Franko Lazić u ponedjeljak je u Dohi odigrao svoje prve minute, prvu utakmicu za Barakude ove godine. Naime, Franko je bio u momčadi koja je bila prijavljena za Europsko prvenstvo u siječnju, u Dubrovniku i Zagrebu, točnije bio je među 15 igrača. Međutim, nije baš niti jedan susret bio u krugu 13-orice prijavljenih za bilo koju od utakmica u Gružu i uz Savu.

Izimno opasan s lijevog krila

U glavnom katarskom gradu, protiv Australije je ubilježio prvi nastup u 2024. Nije mu se možda niti bilo lako prije nametnuti budući da se radi o igrači lijeve strane, a ako smo negdje “puni” to je upravo lijevo s Bukićem, Fatovićem, Vukičevićem...
No, kako to nerijetko u sportu biva, dok jednom ne smrkne drugom ne svane, nužnost operativnog zahvata na Luki Bukiću, zbog čega ga nema ovdje u Dohi, otvorio je malo više prostora Franku. Iako smo Franka vidjeli, gledali i desno, činjenica jest da je lijeva strana njegovo “prirodno stanište”.

- Sad se nažalost, zbog nesretnih okolnosti po Luku Bukića, meni otvorila prilika. Zato je možda i obveza tima malo veća, dat ću maksimum sebe za nadomjestiti Lukin izostanak - veli još jedan od Zagrepčana na privremenom radu u Dubrovniku, drugu sezonu u Jugu Adriatic osiguranju, s tim da je u ovoj dodatno podignuo kvalitetu igre.

Iznimno opasan u napadu s lijevog krila, lijepog pregleda igre i lucidnih dodavanja, ali i s preuzimanjem puno obveza na sebe u obrambenim zadacima. Franko je prijašnji turnir, EP u Hrvatskoj, gledao iz sasvim druge perspektive, s tribina. Je li pogled bolji s tribina, klupe ili vode?

- Naravno iz vode. Nema boljeg od toga. Može i s klupe, ali s tribine...

Dobro, jedino je preglednost veća.

- To da, bolje se vidi. Vidiš cijelu igru, ali najljepše je biti u bazenu.

Što je ono što ste ipak s tribina zamijetili? Konkretno, baš u siječnju.

- Prvo je vidljivo da smo kompaktni, igramo složno kao cjelina i da se svi dobro slažemo. To se vidi doista po igri u bazenu.

Ginemo jedan za drugog i to je to. Igramo baš kao momčad, nema pojedinaca ili pojedinačnog iskakanja, nema drugog. Obranu igramo mislim vrhunsku, što je prvi korak za postići uspjeh u utakmici.

Španjolska je ona koja nam predstoji i suparnik koji nam nikako ne stoji. Omjer pobjeda i poraza na svjetskim prvenstvima (0-4) govori baš sve. Sve te poraze pretrpjeli smo s jako malo postignutih golova, Španjolci su se čak hvalili da su u Gwangjuu 2019. “izumili” obranu kojom se može Hrvate zaustaviti. No, na EP u nas, druga pjesma. Ne samo puno golova, nego i izjednačen vaterpolo protiv Furije, to je ono što bitno razlikuje praktički sve dosadašnje utakmice Hrvatske i Španjolske.

- Pa da, ono kada sam govorio o tim nekim našim odlikama, ono što znam ali što se moglo i vidjeti s tribina, to sam baš mislio na obje utakmice s njima. To je stvarno izgledalo odlično. Pogotovo utakmica u finalu u Zagrebu. Po meni jedna od boljih utakmica koje smo odigrali u posljednje vrijeme, posljednjih godina. Baš je zato gorčina nakon poraza u jednoj takvoj utakmici, igrala se za zlato, veća.

Agresivno napadati M-zonu

Što je ključno činiti ili ne raditi, kada se igra sa Španjolskom?

- Napadati. Stalno napadati, a ne biti pasivan i ne dopuštati im da nas kontriraju. To je to. Valja biti agresivan, jako i stalno, bez posustajanja do samog kraja. Jednostavno, protiv Španjolske se baš igra 32 minute, nema posustajanja, zastajkivanja, niti u jednom trenutku.

Što nije baš jednostavno posebno iz njihove obrane koja im omogućava baš to, protunapad.

- Treba biti oprezan. To je ta M-zona, stil suparnikove obrane koja nas muči, ali isto tako na takvu obranu ne treba biti ni pasivan.

Zato jer onda nema napada, a to sam baš govorio da moramo stalno napadati. Valja biti agresivan u napadu, oprezan sa šutom jer iz takve obrane njihove, ako se šut blokira, odbija od vratnice, vratar obrani, odmah ide kontra. Valja biti koncentriran. To je utakmica u kojoj “glava treba raditi” maksimalno - zaključio je Franko Lazić.