Sa završetkom Svjetskog seniorskog prvenstva u Beogradu zapravo je završeno sve najbitnije u veslačkoj 2023., a kad se podvuče crta pod predolimpijsku godinu Hrvatska ju je završila s četiri medalje u olimpijskim disciplinama - svjetskim srebrom braće Sinković, europskim zlatom braće Sinković te jednim zlatom i srebrom braće Sinković u Svjetskom kupu. No, ono što je najviše obilježilo 2023. je borba za olimpijski nastup, a prvi put nakon 2000., odnosno 24 godine nakon Sydneyja, u Parizu ćemo sigurno imati tri posade. Damir Martin je treći put Igre izborio u muškom samcu (četvrti put ukupno), Martin i Valent Sinković su se drugi put plasirali u dvojcu na pariće (četvrti put ukupno), a Anton i Patrik Lončarić su u dvojcu ‘bez’ izborili svoj prvi olimpijski nastup. Još uvijek je živa nada da će Pariz po broju posada biti i naše “najbogatije” igre jer Ivana i Josipa Jurković imaju svoju šansu na finalnoj kvalifikacijskoj regati u Luzernu u svibnju 2024.

Sinkovićima opet kapa dolje

Ovako “na papiru” to izgleda jako dobro za hrvatsko veslanje, ali stvarnost je ipak drukčija iako se to sve dok veslaju braća Sinković i Damir Martin neće doista vidjeti. Plastično objašnjeno, hrvatsko veslanje je kao torta koja je savršeno ukrašena, ali kad zagrizete u nju shvatite da nije ni izbliza tako ukusna.

Mali pogled na to što trenutačno imamo ili nemamo u veslanju daje izbornik Darko Mikšić, a krenimo redom, od seniorskog dijela...

Nema potrebe previše trošiti riječi na Sinkoviće. Oni ne prestaju donositi medalje sad već gotovo 15 godina u kontinuitetu i oko njih je sve jasno. Blago nama dok ih imamo.

- Oni su uvijek na iznimno visokom nivou, kapa dolje za sve ove godine.

Damir Martin

PEDJA MILOSAVLJEVIC Cropix

Damir Martin je ulaskom u A finale Svjetskog prvenstva na najbolji način došao do onoga što mu je ove godine bio prioritet - osiguranja nastupa u Parizu.

- Iskoristio je svoju priliku da uđe u A finale u Beogradu i bio je zadovoljan s time. On je taj koji to ima u sebi, ono kad znate da možete. Ima puno onih koji stalno misle da mogu, a nikad to ne naprave dok je on i sebi i svima dokazao da može. Od njega očekujem da bude još bolji iduće godine kao što je i sam najavio.

Anton i Patrik Lončarić su u Beograd otišli kao posada koja bi mogla izboriti Igre, ali ako ćemo iskreno, nije baš bilo puno onih koji bi stavili neke novce na to da će doista i uspjeti.

- Za njih je ispalo sjajno s obzirom na rezultate tijekom sezone. Bilo je jako upitno hoće li uspjeti, prije bismo rekli da se neće nego da će se izboriti za olimpijsku kvotu jer tu se radi o finesama i kad vas neke posade pobijede nekoliko puta za očekivati je da bi se to moglo dogoditi i kad je najvažnije. Međutim, oni su nevjerojatni borci i to se ovaj put isplatilo. Oni imaju još jako puno prostora za napredak i nadam se da će se dogodine još podignuti.

Dogodine još nekoliko sekundi

Bilo je doista dvojbi oko njih posljednje dvije-tri godine. Bili su sjajni kao juniori, uostalom imaju svjetsko zlato i broncu u toj konkurenciji, ali nisu nastavili na isti način među mlađim seniorima. Jesu li sad te dvojbe riješene?

- Jedno vrijeme su stagnirali i ja sam bio taj koji im je stalno “vadio mast”, maltretirao ih kako “ne valja ovo, ne valja ono”. Ove godine su i skinuli kilograme i drukčije su počeli trenirati, počeli su malo više “kopirati” Sinkoviće, shvatili su da je to ipak malo drukčiji nivo i sve puno ozbiljnije, a to se pokazalo dovoljnim da se značajno poprave u odnosu na prošlu sezonu. Oni su napravili zbilja veliki skok.

Martin i Valent Sinković

PEDJA MILOSAVLJEVIC Cropix

Što očekujete od njih iduće godine, i ne samo iduće?

- Očekujem da se dogodine još poprave za nekoliko sekundi, a onda su već tu na rubu A finala. Mala je razlika između prvog i 11. i svaka sekunda puno donosi, a pogotovo ako se poprave za nekoliko sekundi što mislim da oni mogu. Ne smije im se više događati da u utrci toliko zaostanu pa da ovise i o sreći u završnici, hoćeš li ili ne uspjeti. Bilo bi tragedija da su ispali za toliko malo za koliko su prošli u Beogradu, a toliko su se mučili za to.
Sestre Jurković su imale nevjerojatnu nesreću da zbog bolesti moraju prekinuti nastup na Svjetskom prvenstvu.
- Tragedija je to što se njima dogodilo u Beogradu. One su imale jako velike šanse izboriti olimpijsku kvotu jer su tijekom sezone pobjeđivale barem tri posade koje su na SP bile u B finalu i objektivno su mogle biti u 11 posada. Nažalost, nismo mogli utjecati na to što im se dogodilo. Čak u prvom trenutku i nije tako ozbiljno izgledalo, ali kako je vrijeme odmicalo bilo je sve gore, primjerice od zagrijavanja do dolaska na start Ivana je toliko onemoćala da su jedva izveslale kvalifikacijsku utrku.

Sestre trebaju konstantu

I sad je ostala još jedino šansa kroz finalne kvalifikacije na kojima će mjesto u Parizu izboriti samo dva ženska dvojca ‘bez’.
- Bit će jako teško jer tu dođu ekipe koje se kasnije na Igrama bore i za medalje. Puno toga se preslaguje za kvalifikacijsku regatu, jake zemlje mogu staviti u dvojac i neke od veslačica koje su ostvarile normu kroz neke druge posade ako im se čini bi mogle biti bolje u dvojcu. No, i one se moraju još podignuti jer s njihovom trenutačnom razinom je lutrija hoćeš, nećeš ući... Ako se poprave za pet do šest sekundi onda imaju realne šanse i na kvalifikacijama i na svakom idućem natjecanju. Nema u veslanju ništa na galamu “ja ću sada ući”, pa dođe utrka i ne ide jer ne možeš ništa napraviti na silu.

Ivana i Josipa Jurković u Beogradu nisu imale ni priliku za borbu na stazi

FACEBOOK IVANA JURKOVIĆ

Vjerujete da mogu proći?

- Vjerujem da mogu, ali isto tako one moraju neke stvari promijeniti jer je i tijekom cijele ove sezone bilo uspona i padova kod njih. Imale su loš početak, pa odlično Europsko prvenstvo, pa opet lošiji nastup u Luzernu, pa su očekivale da će biti dobro na SP... Mora biti konstanta, ne smije se dogoditi padova u nekoliko sekundi jer onda je sve neizvjesno.

Bojite li se da bi mogle i odustati od veslanja ako eventualno ne uspiju proći na Igre?

- Bila bi velika šteta i ja se nadam da im neće potonuti sve lađe ako se to i dogodi. One su mlade i mogu još puno napraviti, a učinit ćemo sve kako bismo im osigurali materijalna sredstva i sve ostalo što trebaju kako bi vidjele da ima smisla i da se isplati. Iako naravno, za njihov motiv bi bilo bi strašno važno da izbore za Igre. No, nije važno ni samo izboriti Igre i biti tek puki sudionik. Ako već ideš, moraš se boriti za A finale i onda svi znaju za tebe. Ako si pri dnu nitko te ni ne primijeti, samo ti praktički znaš da si bio.