Neposredno prije prvog plivanja za loptu na 20. Svjetskom prvenstvu u Japanu, došli smo do posljednje dvije “postaje” našeg vaterpolskog puta u prošlost SP-a i hrvatskih nastupa na njima. Prvo ćemo, baš do Azije odnosno do prvog svjetskog prvenstva u vodenim sportovima na tlu Južne Koreje.

Gwangju 2019. - 3. mjesto

Na Daleki istok smo došli kao branitelji naslova i s vrlo velikim, najvišim ambicijama. Ponoviti Budimpeštu, obraniti zlato. Nije da to nije bilo i bez pokrića. Momčad je dodatno osnažena na 2 metra za kvarnerskog kolosa, Josipa Vrlića. Izbornik Tucak je u Gwangju koji se nije baš organizacijski proslavio, baš u niti jednom pogledu (čak je i plivanje bilo iznimno slabo posjećeno), odveo 13-icu - Marko Bijač, Marko Macan, Loren Fatović, Luka Lončar, Maro Joković, Hrvoje Benić, Ante Vukičević, Andro Bušlje, Lovre Miloš, Josip Vrlić, Anđelo Šetka, Xavi Garcia i Ivan Marcelić. Nedostajao je Luka Bukić koji je tog ljeta završio iznenadno na operacijskom stolu (slijepo crijevo). Šteta, jer tek se ponovo vratio u reprezentaciju.

Hrvatska je bila tretirana i od stranih stručnjaka glavnim favoritom, a nakon prvog tjedna nitko više i nije pričao o zlatu, već samo tko je kandidat za srebro i broncu. Naime, svi su Hrvatima vješali zlato oko vrata. Ne samo zbog rezultata u prva tri kola, već zbog načina kojom su pobjede ostvarene, siline, brzine. Momčadi Australije i SAD su bile sjajne i protiv njih su sve druge momčadi upinjale sve snage za dobiti ih, a naši su ih reprezentativci ostavljali na 10 razlike. E sad, je li momčad bila prerano došla na vrhunac forme, je li bila malo lošije tempirana, dalo bi se za raspravljati, ali u drugom tjednu to nije bila posve ista momčad. Naslutila je to već Njemačka u četvrtfinalu. Mučili smo se s vrlo prosječnim sastavom do zadnjih minuta.

U polufinalu nas je Španjolska razoružala. Šanse nismo imali. Nakon treće četvrtine je bilo 6:2. U zadnjim smo sekundama smanjili na 6:5. Kozmetika čista, ništa više. No onda, za broncu... Jedan je čovjek sam dobio Mađare. Nije ban Jelačić nego Maro Joković.

- Znate da ne ističem pojedince, ali moram priznati da nikada u životu nisam vidio ovakvu izvedbu jednog pojedinca - nakon utakmice će o Jokovićevoj igri izbornik Tucak. Maro je sam dao 6 golova! Iz sedam udaraca. Od toga 2 iz peterca. Bronca i “podebljan” svjetski rekord. Sada imamo 7 uzastopno osvojenih medalja sa SP.

Rezultati: Australija 14:4, SAD 17:7, Kazahstan 21:5, Njemačka 10:8, Španjolska 5:6, Mađarska 10:7.

Budimpešta 2022. - 4. mjesto

Nakon Olimpijskih igara u Tokiju uslijedio je najveći rez u hrvatskoj reprezentaciji, a pod mandatom izbornika Tucka. Djelomice pomlađivanje, djelom modificiranje, pružanje prilike nekim igračima koji nisu toliko mladi, ali su dotad bili u sjeni. Jer, otišla je plejada velemajstora. Nema više kapetana Bušlje niti zamjenika mu Jokovića. Dvojica najtrofejnijih. Nema ni najstarijeg, Garcije. Nema Lončara, baš kao niti Obradovića, Macana, vratara Marcelića, pa u konačnici niti Miloša, ako govorimo o onima koji su ljeto ranije igrali u Tokiju. Osam igrača. Tri četvrtine. Ono koji su krenuli za Mađarsku nedvojbenu su imali kvalitetu, ali nisu bili uigrani. Najveći dio njih nije nikada igrao na velikim natjecanjima, a neki su bili debitanti. U takvim okolnostima, nije se ruku na srce očekivalo puno. medalja se ni u snu nije spominjala. Hrvatsku su u Mađarskoj zastupali - Marko Bijač, Rino Burić, Loren Fatović, Ivan Krapić, Franko Lazić, Luka Bukić, Ante Vukičević, Marko Žuvela, Jerko Marinić Kragić, Josip Vrlić, Andrija Bašić, Konstantin Harkov, Toni Popadić.

U skupini koja je igrana na istoku Mađarske, u Debrecenu, bili smo bodovno poravnati s Grcima, ali sa slabijom gol-razlikom, pa je valjalo u osminu finala. I da, od 3. kola i sraza s Japancima tri sljedeće utakmice smo igrali bez Rine Burića koji je temeljem VAR snimke kažnjen zbog udaranja. Međutim, iz utakmice u utakmicu, ta mlađa, nova, drukčija Hrvatska je pokazivala da ima ono “nešto”. Što je iskazano u četvrtfinalu protiv Srbije. Istočni susjedi su bili uvjereni u “laganicu” protiv Hrvatske, a ono... šamarčina od koje uši zvone. Curilo im je sa svih strana. Čak 10 različitih hrvatskih strijelaca. Pobjeda na kojoj je Rudić javno čestitao Tucku.

U polufinalu smo spoznali koliko ipak zaostajemo za elitom ili gdje se griješi. Opet ti Španjolci, minus 5. Za broncu se nije moglo protiv uigranijih Grka. Nakon 7 SP-a, prvo bez kolajne. Nije bilo gorčine, jest malo žala, ali od momčadi od koje se ništa nije očekivalo, dečki su stigli do polufinala. Koji mjesec kasnije će postati i prvaci Europe!

Rezultati: Grčka 8:8, Njemačka 13:9, Japan 21:13, Gruzija 13:7, Srbija 14:12, Španjolska 5:10, Grčka 7:9.