Bila je to još jedna velika subota za norveški sport. Zapravo ništa čudno u ovo doba godine ako ste najjača nacija na svijetu u zimskim sportovima. Premda je, ruku na srce, nepošteno Norvešku nazivati silom samo u snježno-ledenom okruženju jer njezini sportaši posljednjih godina rade čuda od atletike do šaha.

No, vratimo se ipak na tu još jednu zlatnu norvešku subotu. Henrik Kristoffersen je u Kranjskoj Gori ugrabio pobjedu u veleslalomu, u Falunu je Therese Johaug odradila posljednju pojedinačnu utrku u karijeri i došla do jubilarne 100. pobjede u Svjetskom kupu skijaškog trčanja, nešto ranije na istoj je stazi u muškoj konkurenciji slavio i Didrik Tønset, u Estoniji je Vetle Sjastad Christiansen dodao i biatlonsku pobjedu, u Njemačkoj se za trijumf u nordijskoj kombinaciji pobrinuo Jarl Magnus Riiber, ali najveću je euforiju izazvala pobjeda na domaćem terenu, na kultnoj skakaonici u Vikersundu.

Najveća sezona karijere

Tamo je Marius Lindvik (23) najveću sezonu u karijeri dodatno začinio osvajanjem zlata na Svjetskom prvenstvu u letovima. Bio je Lindvik u vodstvu već na poluvremenu, nakon dvije serije održane u petak, da bi u subotu s još dva sigurna leta okončao posao i trijumfirao ispred Slovenca Timija Zajca i Austrijanca Stefana Krafta. Ovaj potonji je, inače, aktualni svjetski rekorder, 2017. je baš na Vikersundbakkenu skočio 253,5 m. Ovaj put se nije letjelo tako daleko, jedino je Zajc išao preko 240 metara i to dvaput, ali ocjene za stil mu nisu išle u prilog da bi svrgnuo Lindvika.

- Znao sam da me čeka teško natjecanje, ali uspio sam ne razmišljati o rezultatu i fokusirati se samo na svoje skokove. To je dobro funkcioniralo, oba moja subotnja skoka su bila dobra i jako sam sretan - rekao je mladić koji je Norveškoj donio peto individualno zlato u letovima, nakon Olea Gunnara Fidjestøla, Roara Ljøkelsøya (dvaput) i Daniel-Andrea Tandea.

Marius Lindvik

AFP

Nema sumnje, za mladića iz sela Frogner ovo je najveća sezona u karijeri, sezona u kojoj je definitivno zakoračio u skakačku elitu. Imao je i prije ove sezone tri pobjede u Svjetskom kupu, od čega dvije na stanicama Novogodišnje turneje, bio je dvaput ukupno drugi na Četiri skakaonice (ove zime i prije dvije godine), ali uvijek je nedostajao onaj završni korak do najvećih naslova i medalja. Sve do Zimskih olimpijskih igara u Pekingu na kojima je Norveškoj donio zlato na velikoj skakaonici nakon 58 godina čekanja. Sada je došao i svjetski naslov u letovima, a Lindvik i ne skriva da ga u sezonama koje dolaze zanimaju i ostale velike nagrade u ovom sportu - ukupna pobjeda u Svjetskom kupu, trijumf na Novogodišnjoj turneji i zlato na SP-u u skokovima.

- On je poseban tip. Toliko je fokusiran da uvijek uspijeva ostati u svom balonu, nisam sreo puno skakača koji mogu. Užitak je pratiti kako uvijek iznova uspijeva dobro skočiti. Četiri runde je odradio bez greške. Rijetko - oduševljeno je govorio trener norveške reprezentacije Alexander Stöckl.

- Marius je napravljen od drveta. Izvlači najbolje iz sebe bez obzira na situaciju. Uvijek skače s istim pristupom, bilo da se radi o klupskom prvenstvu ili Olimpijskim igrama. Jako je stabilan i jako fokusiran.

Najveće zasluge za ovo što je danas Marius pripisuje tati Trondu koji ga je kao 12-godišnjaka uveo u svijet skijaških skokova.

- Tata je jednog dana došao kući sa skijama za skokove. Odmah sam se navukao.

Otada je tata žrtvovao gotovo sve svoje slobodno vrijeme kako bi bio pri ruci sinu.

- Svaki vikend sam ga vozio na treninge i natjecanja. Od Sørlandeta do Tromsøa. Ovdje u Frogneru nemamo uvjeta za treniranje skijaških skokova, tako da se moraš voziti okolo. Uz njega sam otkako je prvi put stavio skije na noge, bio sam mu sponzor, vozač, psiholog, motivator i sve ostalo.

Marius Lindvik

AFP

Ludo na tribinama

A koliko je Marius posvećen uspjehu reći će i anegdota uoči Olimpijskih igara.

- Sve je učinio da se ne zarazi koronavirusom. Čak sam se i ja morala iseliti iz stana da se ne zarazi. Učinio je sve, apsolutno sve - ispričala je njegova djevojka Helene Braathen.

Ironija u ovoj priči je da je, pored svih mjera koje je poduzeo, Lindvik na kraju u Pekingu završio u sobi s Tandeom koji je bio pozitivan na prvom testiranju u Kini. U norveškoj reprezentaciji bili su uvjereni da je priča završena i za Lindvika, ali 23-godišnjak je uspio izbjeći zarazu i skočiti do zlata. Zlata kojem je sada dodao i prvi svjetski naslov u karijeri.

- Bilo je fantastično, ludo je da je toliko ljudi pojavilo na tribinama. A kad je tako, onda je posebno zabavno skakati daleko - uz osmijeh je zaključio Lindvik.