Kakav tjedan, kakav ludi tjedan hrvatskog plivanja, ali s naglaskom ipak na jednog čovjeka. Jere Hribar, mladić koji će sljedećeg mjeseca proslaviti 22. rođendan, donio je Hrvatskoj plivačko zlato na Europskom prvenstvu! Kad ste zadnji put to čuli, vidjeli, pročitali? Da, zlato... donio je Jere tri medalje. Bronca, srebro, zlato u 25-metarskim bazenima, plus kako sam to veli "5-6 hrvatskih rekorda". Nadmašio je prijašnji nacionalni rekord Duje Draganje na 100 slobodno, a izjednačio čak triput Dujin rekord na 50 slobodno. Triput na istom natjecanju, ali o tome malo kasnije.
Jere Hribar je pakleno brz tip, a za "uhvatiti" takvog tipa trebate onda logično biti, onako, solidno brzi. Recimo, za "uhvatiti" ga za barem malo duži razgovor. Naime, Jere Hribar je doslovno samo osam sati nakon zlata u Lublinu, u 4 ujutro, polijetao iz Varšave za SAD. Čovjek, naime, žuri na ispit. I o tome malo kasnije.
- Strašan, strašan tjedan je iza nas, mene, iza reprezentacije – prvo je što će nam Jere iz Lublina.
- Prva medalja štafete nakon 2009. Ja se ne sjećam kad smo zadnji put imali europskog prvaka na 50 slobodno, kad je zadnji put to Duje osvojio...
Malo ćemo vas prekinuti. Duje nije u "malim bazenima" osvojio naslov prvaka Europe na 50 i 100 slobodno, ali jest na 100 mješovito. Istanbul 2009. No, bio je zato Duje u 25-metarskom bazenu, dvaput svjetski prvak. Šangaj 2006. i Manchester 2008.
- Prva impresija? Nisam ništa ni čuo, ni vidio osim tog semafora. Samo sam direktno na prugu otišao, sjeo na nju, popeo i dera‘ san se, urlika‘, slavio. Okrenuo sam se prema našoj ekipi, oni su se isto derali, baš svi. Emotivno je bilo. Baš je lijepo bilo.
Očiti dokaz sjajne pripreme. Kada ste odlazili iz Zagreba za Poljsku, čemu ste se nadali, koliko ste vjerovali u sebe?
- Imali smo neku malu presicu prije leta i odmah sam rekao da ćemo biti konkurentni za medalje. Pojedinačno i štafeta. Za sebe sam znao da dolazim u dobroj formi i sad u Poljskoj to samo potvrdio. Dvaput sam "rušio" rekord na 100 kraul, triput izjednačavao Draganjin rekord na 50. Zadovoljstvo mi je da taj rekord dijelimo. Još malo.
E, ovo je zanimljivo - "još malo".
- Pa da, do idućeg svjetskog, ha, ha.
Možete li nam objasniti 20.70 sekundi? To je vrijeme zlata na 50 slobodno, ali u stotinku isto ste plivali i u finalu muške brončane štafete 4x50, pa i u finalu muško-ženske štafete 4x50. Mislimo, triput u stotinku isto vrijeme, na istom natjecanju... Ne sjećamo se kada smo to zadnji put vidjeli. U biti znamo. Osobno nismo vidjeli nikada!
- Isto tako, to sam i s trenerima pričao i nikome nije jasno, isplivati 20.70 triput. Ne znam je li to uopće moguće. U redu, sad ispada da jest. No, zanimljivo je da je sva ta tri puta prolaz na 25 metara bio drukčiji. Nije ni nama jasno kako je moguće. Vjerujem čak da to nitko nikada nije napravio.
Još smo nešto čuli o vama. Navodno je, naime, malo nedostajalo da ne odete na EP u Lublin. Vaše sveučilište, Louisiana State University, vas nije puštalo pa su se pisala pisma iz Zagreba. Posebno je pismo pisao dr. Josip Varvodić osobno, predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza.
- Je, zapravo profesori neki nisu baš bili za to. Zato i letim odmah, za koji sat, u ponedjeljak u zoru za Ameriku, jer u utorak već imam prvi ispit, u srijedu drugi i u četvrtak treći ispit. Tri ispita u tri dana. Sad ide malo teži dio. Lakši sam odradio.
Aha, dakle EP je bilo lakše, odlično. No, samo malo... ispiti su još malo, sate brojiš, cijeli protekli tjedan na natjecanju... jeste li spremali ispite, jeste li stigli učiti?
- Da, da. Ima se dosta vremena na europskom prvenstvu. Otplivate ujutro, kvalifikacije, dođete u hotel, malo odspavate i ostane sat-dva za učenje - nonšalantno će Jere i ostavio nas bez teksta. Onako, iskreno.
- Ne bih rekao da se stiglo, ali barem nešto jesam učio.
Jere je na Louisiani sada treću godinu, a studira?
- Financije.
Ovi ispiti koji vas čekaju su...?
- Dva ispita iz financija i jedan iz računovodstva.
Odlično, upravo ono što ovom autoru ne ide, zato... idemo nazad u bazen. Tamo smo "doma". Jere je velik plivač, bio je to i prije Lublina jer ovaj mladić je prije tri godine bio juniorski doprvak svijeta na 100, brončani na 50 slobodno. No, Jere je velik i poradi visine, 203 cm. Znamo se ponešto, imali smo ga priliku gledati, pa i uživo. Građen je, dugački ekstremiteti, pa baš i kad je visina u pitanju, kao stvoren za plivanje. Ili griješimo?
- Ovisi od osobe do osobe. Sjećam se, bilo je jedno istraživanje olimpijskih pobjednika na 50 slobodno i njihove visine. To je variralo od 175 do 205 cm. Tako da je to individualno. Svatko ima svoje prednosti, kao i mane. Ja prednosti usavršavam, a mane skrivam. Nema savršenog tijela, odnosa visine i kilograma. Sve to, mislim, tražiš i nalaziš sam, treningom u vodi. Ne znam što je savršeno tijelo za plivanje.
Jere Hribar je možda za najširi dio javnosti bio nepoznanica, pa čak i za mnoge u sportu. Opet, za onaj nešto manji dio sportske javnosti, posebno one koji ponešto prate plivanje, Jere nije neki "novi dečko u kvartu", neovisno o mladosti. Spomenuli smo juniorske svjetske medalje iz 2022., ali prije manje od pola godine, seniorsko SP u Singapuru, u olimpijskom dakle bazenu, Jere Hribar je bio, ako se ne varamo, 2 stotinke udaljen od finala na 50 slobodno, isplivao je tada 21.79 i dvaput postavio mlađeseniorski hrvatski rekord. U štafeti 100 slobodno je plivao 47.93, apsolutni hrvatski rekord, 20 stotinki brže od prijašnjeg Miljenićevog i 25 stotinki brže od svog osobnog rekorda. To je već bio pokazatelj pripadanja svjetskom vrhu.
- Prošle sam godine na Svjetskom prvenstvu u malom bazenu bio 9. i 11. U Singapuru nisam izborio finale na 100 slobodno, ali sam bio jako blizu finala na 50. Ovo u Lublinu je moje prvo EP u malim bazenima, bio bih sretan da sam osvojio jednu medalju, a ne tri. Svjestan sam što sam za sebe napravio, ali nisam svjestan što sam za druge napravio, za trenere, za državu. Uzbuđen sam za nadolazeća SP jer ove medalje su mi dodatna motivacija za dalje. Siguran sam da mogu plivati u finalima, i na 50 i 100. Bit će sada borbe opet za medalju i na svjetskom prvenstvu.
Bio je prošle godine uz vas još jedan zanimljiv podatak o kojem se pisalo ponešto i po američkom, lokalnom tisku. "Skinuli" ste 14 godina stari rekord Michaela Phelpsa na 100 yardi, što je negdje oko 91 metar...
- Ma da, ali to je bio samo rekord bazena, ništa više. Ne bih ja rekao da je to išta važno. Normalno da znači nešto kad ti netko kaže da si srušio rekord takvog plivača, ali ipak, Michael Phelps je najbolji plivač svih vremena. Da, to je bila jedna postaja gdje sam samo potvrdio da se dobro radi, trenira i da samo tako treba nastaviti.
Ono što je nama, hrvatskom plivanju, zanimljivo - imamo "pakleno" dobre, jake sprintere. Hribar, Miljenić, Cvetko, Sivec, Puhalović... bojimo se nekog zaboraviti.
- Je, je. Ima još Toni Dragoja, on sad nije bio s nama. Baš smo na kraju ovog prvenstva u Poljskoj održali kratki sastanak, svi mi i ja sam se malo dotaknuo te priče. Četiri puta 50 slobodno, pa onda 4x100 slobodno na SP u malim bazenima za godinu dana, mislim da smo jako konkurentni. Ima nas dosta još i u Americi, netko će se probiti još. Postajemo ozbiljna reprezentacija i ja se toplo nadam da ćemo do 2028. stvoriti četvoricu i na "velikom" bazenu, da budemo i tu konkurentni.
Što je ono što vam je Amerika dala, tamošnji studij, odnosno plivanje? Znamo za riječi izbornika Pere Kuterovca koji nam je u nekoliko navrata već rekao kako mu je osobni cilj što više naših nadarenih plivačica i plivača poslati u SAD. Što je to specifično što Amerika daje?
- Složio bih se s Kuterovcem. Sa svima mlađima s kojima pričam, pa ako spomenu Ameriku možda, fakultet, svima bih to preporučio. Da to dožive, vide, probaju. Ako im se ne sviđa, vratit će se u Hrvatsku i nastaviti trenirati sve po starom. Najveća razlika, po meni, je tim, ekipa. Tamo imam 25 ljudi, dijelimo svlačionicu svaki dan, jedemo skupa, družimo se, trening jedan, pa drugi, teretana. Guraju te, atmosfera je svaki dan super, uvijek je šala, uvijek se imaš s kime zafrkavati, a opet, radi se i to jako ozbiljno. Da ne pričam o uvjetima, menzi gdje imamo kuhare vrhunske. Uvjeti za oporavak su fantastični. Neprocjenjivo.
Sad, s vremenom, Amerikanci zamijete nekog sjajnog stranca, plivača konkretno, pa evo sada su sigurno dodatno zamijetili Jeru Hribara, ne mijenjaju odnos prema vama, prema strancima? U smislu da vi možete postati ozbiljna prijetnja njihovim, američkim plivačima na SP, OI...
- Ne, jer gledajte, mojem američkom treneru i cijelom fakultetu, njima je cilj da ja dobro plivam jer ja ipak predstavljam i njihov fakultet. Na EP, pa SP ili OI, uvijek se piše i stavlja i zna tko s kojeg fakulteta dolazi, a to onda diže cijenu tog fakulteta, sveučilišta. Treneri od toga žive, dobivaju plaću. Što sam ja bolji, to je i sveučilište to bolje. Neće oni ništa mijenjati svoj odnos prema meni, učiniti me lošijim namjerno. Neće učiniti sve da neki Amerikanac bude brži od mene, ne. Oni žele da ja budem što bolji i da kao takav predstavljam fakultet, sveučilište na svjetskoj sceni. Što se toga tiče, nema problema.
Fešte bojim se da sada neće biti jer nema vremena...
- Ne, neće jer za koji sat letim, ali bit će fešte tamo, u Americi. Ali naravno, nakon ispita, za vikend. Vjerujem da će biti fešte kad se vratim u Split opet, na ljeto.
Medalje šaljete letom za Hrvatsku, svojima ili idu s vama u SAD?
- Ne, otac je došao u Lublin i medalje se vraćaju za Split. Mater će valjda uokviriti neku. Zlatnu.
Otac je jedini bio od obitelji u Poljskoj?
- Da, mama ne može gledati ni na TV, a kamoli će gledati uživo. Ona se boji kad ja plivam... ne znam, boji se više od bilo čega.
Ne pita se čega se boji. Ona je - mama. Sve majke su takve. Nije da se boje, već strepe, stres je velik za onim što su donijeli na svijet i to razumijemo.
A Jere... Čestitke na medaljama i od sveg mu srca želimo da nakon tri plivačke medalje, "riješi" i ovotjedne tri fakultetske "medalje". Sad nije bitno toliko vrijeme koliko ocjena, makar uopće ne sumnjamo da će i ovaj tjedan Jeri Hribaru biti odličan. Jedino što o Jerinim rezultatima ovog tjedna nećemo pisati. Jedina razlika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....