stranu Hrvatske: tvrdi da su u obrani Ćorluka, i Schildenfeld prespori i da ih Di Natale može prošetati, da ne znaju zaustavljati visoke lopte te da je meč s Irskom pokazala da je Hrvatska šuplja u obrani protiv akcija nakon prekida igre. A golovi iz prekida su talijanski specijalitet.

Bit će toga više danas, uoči meča. Ali u sljedećem broju već ćemo znati kako je prošlo. I koliko su Talijani bili u pravu ocjenjujući meč s Hrvatima teškim, ali rutinskim zadatkom koji se mora odraditi na putu u četvrtfinale.