Gotovo šest godina Lindsey Vonn je bila izvan natjecanja, daleko od Svjetskog kupa, daleko od staza koje su je lansirale do statusa jedne od najvećih skijašica u povijesti. A onda je Amerikanka dvaput unutar godine dana šokirala svijet. Najprije krajem 2024. kada je objavila da se s 40 godina vraća natjecanjima, a onda još i više kada je prije nešto manje od tri tjedna trijumfirala u spustu u St. Moritzu, postavši najstarija pobjednica ikad u Svjetskom kupu. Slavila je gotovo osam godina nakon posljednje pobjede i čak 21 godinu nakon premijernog trijumfa u najjačem skijaškom natjecanju.
U vrhunskom sportu desetljećima se smatralo da nakon 30. godine počinje silazna putanja, a da je s 35 praktički kraj ozbiljne karijere. Danas, međutim, svjedočimo potpuno drukčijoj slici. Lindsey Vonn nije jedina, daleko od toga.
Novak Đoković je s 38 godina četvrti tenisač svijeta, a prošle je sezone bio u polufinalima sva četiri Grand Slam turnira. LeBron James kao 41-godišnjak briljira na košarkaškim parketima, i ove je sezone u NBA ligi na prosjeku iznad 20 poena po utakmici. Nogometni velikani Lionel Messi i Cristiano Ronaldo "sklonili" su se u nešto lakše lige, ali obojica će dogodine predvoditi svoje reprezentacije na Svjetskom prvenstvu.
To su samo neki od brojnih primjera iz međunarodnog sporta, a i u svome "dvorištu" imamo takvih sportaša za ponos. Od kapetana nogometne reprezentacije Luke Modrića koji s 40 na leđima ima važnu ulogu u Milanu, a Vatrene će iduće ljeto povesti na još jedan Mundijal, do nešto mlađeg Domagoja Duvnjaka (37) koji se od rukometne reprezentacije ove godine oprostio sa svjetskim srebrom.
A tu su i braća Valent i Martin Sinković, jedan 37-godišnjak, drugi godinu mlađi, koje smo odabrali za sugovornike o ovoj temi jer također predstavljaju savršen primjer moderne sportske dugovječnosti. Godinama su u vrhu svjetskog veslanja, 2024. su u Parizu osvojili treće olimpijsko zlato, pritom stalno pronalaze nove načine kako da ostanu brzi, snažni i gladni uspjeha. I već gledaju prema 2028. i Los Angelesu gdje žele još jednom stati na olimpijsko postolje, premda će Valenta tada svega nekoliko dana dijeliti od 40 svjećica na torti.
- Ovakvi primjeri poput Lindsey Vonn su pokazatelji da se može, a ni mi se ne damo. Potvrđujemo još uvijek da možemo i nadam se da ćemo tako još niz godina - govori Martin, dok se stariji brat nadovezuje:
- Lijepo je vidjeti da stariji sportaši i dalje mogu biti na vrhu, to i nama daje neku sigurnost, premda smo mi i sami svjesni da to možemo. Ali generalno, u svim je sportovima tako, puno se više toga zna, puno se bolje i kvalitetnije radi, medicina ide naprijed, i zato sportaši sve duže traju.
Martin se slaže da je sport u svim segmentima napravio ogroman iskorak, što je omogućilo sportašima da znatno duže traju.
- Više je znanja o sportu, o oporavku, o prevenciji ozljeda, o svemu. Sve je otišlo naprijed, sportski život je drugačiji, a rekao bih i da smo mi sportaši posvećeniji sportu. Imamo i financijsku stabilnost koja nam omogućava da moramo manje razmišljati o drugim stvarima i stvarno je sve nekako napredovalo.
Imate li dojam da su sportaši danas i profesionalniji nego što su ranije bili?
- Jesu, sigurno. Sport generalno ide naprijed, sportski rezultati idu naprijed i ako želiš pratiti svjetski vrh, definitivno moraš i profesionalnije živjeti, jesti, spavati... Zapravo, 24 sata dnevno si u sportu. Nije to samo trening, nego i izvan treninga moraš biti fokusiran. Kako na oporavak, tako i na sljedeći trening, na sve. Sve je to značajno za cjelokupnu sportsku karijeru, dojam i na kraju krajeva za rezultat. Da bi mogao pratiti svjetski vrh, moraš biti maksimalno profesionalan, posvećen i 24 sata živjeti to - ističe Valent.
Jeste li u posljednjih nekoliko sezona, kad ste ušli u malo ozbiljnije sportske godine, počeli nešto mijenjati u svojim treninzima, smanjivati intenzitet ili raditi nešto drugačije?
- Uvijek se nešto mijenja, uvijek pokušavaš nešto bolje napraviti. Ali, nismo smanjivali intenzitet, to definitivno ne, možda smo čak i povećali. Kažem, neke stvari pomalo mijenjamo, a pogotovo ćemo to morati za Olimpijske igre u LA-u jer će staza tamo biti dugačka 1500, umjesto 2000 metara. Ali nismo ništa smanjivali, dapače, ja osjećam da mogu i više raditi. Jednostavno sam navikao na to. Svi kažu da se vrijeme oporavka produljuje u ovim godinama, ali ja nisam to osjetio. Meni je super zasad - iskren je Martin.
Ono što jesu smanjili je broj natjecanja koja ipak doziraju u odnosu na vrijeme kad su bili mlađi...
- To jesmo jer smo shvatili da ne možemo cijele sezone biti na vrhu. Mogu to posvjedočiti i na svom primjeru. Forma ide gore-dolje i to je normalno, ali u odnosu na vrijeme kad sam bio mlađi, sad kad ide dolje, ide malo više dolje. To je najveća razlika koju osjećam. Rezultati su onda lošiji, ali kad pronađemo onaj "peak", kad pogodimo ono pravo, onda sam tu negdje kao i kad sam bio najbolji. Zato smo počeli dozirati natjecanja kako bismo baš na najvažnijem pogodili taj "peak" i bili najbolji - objašnjava Valent.
Je li sa psihološke strane danas zahtjevnije? Odnosno, je li nakon svih tih silnih godina treninga, priprema, natjecanja ipak teže ustati ujutro i otići na još jedan trening?
- Meni je lakše, meni je i veći gušt - bez ikakvog oklijevanja će Martin, uz dodatak:
- Natjecanje je uvijek isto, to je uvijek isti stres, daleko od toga. Ali meni je lakše, meni je sada veći gušt trenirati nego prije deset godina. I volio bih da to potraje.
Stariji brat je to slušao i u konačnici se složio:
- Pa čak bih rekao da je i meni lakše. Naravno da ima dana kad ti se ne da i kad ti je teško napraviti trening, tada moraš pokazati profesionalnost i bez obzira na to kako se osjećaš, odraditi normalno trening. Ali puno je više ovih dana kad sam motiviran, kad mi je gušt i kad mi je baš drago doći na trening. Kroz godine smo se naučili na takav način života i zasad ne možemo bez toga. To je kao neka droga, nama je trening ovisnost.
U tim kasnim tridesetima mnogi su sportaši već i roditelji. Koliko je teško uskladiti obiteljski život i obveze s profesionalnim bavljenjem sportom, pitamo Valenta koji je otac dvoje djece.
- E, tu mi se dogodila najveća promjena, to je sigurno. Ranije mi je karijera 100% bila na prvom mjestu, ali kad dođu djeca, više nije tako. Sada u nekim trenucima karijera definitivno pati, ne možeš više raditi što hoćeš i kad hoćeš, ne možeš više sve točno tempirati, ali ipak se može balansirati. Moram zahvaliti supruzi, naravno, ona je ta koja najviše trpi i nosi teret toga što ja radim. Ali, u skladnoj obitelji se sve može, tada možete imati i dugu karijeru, i puno djece.
I za kraj, koliko dugo se još planirate ili želite baviti veslanjem? Razmišljate li o kraju?
- Kratkoročno, možemo do Los Angelesa, to je relativno blizu, a nadam se i Brisbaneu 2032. Evo, to je moja želja, mogu sad već i otvoreno govoriti o tome. U redu, i dalje sam oprezan jer u ovim godinama je moguće da ti je svaka zadnja, moguće je da ti je svaki mjesec zadnji. Ali nadam se da mogu i do Brisbanea, to mi je velika želja, a vidjet ćemo što je realnost - poručuje Martin, dok je Valent ipak nešto oprezniji:
- Moram priznati da ne razmišljam ni o čemu poslije Los Angelesa, ima još vremena za to.
Naša atletska diva Sandra Elkasević (35) nerijetko i sama govori da se vidi na Igrama u Brisbaneu...
- Ne bih se bunio da odemo zajedno tamo - uz osmijeh zaključuje Martin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....