AFP / Getty Images
ČETIRI KANDIDATA

VIDEO: Fury je novi prvak, ali koliko dugo? Ovo su najozbiljniji izazivači za tron

Kličko nije jedini koji čeka svoju priliku da se dočepa naslova po verzijama WBA, WBO IBF, IBO i magazina Ring
Piše: Ivan ZrinjskiObjavljeno: 01. prosinac 2015. 19:28

U subotu navečer Tyson Fury srušio je Vladimira Klička s trona teške kategorije nakon dugih devet i pol godina vladavine. No, kraj drugog najdužeg niza na vrhu kategorije bio je, blago rečeno, antiklimaktičan.

U meču u kojem je divovski Irac eskivažama, plesanjem i provociranjem djelomično prezentirao verziju Muhammada Alija za siromašne (jako siromašne), a količinom pogođenih udaraca boksača na sporijem sparingu od tri runde, Vladimir Kličko nije pokazao ništa. To najbolje pokazuje statistika - Fury je pogodio tek 86 udaraca od 371 (23%), a Kličko mizernih 52 od 231 (23%) - da boksač osvoji naslov prvaka sa manje od 100 pogođenih udaraca u meču, to se ne pamti.

Realno, najbolji trenutak cijeli večeri bila je proslava naslova novog prvaka koji je kroz suze zahvalio "moćnom Isusu" (ništa novog, sjetite se samo Holyfielda nakon prve pobjede protiv Tysona) i zatim svojoj ženi Paris otpjevao "I don't wanna miss a thing" u maniri prosječnog natjecatelja na talent showu. Ono što bi suci na Zvijezde pjevaju komentirali sa "hvala vam na trudu, bilo je fora" na kraju je završilo kao vrhunac večeri u meču za naslov prvaka teške kategorije.

Fury sada ima 25 pobjeda u karijeri, bez poraza, a par dana nakon meča počele su špekulacije o njegovom sljedećem protivniku. Danas znamo da će to će ponovno biti Vladimir Kličko, koji je aktivirao klauzulu o revanšu te se možemo samo nadati da će Ukrajinac prezentirati dijametralno suprotno lice od onog u subotu jer će u suprotnom nepovratno okaljati veliku karijeru kojom trenutno dominira njegovo katastrofalno izdanje protiv Furyja.

No, Kličko nije jedini koji čeka svoju priliku da se dočepa naslova po verzijama WBA, WBO IBF, IBO i magazina Ring. Mi smo izdvojili tri ozbiljna izazivača i najveću nadu teške kategorije koji bi u narednih godinu, dvije mogli uzeti titulu legitimnog prvaka te ujediniti sva četiri relevantna abecedna naslova (WBA, WBO, IBF i WBC - posljednji je u posjedu Deontayja Wildera). Pa krenimo...

Vladimir Kličko (64-4, 53 KO)

Od Vladimira Klička davno smo prestali zahtijevati tučnjavu u ringu. Ukrajinskog šampiona, koji devet i pol godina nije ispuštao naslov prvaka u teškoj kategoriji (IBF verzija) voljeli smo zbog njegovog čistog boksa i krasnog lijevog direkta kojim bi dobro načeo suparnika prije nego bi krenuo po nokaut. Voljeli smo njegove dobre manire, odmjerene izjave i činjenicu da je doktor sportskih znanosti prvak svijeta u najtežoj kategoriji iskonske borilačke vještine.

Kao što je istaknuo Željko Mavrović, sama vremenska dimenzija njegove karijere govori da je riječ o nečem velikom. Kličko je tijekom proteklih godina naslov obranio 18 puta (23 s njegovim prvim mandatom kao WBO prvakom početkom stoljeća) te se kontra uvriježenom mišljenju borio protiv najboljih suparnika u tom razdoblju. Redom su padali Samuel Peter, Ruslan Čagajev, David Haye, Aleksandar Povjetkin i Kubrat Pulev, koji su u jednom trenutku bili rangirani među top tri izazivača Štoviše, Haye i Povjetkin kotirali su kao prvi i najozbiljniji izazivači u proteklih deset godina.

U subotu je Fury pokazao da je prošlo vrijeme za manire, za oprez i za prekratki lijevi direkt, a Vladimir usprkos tome nije smogao hrabrosti da se potuče za titulu, za svoj naslov koji postao gotovo postao jednoznačan s njegovim imenom. Veći i brži (?!) Irac s jednostavnom se taktikom pokazao kao nerješiva enigma za plašljivog Klička koji ni 11 i pol godina nakon što je posljednji put izgubio ne može izabciti iz glave tri poraza nokautom s početka karijere.

„Nisam bio pravi, Tyson me iznenadio brzinom“ – rekao je Ukrajinac nakon meča, kao da ga to ekskulpira od poraza. U redu, iznenadio je sve nas, ali zar to znači da se predaje meč? Pustite sad titule, zar je ugled velikog šampiona, jednoga od top 10 u povijesti kategorije, toliko nevažan da si može dopustiti poraz sa samo 86 primljenih udarca u meču?

Prije 35 godina veliki panamski fajter Roberto Duran predao se u meču protiv Sugar Ray Leonarda nakon što je poslije osme runde izrekao „No mas“ – dosta je bilo. Kličko možda nije izrekao te riječi, ali njegovo držanje u ringu govorilo je baš to – dosta je bilo, ne želim više. Ako Kličko želi nazad svoje naslove i, još važnije, izgubljeni respekt mora drastično promijeniti svoj pristup u uzvratu.

Deontay Wilder (35-0, 34 KO)

Ako je Fury zanimljiv izvan ringa, 30.-godišnji Amerikanac Wilder nimalo ne zaostaje. Ponosni građanin Alabame ima odličan odnos s navijačima, izuzetno je pričljiv, a njegova životna priča zasada zvuči kao scenarij za prosječni "happy end" sportski film. Visok 2.01 m i s rasponom ruku od 211 cm, Wilder se prije dvadesete godine bavio američkim nogometom i košarkom, a boksati je počeo tek u trećem desetljeću nakon što mu se rodila kćerkica Naieya koja boluje od teške deformacije kralježnice. Kako bi joj mogao priuštiti najbolju moguću njegu i čim kvalitetniji život, Deontay je navukao rukavice s računicom da će tu prije uspjeti kao sportaš i zaraditi potreban novac.

Na OI u Pekingu osvojio je brončanu medalju u teškoj kategoriji te ubrzo nakon toga prešao u profesionalce. Do danas je skupio 35 pobjeda bez poraza, a samo je Bermane Stiverne izdržao svih 12 rundi s "Brončanim bombarderom", kako je nadimak Wilderu. U tom je meču Amerikanac početkom ove godine osvojio WBC naslov prvaka (koji je dugo godina držao Vitalij Kličko) te ga dvaput obranio, protiv Erica Moline u lipnju i Johanna Duhaupasa u rujnu 2015.

Njegov problem je činjenica da, osim protiv Stiverenea, nije ukrstio rukavice ni sa jednim boksačem iz top deset teške kategorije te je opći dojam da ga njegov promotor, neupitni vladar današnjeg boksa Al Haymon, gura u mečeve s nedoraslom konkurencijom kako bi čim više nabrijao njegov skor i broj nokauta. Daleko od toga da Wilder nije opasan boksač - građen kao NBA igrač, posjeduje strahovito snažnu desnicu, a kad krene mlatarati krošeima, to obično završi nokautom. No, boksačka tehnika mu je siromašna (iako protiv Stiverenea to nije izgledalo toliko loše) te često spušta gard i sklon je zaboraviti na obranu, što se vidjelo po masnicama koje je zaradio u dva prethodna meča.

Njegova sljedeća obrana naslova biti će u siječnju protiv Vjačeslava "Cara" Glazkova, neporaženog Ukrajinca koji kotira kao sedmi ili osmi najbolji boksač teške kategorije. Svlada li taj izazov, u travnju ga čeka obvezna obrana protiv Rusa Aleksandra Povjetkina čiji je jedini poraz došao od ruku Vladimira Klička. Ako i njega pobjedi, na jesen bismo mogli gledati veliki meč protiv Furyja (ili Klička, tko zna) za ujedinjenje svih abecednih naslova u teškoj kategoriji. Naravno, to sve pod uvjetom da u međuvremenu ne iskrsnu neki drugi dogovori i obrane, što je česta pojava u mutnom svijetu boksa

Aleksandar Povjetkin (30-1, 22 KO)

Karijera Rusa Povjetkina (36) išla je školski iscrtanim putem sve do njegovog poraza u meču protiv Vladimira Klička 2013. godine. Između 2002 i 2004. godine Povjetkin je u amaterskom boksu osvojio olimpijsko zlato, bio svjetski prvak i dvaput se okitio naslovom europskog šampiona (možda ga se neki Puležani sjećaju s njihovog EP-a 2004. godine), sve u superteškoj kategoriji.

U profi-boks prešao je 2005. godine i vrijedno skupljao pobjede do 2011. godine kada se u meču protiv Ruslana Čagajeva okitio naslovom WBA regularnog svjetskog prvaka (sigurno se pitate - čega? Prokleti WBA dijeli tri naslova šampiona svijeta - super, regularnog i privremenog, a sve zato da bi više mečeva imalo obezvrijeđeni prefiks borbe za naslov prvaka). Tu je "titulu" obranio četiri puta prije nego ga je 2013. u Moskvi porazio mlađi Kličko.

Od te se borbe očekivalo mnogo, ali je ostala obilježena katastrofalnim suđenjem u kojem se Kličku kroz 12 rundi toleriralo beskrajno naslanjanje, držanje i ulaženje u klinč protiv manjeg Povjetkina. Iako ga je Ukrajinac nokautirao četiri puta (od čega dva puta praktički gurnuo na pod) Povjetkin je izdržao do zadnjeg gonga grozne predstave.

Od tada se Rus dobro oporavio - svladao je četiri više-manje respektabilna protivnika ( Charr, Takam, Perez i Wach), od čega je posebno dojmljiv bio nokaut s kojim je srušio Mikea Pereza. Trenutno je obavezni izazivač za WBC naslov Deontayja Wildera, a taj bi se meč, ako ovaj obrani naslov u siječnju i politika (čitaj: Al Haymon) se ne umiješa u međuvremenu, trebao održati u travnju 2016.

Povjetkin je inače daleko najniži boksač u ovom društvu. Visok je "tek" 188 cm (raspon ruku 191 cm), težak 103 kilograma i uglavnom se oslanja na borbu iznutra gdje teškim krošeima i aperkatima može efektno srušiti svakog protivnika. No, ima problema s višim boksačima koji ga širokim rasponom ruku često drže na distanci ne dozvoljavajući mu da uđe u pravi fajt.

Anthony Joshua (14-0, 14 KO)

Svi borci koje smo prethodno opisali, uključujući i prvaka Furyja, trenutno kotiraju kao četiri najbolja u teškoj kategoriji. Oko toga se uglavnom slažu liste boksačkog magazina Ring, uglednog ESPN-a te Transnational Boxing Boarda, koji čine eminentni boksački novinari diljem svijeta.

Britanac Anthony Joshua pak kotira kao najveća nada teške kategorije još od sunarodnjaka mu Lennoxa Lewisa. Zlatni olimpijac (London 2012.) u superteškoj kategoriji prošao je put koji su utabali mnogi veliki šampioni. U mladosti je imao problema sa zakon i za dlaku je izbjegao kaznu dugogodišnjeg zatvora da bi spas i smisao života pronašao u plemenitoj vještini.

Joshua se diči fantastičnim fizičkim predispozicijama (198 cm visok, 211 cm raspon ruku), a njegovih 112 kilograma sabijeno je u mišiće na kojima bi mu i Apolon pozavidio. Među profesionalce je ušao 2013. godine, a do danas je 26-godišnji Britanac nokautirao svakog od 14 suparnika na koje se namjerio, uz napomenu da ni jedan nije potrajao duže od treće runde. Stilom podsjeća na mlađu verziju (onu iz 70-ih) Georgea Foremana, ali teško je o tome pričati kad je ukupno skupio 27 rundi u ringu. Možda djeluje previše nabildano i sporo, ali je tehnički potkovaniji od Wildera i ima jednako snažan, ako ne i jači udarac.

Njegov problem sličan je onom Deontayja Wildera - još uvijek se nije namjerio na pravog protivnika (nekadašnji izazivač za naslov svjetskog prvaka Kevin Johnson jedini je vrijedan spomena), što je logično s obzirom na ranu fazu njegove karijere. No, za 12 dana ga čeka neporaženi i opasni sunarodnjak Dillian Whyte (16-0,13 KO) s kojim vuče rivalstvo od amaterskih dana - koliki je interws za taj meč najbolje pokazuje činjenica da je O2 Arena u Londonu rasprodana tjednima unaprijed, a Sky Sports čak namjerava ponuditi meč na pay-per-view kanalu.

Izađe li Joshua kao pobjednik, za očekivati je da će se boriti najmanje tri ili četiri puta prije nego postane legitimni izazivač, nadamo se protiv boksača iz top 10 u kategoriji. U Britaniji je već prava zvijezda i prije senzacionalne pobjede Furyja kotirao je kao najveća nada Britanaca za naslov u teškoj kategoriji. Svojedobno ga je Kličko označio svojim nasljednikom, a sljedeći će mečevi pokazati je li samo "hype-job" (produkt medija) ili šampion budućnosti kojeg teška kategorija očajno treba.

Linker
23. studeni 2024 17:44