Što se događa kad kihne Njemačka? Tko će začeti novi drugačiji nogomet?

Kad Njemačka kihne, cijeli Balkan i polovica Europe razbole se od upale pluća, kaže popularna i ovdašnjem uhu mila dijagnoza o akutnoj migrantskoj krizi koja se, eto, samo zahvaljujući stručnom nadzoru Angele Merkel nije do kraja otela kontroli. Što se, međutim, dogodi kad kihne njemački nogometni savez, turbo moćni Fussball Bund zbog čijeg “elfa” Angela putuje sve do Brazila, a kojem je ovog tjedna u urede upala policija u potrazi za kompromitirajućim dokazima o kupovini Svjetskog prvenstva 2006?

Zahvati li tada pneumonija DFB-a - iznad čijeg se grba koče četiri zvjezdice svjetskog prvaka... jer nogomet je igra 11 protiv 11 u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci - odmah kompletnu Fifu i Uefu ili je organizam svjetske i europske nogometne organizacije već otprije nepopravljivo oštećen raznim boleštinama pa je upala pluća samo očekivani nusprodukt, još jedna popunjena kolona u debelom kartonu smrtno bolesnog pacijenta? Ako je tako, tko će obaviti ulogu mrtvozornika, a tko začeti novi i drukčiji nogomet na zdravim temeljima?

DFB je osumnjičen da je kupio domaćinstvo SP-a tako što je sa 10,3 milijuna švicarskih franaka podmitio azijske glasače u Fifinom Izvršnom odboru. Premda tvrdnjama Spiegela koji je novim dokazima osvježio aferu, novac je posudio Robert Louis-Dreyfus, pokojni francuski biznismen koji je početkom stoljeća upravljao Adidasom. Uz pomoć kupljenih glasova njemačka je kandidatura tijesnom većinom (12:11) pobijedila južnoafričku, a ideolog i zaštitno lice akcije “Kaiser” Beckenbauer pobrinuo se da pozajmica, kako je i red, kasnije bude vraćena strateškom partneru. Priča je već godinama manje ili više poznata javnosti i u njoj za dužnosnike svemoćnih nogometnih korporacija nema ničeg spornog osim, eventualno, zašto politika i policija narušavaju “svetu autonomiju” sportskih udruženja i zašto se šira javnost mjesecima već ne prestaje skandalizirati nad “izbornim procesom” u Fifi i Uefi. Takva negativna kampanja, naime, povremeno preraste u histeriju pa narod krene javno spaljivati divovske lutke Seppa Blattera. Takav jedan hepening sa starim Seppom u ulozi princa fašnika trebao bi se, javlja The Telegraph, održati baš u četvrtak navečer na poznatim britanskim krijesovima u Edenbridgeu...

Mala piromanska svečanost s predsjednikom Fife u glavnoj ulozi jedna je od gerilskih metoda borbe za kakvima već duže vrijeme posežu engleski i njemački nogometni navijači i aktivisti, umorni od tog da klubovi i velika natjecanja služe kao bankomati povlaštenim oligarhijama. Na tom je tragu i diverzija fanova Man Cityja koji zvižde prilikom intoniranja himne Lige prvaka zbog čega će, pazi apsurda, klub ovog mjeseca odgovarati pred Disciplinskom komisijom Uefe. Povod izrugivanju su Uefina dvostruka mjerila pri kažnjavanju klubova; City su Platinijevi revizori spremni žestoko oplesti zbog kršenja pravila financijskog fair-playa, dok CSKA zbog rasističkog vrijeđanja Yaye Tourea disciplinci blago udare po džepu ili mu zatvore jednu tribinu. Međutim, čak i da nema direktnog povoda zviždanju, ostaje pitanje - kakvu to vrijednost “per se” predstavlja himna Lige prvaka da joj se ne bismo smjeli rugati i beljiti na stadionima? Slijedi li nakon toga katalog sa zabranama bilo kakvog stadionskog protesta prije nego što otvoreno obožavanje VIP “egzekutivaca” postane obvezom svakog gledatelja? Takav slučaj, kad malo razmislite, već postoji na Maksimiru i nema nikakve veze s nogometnim praznikom. Zato ove godine navijajmo za poznatu germansku upornost i pedanteriju...