Moram priznati da se ovaj novinar osjeća lagano povlaštenim. Počašćen poradi omogućenosti što je mogao uživo svjedočiti kraju jedne veličanstvene karijere. Koncu igračkog puta jednog od najvećih vaterpolista u povijesti ove igre. Felipe Perrone (39), kapetan španjolskih vaterpolista, je ovdje, u Singapuru, 25. srpnja 2025. ili posljednjeg dana vaterpolskog turnira na Svjetskom prvenstvu, okončao jednu nesvakidašnju, dugotrajnu i medaljama bogatu karijeru i to na najbolji mogući način, zlatom.
Felipe je baš u Singapuru postavio svjetski rekord. Postao je prvi vaterpolist koji je nastupio na 13 svjetskih prvenstava. Malo koji sportaš/sportašica, u bilo kojem sportu, imao je toliko planetarnih smotri. Stoga je logično da je Perrone ovdje jedini vaterpolist kojeg za izjavu traže čak i lokalni singapurski novinari, kao i oni japanski, kineski. On je ipak posebna priča.
Brazilac rođenjem, ali jednako toliko jasno i Španjolac, no opet solidnim dijelom je čak i Hrvat. Mi smo ga uzeli pod svoje, a on se tomu nikada nije opirao. Kako i bi, uz suprugu, Mariju Petković Perrone iz Brne na Korčuli. Podrazumijeva se da hrvatski govori ne dobro, ne sjajno, nego fenomenalno. Ipak, ono što najviše kod njega privlači sve one koji su ga makar jednom vidjeli, upoznali, su njegova otvorenost, nasmijanost, spremnost na razgovor, zezanciju, pomoć... što god. Duša od čovjeka, reklo bi se u puku i ne bi bilo nikakvo pretjerivanje.
Ovo je u biti naš posljednji razgovor s Felipeom Perroneom igračem. Već krajem tjedna će biti... u biti, sam će otkriti gdje će i što biti.
Felipe, jeste li u biti svjesni da je sad ovo stvarno kraj? Mislimo, tri desetljeća najmanje traje vaša vaterpolska priča, od dječačkih početaka u rodnom Rio de Janeiru, a da ne nabrajamo dalje.
- Iskreno, nije lako. Vidi, znam da je gotovo, ali pokušavao sam ipak maknuti te emocije iz sebe. Pa što ću, nisam mogao valjda ovdje biti i svako malo plakati “joj, ovo mi je zadnja, ovo mi je predzadnja” - uz glasan će osmijeh Felipe.
- Pokušavam o tome ne razmišljati puno, ali jest, specijalan je i drukčiji osjećaj od bilo kojeg prijašnjeg prvenstva, turnira.
U mislima kad si onako malo rekapitulirate karijeru, a vjerojatno ste to činili zadnjih godinu dana jer toliko se zna već da se u Singapuru opraštate, kad ste bili najbolji i kad je Felipe Perrone bio u vaterpolu najsretniji?
- Uf, nije to lako baš. Ovako, najbolje dvije godine su mi bile u Jugu, a...
Vaterpolo je ranije bio puno sporiji
Čekajte, čekajte, stop. Pitali smo ozbiljno i nemojte da sad izvlačite zato jer razgovarate s hrvatskim novinarom.
- Ha, ha, ali ne, ne! Stvarno ti velim, realno, najbolje sam igrao u Jugu, one dvije godine tamo.
Samo kao podsjetnik, radi se o razdoblju od 2015. do 2017. godine.
- Tamo sam i tada u karijeri bio najbolji, a najsretniji kada smo osvojili Svjetsko prvenstvo u Budimpešti, 2022. To je bilo nakon ne znam koliko izgubljenih finala, konačno zlato i zato je bilo najljepše.
Već smo spomenuli da ovdje igrate svoje 13. svjetsko prvenstvo. Od Fukuoke 2001., kada ste imali samo 15 godina, nastupali ste za Brazil. Što je formula takve dugovječnosti?
- Sigurno je sportski život, ali više od toga čak, ja uživam u sportu. U ovom sportu. Mislim da je to vidljivo. Treća stvar je prilagodba. Mogu se adaptirati vremenu u kojem sam. Ako pogledate kako igram sada, to je potpuno drukčije nego ranije. Mislim da je baš to, adaptacija, vrlo važna. Uvijek sam se prilagođavao momčadi. Ako sam na klupi i ne igram ili igram 2-3 minute, nije problem, ako je to dobro za momčad.
Felipe je pravi čovjek za razgovarati i o evoluciji vaterpola, s naglaskom na 21. stoljeće. Svašta ste prošli.
- Ha, ha, ha... Oprosti, ali moram se nasmijati. Zato što je to stvarno istina, samo malo ljudi to zna, ha, ha.
Koliko promjena pravila vaterpolske igre ste prošli? Četiri, pet?
- Broj ne znam, možda bi bilo bolje da promjena nema ili da ih nije bilo, iako cijeli se svijet i svi sportovi mijenjaju. Više ili manje, ali mijenjaju se. Što smo vidjeli i što sam ja doživio, ovo što sad vidimo u Singapuru po novim pravilima je svakako brže, ali i bolje. Znate, uvijek je neka percepcija kod ljudi kao da je ranije bilo bolje. Onda pogledaš neku utakmicu prije samo 10 godina i kad to gledam, prva reakcija mi je "joj, kako je to bilo sporo"! Da, bilo je puno, možda i previše promjena i to nije lagano pratiti ni gledateljima, ni nama igračima, ali iskreno, ako je želja ići na bolje, a to je uvijek tako, onda... Iako, nije lako se toliko puta prilagođavati.
Znamo da postoje stavovi mnogih vaterpolskih stručnjaka, trenera, posebno kod nas koji obožavaju utakmice s rezultatima poput 7:5 ili 9:8. To lagano odumire, ali ako je ovo nešto što će donijeti većoj gledanosti vaterpola jer ljudi vole puno golova, akcija...
- Prije Olimpijskih igara u Parizu napravio sam anketu s kapetanima reprezentacija koje su igrale u Parizu. Od 12 kapetana, devet je reklo da bi bilo dobro probati vaterpolo na 25 metara. Smanjenje s 30. Ono kako ja gledam, možemo igrati i u 25 metara, ali još bitnije je da igramo po cijelom svijetu. To je naša obveza. Ja stvarno moram opet pohvaliti vaš, Hrvatski vaterpolski savez. Ono što vi radite, kada organizirate natjecanja poput europskih prvenstava, što ste radili u Splitu 2022., pa u Dubrovniku i Zagrebu prošle godine, to je put. Show, spektakl, pun bazen, privlačite ljude, koncerti, društvene mreže. Ja to sve pratim i vidim. Uz sve imate kompetitivnu momčad. Takav pristup treba širiti po cijelom svijetu, ali znam da to nije lako.
Ne želim biti trener
Dobro, nije ni Španjolska loša jer kad pogledamo vašu reprezentaciju...
- Da, to je u redu, imamo jaku i žensku i mušku reprezentaciju, ali ja govorim o ukupnosti svega u vaterpolu. Ono što postoji u Hrvatskoj, to su brojni turniri, pa oni za djecu, Tomo Tournament u Dubrovniku sa 60-ak klubova iz 20 država, a sva djeca... To je najljepše nešto. To je ludilo. Onda opet reprezentacija, vaša je sjajna. Uvijek je takva, a mi smo u Španjolskoj od 2018. naovamo promijenili jedno 5-6 momčadi, postava. Zato jer mi nemamo tu širinu koju ima Hrvatska.
Vi ste jedan od primjera igrača koji je mijenjao sportsko državljanstvo. Čak jako često. Počeli ste u Brazilu, pa prešli igrati za Španjolsku, prije OI u Riju vratili ste se pod brazilsku zastavu, da biste se nakon Rija vratili opet pod španjolsku. Kakvo je vaše mišljenje općenito o naturaliziranim igračima u reprezentacijama? Je li to dobro ili loše? Postoji li bojazan od gubljenja nacionalnog identiteta jer nije reprezentacija isto što i klub?
- Gledajte, u Španjolskoj 10-15 posto ljudi, možda čak i više, nisu rođeni u Španjolskoj, ali su španjolski državljani. Reprezentacija je momčad ne španjolskog naroda, nego španjolske države. Onda je normalno da tu postoji i netko tko nije rođen u Španjolskoj. Naravno, sad je ta promjena sportskog državljanstva malo dugotrajniji proces i to je dobro, ali realno u našem sportu imate neke igrače koji su sjajni, no ako nisu imali šanse za promjenom državljanstva, a žive u zemlji koja nema jake klubove, ligu... taj igrač će propasti. Nestati. Moja je situacija drukčija jer sam puno duže živio u Španjolskoj nego u Brazilu, ali zašto ne omogućiti nekome tko je kvalitetan, a nema reprezentaciju, da izabere neku drugu.
Za kraj, što planirate nakon Singapura, kad završite ovaj dio životne priče? Ostajete li u vaterpolu, koja će biti uloga Felipea Perronea?
- Idem na Korčulu, to je prva stvar! Tamo me čekaju Marija i djeca.
Odlično! Onda idemo ovako, a što nakon Singapura i Korčule?
- Čekaj, još smo na Korčuli. Čekam tamo puno prijatelja. Vrla (Josip Vrlić) će doći, onda Xavi Garcia, gledat ćemo i Prvenstvo Korčule u vaterpolu. Kasnije... realno, morat ću sada razmišljati koji je točno dalje moj put. Trener baš ne bih bio. Želim se malo i maknuti s bazena. Čuj, ja sam 30 godina svake subote na bazenu! Utakmica, trening, to hoću malo promijeniti u životu. Vidjet ću koje će opcije onda još biti i tada ću izabrati onu koja je najbolja... za mene! Za mene, za obitelj, za sve - uz karakterističan će osmijeh, vječno nasmijan, veseo i razdragan, nikad mrzovoljan, jedan i jedinstveni, Felipe Perrone.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....