Oni koji vole plivanje u nas vjerojatno se sjećaju Marina Mogića, jadranaša koji je prije 4-5 godina obećavao silno puno. Zajedno s tadašnjim vrlo bliskim prijateljem i kolegom iz kluba, Frankom Grgićem. Padali su rekordi juniorski, europski i svjetski, ostvarivane norme. Obojica odlični na 1500 metara, Mogić i na 400, Grgić na 800, obojica su isplivali olimpijsku normu za Tokio na 1500 i onda... Onda su počeli problemi. Zdravstveni prije svega, pa su trpjeli rezultati, na koncu obojica nisu vidjeli Tokio, u međuvremenu niti Marin i Franko više nisu bili u tolikoj mjeri bliski kao prije. Sve se manje počelo pisati, govoriti o dvojici sjajnih Splićana koji su doista obećavali ludo puno.
Ispod 34 sekunde od norme
Jedan od te dvojice, Marin Mogić vraća se na scenu u Dohi, na Svjetskom prvenstvu. No, ne u bazenskom, već u daljinskom plivanju. U nedjelju će Marin u Dohi startati u utrci na 10 kilometara. Normu za SP je Mogić isplivao u Splitu početkom studenog prošle godine, na Prvenstvu Hrvatske na 3000 metara. Marin ne samo što je bio prvi, postavio nacionalni rekord, već je normu nadmašio za čak 34 sekunde. E sad, ide li Marin poput torpeda ili su norme bile malo preslabo postavljene?
- Dosta sam dobro plivao tada. Taman smo došli s visinskih priprema u Bugarskoj, gdje smo bili 23-24 dana. Spustili smo se s visine, imali tjedan dana malo aklimatizacije, dok sam ja plivao u tom trenutku vjerojatno dosta brže, nego što sam trebao. No, dobar je rezultat, rekord je bio isto dobar, ali meni se poklopilo što su baš “upalile” te visinske pripreme. Osjećao sam se dobro psihički i fizički.
Sama činjenica da ste plivali dobro, tako se i osjećate, onda valjda pretpostavlja i odgovor na pitanje o saniranju vaših zdravstvenih problema. Njih je doista posljednje 2-3 godine bilo puno. Puno previše.
- Je, zdravlje smo doveli pod kontrolu. Bilo je svega, i ozljede lakta, problemi sa srcem, pa ramena... Nema što nije, ali sad je sve pod kontrolom. Rekao bih da sam trenutačno na “dobrom mjestu”, kako se kaže, odnosno dobro se osjećam. Imao sam krajem prošle godine opet neku malu ozljedu leđa, ali i to smo relativno brzo sanirali. Trenutačno sam pod poprilično velikim volumenom treninga, zdravo sam umoran, ali dobro se osjećam.
Što onda očekujete u Dohi?
- Ha, meni će to biti tek drugi maraton u životu. Ljetos sam plivao četiri maratona, ali u Hrvatskoj, na hrvatskoj razini i to nije isto kao svjetsko prvenstvo. Ovo mi je dakle stvarno drugi put u životu da ću plivati 10 kilometara. Jednom sam plivao tu dionicu ljetos, tako da je meni sve to potpuno novo. Onako, najiskrenije. Ipak sam bazenski plivač. Međutim, ukazala mi se prilika i za ovakvo što, mislim da će mi dobro doći za bazenski dio plivanja. Što se konkurencije tu u Dohi tiče, to je za poludit’ jako. To su momci koji plivaju maratone po 10-12 puta godišnje. Imaju više iskustva, sve, dok ja idem s razmišljanjem vidjeti što mogu napraviti. Puno puta sam u intervjuima ranije govorio da ne idem ni na jedno natjecanje kao turist ili putnik. Uvijek idem dati sve od sebe, tako ću i sada, pa ćemo vidjeti što će to donijeti.
Drago nam je ovo što velite da ste bazenski plivač, da niste odustali od toga. Kako ste uopće ušli, “zaronili” u maraton, daljinsko plivanje?
-U maraton sam ušao preko kolegice i prijateljice Matee Sumajstorčić s kojom se znam godinama. Sad smo i kolege u klubu budući da sam se preselio u Zagreb. Matea me nagovorila, ona pliva maratone već nekoliko godina. S njom sam cijelo prošlo ljeto putovao, odradio nekoliko maratona s njom, “navukla” me na to, svidjelo mi se. Veliki dio zasluga za mene u daljinskom plivanju je dakle na Matei. A od bazenskom plivanja ne odustajem, naravno. To je moj završni cilj, ono što ganjam cijeli život i od čega ne odustajem i neću odustati. Da je bilo teških trenutaka u prošlosti, i sa zdravljem i boriti se sa svime time skupa, je. Izazovno je bilo, i dalje je, no ne odustajem od toga. Vjerujem u svoje sposobnosti, svojeg trenera, momčad, tim ljudi oko mene, od roditelja, prijatelja. Stvarno vjerujem da se mogu vratiti na razinu na kojoj sam bio. I vratit ću se! Idem izazvati samog sebe.
More je poprilično hladno
Jeste li se informirali oko staze u Dohi, kakvi su uvjeti?
- Pliva se u luci u Dohi. Staza je vrlo jednostavna, kvadratna s četiri bove što je najbolji, najjednostavniji oblik. Očekuje nas temperatura mora između 18 i 20 stupnjeva, što je poprilično hladno i to izgleda uz vjetar. Trebalo bi se plivati u normalnom odijelu, iako je World Aquatics poslao obavijest reprezentacijama da se svi pripreme i za neopren odijela. U slučaju da temperatura mora padne - veli Marin Mogić, uz dodatak:
- Ma mislim, novo iskustvo pa onda nikako ne može biti loše.
Neka Doha bude Marinov povratak. Povratak na veliku scenu, u vodu, plivanje. Nismo baš sigurni da je daljinsko plivanje ono u čemu bi mogao biti “naj, naj”, ali ako je ovo navještenje povratka Marina bazenu... Onda držimo palčeve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....