Trener Medveščaka ima povijest sukoba s igračima, ali uvijek završi po njegovom

Tom Zanoški nova je u nizu “žrtava” trenera Martyja Raymonda. Nije, doduše, kanadski stručnjak doslovce potjerao 28-godišnjaka iz Medveščaka, igrač je sam odlučio otići, u tome mala razlika ipak postoji, ali ostaje činjenica da je za iznenadni rastanak kluba i jedne od najvećih igračkih zvijezda prst krivnje uperen u trenera. Marty Raymond je od prvog dana dolaska u Zagreb okarakteriziran kao tvrd, nepopustljiv, principijelan trener, kojem je vrlo brzo prišiven nadimak Marinac. Njegovu je strogoću među prvima na svojoj koži osjetio John Hećimović, koji je u dvije sezone stekao status u klubu za koji vjerojatno ni on sâm nije mislio da može biti uzdrman. Međutim, između Raymonda i tadašnjeg ljubimca zagrebačke publike odmah na startu došlo je do kratkog spoja, a Hećimović je vrlo brzo dignuo ruke i otišao.

Nametanje trenerskog autoriteta nešto je duže trpio Tom Zanoški, no, i u ovom sukobu još je jednom pobjeda otišla na stranu trenera.

- Ako nemam ništa dobro reći o Raymondu, radije ću šutjeti - pristojan je ostao Hećimović kada je komentirao bivšeg trenera.

S takvom se definicijom složio i Andrej Hebar. Slovenski hokejaš, koji je ljetos bio stigao u Zagreb, također je završio u Raymondovoj nemilosti, pa kako je sezona odmicala, sve je više vremena bio zamrznut na tribinama negoli što je bio na ledu.

- Ne znam zašto, nisam ništa krivo napravio. Htio sam samo igrati hokej, ali mi nije dopustio - reći će Hebar, koji je jučer riješio transfer u ljubljansku Olimpiju.

- Dobro sam počeo, ostvario 5 bodova u prve tri pripremne utakmice, ali poslije toga je sve krenulo nizbrdo, a nije bilo nikakvog razloga. Sve je bilo OK, klub, ljudi, ali komunikacija s trenerom gotovo nije postojala, nije bilo objašnjenja zašto ne igram.

Mogući razlog je taj što je Hebar bio jedan od igrača koje nije izabrao Raymond, već jedan od onih koje je doveo klub, pa možda čak i bez konzultacija s trenerom. Jer kriva je percepcija da je sve igrače izabirao osobno Raymond, nije, a takva “dvostruka” politika angažiranja igrača potencijalno može uzrokovati probleme. Primjerice, stvoriti klanove u svlačionici...

- Po mom osjećaju, Raymond je imao “svoje” igrače, ali kakvi su sada odnosi ne znam, nisam već neko vrijeme tamo.

I Hebara je iznenadila vijest da je Zanoški spakirao kofere i zaputio se u Klagenfurt.

- Nisam mogao vjerovati kada sam čuo jer on je najveća zvijezda kluba, navijači ga vole i jako je dobar igrač, koji vrijedi čak i za prvu navalu, a ne treću. Ne znam je li pametnije u takvim situacijama birati stranu trenera ili igrača, to je stvar vodstva kluba.

Klub se opredijelio, s time da nijedna Raymondova “žrtva” nije otišla zato što je loš igrač, već zbog odnosa s trenerom. No, dok ima uspjeha, Raymond ima i zaleđe. Potres izazvan odlaskom Hećimovića “zamaskirala” je najbolja sezona otkako su Medvjedi u EBEL-u, pa je John relativno brzo zaboravljen, a Raymonda se (zasluženo) slavilo.

Hoće li tako biti i sa Zanoškim? Dok su glave još vruće, puno je onih koji zbog njega Kanađaninu spremaju vješala, no, hoće li tako biti i ako se u travnju osvoji naslov EBEL-a?