Hrvatska se kao samostalna država na ljetnim Olimpijskim igrama prvi put pojavila 1992. u Barceloni. Na istim su Igrama premijerni nastup pod hrvatskom zastavom imali i veslači. Osam godina kasnije Sydney je bio mjesto jednog od najvećih hrvatskih sportskih čuda - osmerac je doveslao do bronce i prve hrvatske veslačke olimpijske medalje. U Riju 2016. dobili smo i prvo veslačko olimpijsko zlato, osvojila su ga braća Sinković u dvojcu na pariće, a zahvaljujući njima i Damiru Martinu veslanje se može hvaliti s dvije osvojene medalje i u Riju 2016. i u Tokiju 2021.

Svi najbolji već sigurni

Svih tih godina, a 32 su prošle od Barcelone, nikad Hrvatska nije imala žensku veslačku posadu na Igrama. Pariz bi to napokon trebao promijeniti. Pariz će to, usudili bismo se reći, promijeniti. Sestre blizanke, Ivana i Josipa Jurković, u nedjelju imaju prvi nastup u Luzernu gdje počinju finalne olimpijske kvalifikacije za Pariz, a njihovi dosadašnji rezultati i pogled na listu suparnica sugeriraju da je čekanju napokon došao kraj.

U veslanju se većina olimpijskih mjesta popunjava na svjetskom prvenstvu u godini koja prethodi olimpijskoj. Sestre Jurković to nisu mogle napraviti u Beogradu prošle godine jer su ispale žrtve bolesti koja se tih dana proširila među veslačima i morale su odustati od nastupa nakon kvalifikacijske utrke. Jedina šansa za odlazak u Pariz ostale su im tako finalne kvalifikacije u svibnju 2024. na kojima je filtar puno uži jer prolaze samo dvije posade u svakoj disciplini za razliku od SP-a gdje je kvotu osiguravalo po 11 posada u dvojcima, i muškim i ženskim.

Logika bi sugerirala da su svi najbolji svoje mjesto već osigurali, ali u stvarnosti to nije uvijek tako pa uski filtar na završnim kvalifikacijama postaje još uži. Jednostavno, moraš biti spreman; tehnički, taktički, fizički, ali vjerojatno najviše psihički jer tu se sve svodi na “biti ili ne biti” i nema više popravnog. I moraš imati i sreće, koja ti neće sama po sebi pomoći ako nisi zadovoljio prva četiri uvjeta, ali može itekako pomoći ako jesi.

© WORLD ROWING/BENEDICT TUFNE

Sestre Jurković nisu imale sreće u Beogradu, ali imaju sreće kad je riječ o suparnicama u Luzernu, barem na papiru. Od broja do kvalitete posada i objektivno su na temelju dosadašnjih rezultata u ulozi favoritkinja. Sad još “samo” to treba potvrditi na stazi.

Jesu li sestre spremne za to?

- Jesu. Dobro je sve, zdrave su, na nekim stvarima smo još poradili... - započeo je priču iz Luzerna njihov trener Aleksandar Vukojičić.

Dovoljno su zrele

Trener za kojeg su djevojke nakon europske bronce osvojene u Szegedu prije samo tri tjedna rekle “njega ne bismo mijenjale ni za što u životu, on nam je i trener, i otac, i prijatelj, sve u jednom”.

Koliko je upravo europska bronca pomogla, pogotovo u smislu samopouzdanja jer ne treba zaboraviti da su to sestrama bile prve prave utrke još od ljeta prošle godine?

- Ja vjerujem da su one sad dovoljno zrele da ne polete nakon takvog rezultata nego da im je to samo pokazalo da su dobre, ali sad opet treba sve ići ispočetka, utrku po utrku i nema opuštanja. Mi praktički od Svjetskog kupa u Luzernu prošle godine, a i tamo smo bili malo “li-la” sa zdravljem, nismo znali gdje smo točno tako da je sve što se dogodilo na Europskom prvenstvu bilo itekako dobrodošlo.

I koliko god je lijepo osvojiti prvu seniorsku medalju, jasno je što je ove godine mnogo važnije od europskog odličja i što će djevojkama puno više značiti - odlazak u Pariz i nastup u Parizu. A za to treba biti na prva dva mjesta na finalnim kvalifikacijama u konkurenciji 6 posada koliko se prijavilo za finalne kvalifikacije. Konkurencija je...

- Manje je posada nego što sam očekivao, ali opet treba biti na prva dva mjesta tako da je zapravo isto ima li ih 12 ili 6. Dankinje i Novozelanđanke mi se čine najopasnije, ali treba se paziti i Njemica.

Iako su sestrama te Njemice zapravo “mušterije”?

- Istina je da su ih pobjeđivale, ali svejedno. Manje-više su to ekipe koje nisu bile na visokoj razini do sada, ali uvijek može biti iznenađenja. No, objektivno očekujem “fajt” s Danskom i Novima Zelandom.

‘Tu je glava najbitnija’

Dankinje su odavno označene kao najjače suparnice, obje veslačice su već osvajale i olimpijske medalje, ali imaju i dosta godina. Hedvig Rasmussen je 30-godišnjakinja, a Fie Udby Erichsen gotovo 40-godišnjakinja. Usporedbe radi, sestre Jurković imaju 24 godine.

- Istina je da su već malo “zagazile u godine”, ali kod njih je specifično, koliko sam čitao, da se spremaju samo za Olimpijske igre, njima je sve između Igara, pa čak i svjetska prvenstva, manje bitno. Na prošlom SP im se dogodio peh kao i nama, jedna od njih se razboljela pa nisu osigurale kvotu. Očekujem da se možemo s njima utrkivati, samo da mi odradimo svoje.
Novozelanđanke su zapravo nepoznanica, a to uvijek tjera na oprez.

- Mislim da mogu biti “zaribane”, ali nisu se pojavljivale puno pa ne možemo točno znati kakve su. Ne znam koliko su napredovale od prošlog SP, ali vjerujem da smo bolji od njih. Sve zavisi što su napravile tijekom zime.

Jeste li vi zadovoljni s odrađenim tijekom zime i proljeća?

- Da, a s posljednjih mjesec dana posebno. Dok ne završe zadnji zaveslaj ne možemo točno znati, ali definitivno je puno bolje stanje posljednja dva mjeseca.

S obzirom na to da je samo 6 posada prva utrka u nedjelju zapravo nema posebno značenje, svih 6 će proći u finale koje je u utorak i u kojem će onda biti borba za ta dva preostala mjesta koja vode u Pariz. Kakav je plan za tu prvu utrku, taktiziranje, maksimalno veslanje ili nešto između?

- To je varljiva utrka i zapravo kako god ona završila neće značiti ništa. Psihološki može biti škakljivo, mi ćemo ići barem 70-80 utrke “ful”, a možda i cijelu, zavisi kako će ići ostale posade. Pokušat ćemo biti među prve dvije posade i u toj utrci. U svakom slučaju, može ih se sve pobijediti ako dobro odveslamo.

Ono što se najčešće ponavlja kad su finalne kvalifikacije u pitanju je izjava “tu je glava najbitnija”. Iskustva sestre Jurković sad već imaju, čak znaju i točno što ih čeka u Luzernu jer su na finalnim kvalifikacija već bile uoči Tokija. Doduše, tada u sasvim drukčijoj ulozi, kao “klinke” koje tek dolaze, a ne kao favoritkinje ili jedne od favoritkinja za prolaz.

- Istina je da imaju više iskustva, ipak smo već jednom prošli i te kvalifikacije i dva svjetska prvenstva i europska, imaju i iskustva i zrelosti da mogu to odraditi, samo neka budu zdrave. Ovisi kako će se zaveslaj poklopiti, ali sad imamo više dobrih nego loših zaveslaja tako da sam zadovoljan i očekujem dobre utrke.

Prva je u nedjelju u 10.14, druga i najvažnija u utorak u 10.31.