Hrvatska je prije plasmana vaterpolista u Tokio imala 27 evidentnih olimpijaca, odnosno sportašica i sportaša koji su se plasirali za Igre. Mahom se radi od reda o pojedinačnim sportovima, a jedan od onih koji će sigurno pod hrvatskim stijegom za malo manje od pola godine u Japan jest Matija Marinić (30).

Da, vjerojatno velik dio nacije nikada nije čuo za mladića koji će se za Hrvatsku boriti na najvećem sportskom natjecanju na svijetu. Neki sportaši nepravedno, ni s čim zasluženo, jednostavno prolaze “ispod radara”, pa smo se onda svi zajedno začudili kada je jednog dana prije devet godina, na Igrama u Londonu ni manje, ni više no olimpijsko zlato osvojio Giovanni Cernogoraz. Ne povlačimo paralele s medaljama, ali samo napominjemo.

Ovdje je Dalić bio trener

Matiju Marinića, vrsnog kajakaša na divljim vodama zatekli smo na pripremama, na drugom kontinentu.

- U Emiratima smo sada. U Al Ainu, to je onaj grad u kojem je Zlatko Dalić bio trener lokalnog kluba. Ovdje je napravljena umjetna staza, sport je takav da smo i morali u ovo doba godine otići u malo toplije krajeve - s Arapskog će poluotoka Zagrepčanin Matija Marinić, hrvatski olimpijac koji je Tokio izborio 12. mjestom na Svjetskom prvenstvu u La Seu d’Urgell, nedaleko od Barcelone.

- To je bilo 2019. godine. U biti se s tog SP-a na Igre plasiralo 10 najboljih vremena, ali kako su ispred mene bila čak trojica Francuza, a samo po jedan može iz neke države dalje, rezultati druge dvojice Francuza nisu bili za njih dostatni za plasman. Moj je rezultat bio 12., ali zapravo smo bili 9. nacija.

Matijini sportski počeci su vezani bili uz vodu, ali ne baš kajak-kanu.

- Počeo sam u vaterpolu, u Mladosti, no to je kratko trajalo. Otac mi je vaterpolski trener Duško Marinić i tako je počelo, ali u nekom sam se razdoblju zasitio vaterpola, te sam na nagovor oca krenuo na veslanje. Otac je također bio i veslač. Tako sam počeo u Kajak-kanu klubu Zagreb, tamo kod Savskog mosta, probao i svidjelo mi se. To je bilo još 2003. i do danas se borim i opstajem u čamcu.

Matija Marinić ima jedno zlato i jedno srebro s EP do 23 godine, ali plasman na OI opravdano drži najvećim rezultatom dosadašnje karijere.

- To mi je vrhunac. Za ovakvo što sam se borio, spremao. Za Igre u Riju 2016. sam ostao zamalo “kratak”, prvi ispod crte na moju sportsku nesreću. Sad se popravilo s onim 12. mjestom.

U Ujedinjenim Arapskim Emiratima je na treningu još od 17. siječnja i ostaje do 26. veljače. Po povratku doma, skoknut će on i trener Stjepan Perestegi u Ljubljanu.

- Tamo idemo kad god dospijemo, a uvjeti dopuste. Slovenci, naime, imaju stazu za kajak-kanu na umjetnim ili “divljim” vodama.

Sjećamo se nekih obećanja od 15-ak godina, planova da se i u Zagrebu, u rukavcu Save izgradi takva staza. Koliko je to realno?

- Da, u visini Toplane. U biti, baš je nedavno to malo i aktualizirano. Postoji neka studija. Francuzi su zainteresirani jer bi se radilo o dijelom i energetskom postrojenju, maloj elektrani, te stazi. E sad, hoće li i kada će biti...

Ovisimo o HOO-u

Shvaćamo. Nego, koliki je okvirni vaš godišnji proračun? Čamac košta, tu su putovanja, pripreme, imate li sponzore, pomaže li HOO?

- U cijelosti ovisimo o HOO-u. Sve, od čamca do svih troškova puta, smještaja, priprema. Sponzorima očito baš nisam zanimljiv. Pokušavao sam i sâm, nedavno, slao prijedloge za suradnju, sponzorstvo, ali nije baš bilo interesa. Ne mogu se pohvaliti ni da me ima u medijima. Čamac načelno kupujemo svake godine jer za razliku od klasičnog veslanja, u mojem se sportu on haba, tu su udarci o kamenje. Čamac košta oko 2.800 eura. O nekim proračunskim iznosima mi je teško, to sve radi, vodi trener i Savez. No, skromni smo, pazimo na svaku kunu, nastojimo i tako uštedjeti - iz Emirata će hrvatski olimpijac za kojeg malo tko zna, Matija Marinić.

Za tri mjeseca će i na Europsko prvenstvo u Italiju, a tko zna, možda do Tokija i ljeta potakne i interes kakvog domaćeg sponzora.