Petar Popangelov bio je odličan slalomaš na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete godine prošlog stoljeća. Skupio je u tom razdoblju 11 plasmana na postolje u Svjetskom kupu, ali samo je jednom bio na samom vrhu, 8. siječnja 1980. u njemačkom Lenggriesu, kada su iza njega u poretku ostali brojni skijaški velikani, od Ingemara Stenmarka, preko Phila Mahrea i Gustava Thoenija, do Andreasa Wenzela i Bojana Križaja.
Bila je to prva i jedina bugarska pobjeda u Svjetskom kupu sve do, kakve li simbolike, 8. siječnja ove godine kada je najbolju utrku karijere odskijao Albert Popov. Njegova pobjeda u noćnom slalomu u Madonni di Campiglio kod nas je pomalo ostala u sjeni jer je u istoj utrci do prvog postolja u karijeri došao Samuel Kolega, ali 27-godišnjak iz Sofije je sportaš koji je imao itekako zanimljiv put koji je bio obilježen i jednom tragedijom koju je samo čudom preživio.
Nije htio Pinturaultov autogram
Kako je to gotovo pravilo u hrvatskom skijanju, tako je i kod Popova ključnu ulogu u njegovom skijaškom razvoju imala obitelj. Konkretno mama Martina koja je svojedobno i sama bila skijašica u CSKA-u. Kako piše bugarski dnevni list Marica, ona je malog Alberta i njegovu sestru Aleksandru još u vrtićkoj dobi vodila na planinu Vitošu na periferiji Sofije, a nerijetko su ustajali u 5 sati ujutro kako bi bili prvi na skijalištu. U početku im je samo željela razviti ljubav prema planini i prirodi, ali Albert je brzo pokazao talent za skijanje. Pobjeđivao je u međunarodnim utrkama u svojim dobnim kategorijama, uključujući poznati Trofeo Topolino, ali daljnji napredak je zahtijevao odlaske na treninge u inozemstvo i puno više ulaganja.
- U skupom sportu poput skijanja roditelji moraju biti uključeni. Ne možete plakati i čekati savez, državu ili ministarstvo - objasnila je mama Martina, pokretačka snaga iza Albertovih uspjeha.
Najviše zahvaljujući obiteljskim ulaganjima, brat i sestra su s trenerom Ivajlom Borisovim živjeli u iznajmljenoj kući u Austriji kako bi bili blizu brojnim stazama za treninge i natjecanja. Iz tog razdoblja postoji i anegdota iz Val d’Iserea gdje je Albert bio na natjecanju s mamom. Našao se tamo i šest godina stariji Alexis Pinturault, iza kojeg su već bili prvi uspjesi. Martina je otišla po autogram i donijela ga Albertu na što joj je on u čudu odgovorio:
- Zašto uzimaš autogram od njega, uzmi od mene.
Popov je sjajno napredovao kao tinejdžer i 2014. je u Söldenu sa 17-godina debitirao u Svjetskom kupu. Na žalost, samo godinu dana kasnije upravo u blizini Söldena dogodila se tragedija koju sigurno do kraja života neće izbrisati iz glave. Samo nekoliko minuta nakon završetka treninga, vozilo bugarske reprezentacije sletjelo je s ceste i završilo u provaliji dubokoj 270 metara. Trener Drago Grubelnik, bivši slovenski skijaš i trostruki olimpijac koji je bio za volanom, preminuo je u bolnici od teških ozljeda, dok su Popov i pomoćni trener Dimitar Hristov čudom preživjeli. Albert je slomio gležanj i zadobio ozljedu oka, a bugarski mediji navode da je teže posljedice izbjegao zahvaljujući zavezanom pojasu na stražnjem sjedalu.
Pobjeda posvećena kćerkici
- Upoznao sam tada drugu stranu života - govorio je kasnije Popov, a u razgovoru za slovenski Siol svojedobno se prisjetio i pokojnog trenera.
- Drago je bio krasan dečko. Uvijek se smijao, štoviše, svojim se humorom brinuo da i njegovim sugovornicima bude ugodno. Puno sam naučio od njega i žao mi je što više nije s nama. Često razmišljam o njemu, skoro svaki put kad stanem na skije.
Vratio se skijanju uz nevjerojatnu volju i disciplinu, a prve je bodove u Svjetskom kupu čekao do 2018. kada je bio 20. u slalomu u Leviju. Nekoliko mjeseci kasnije stigao je i prvi top 10 plasman i to na senzacionalan način. U slavnom Kitzbühelu je sa startnim brojem 71 završio na devetom mjestu, da bi samo tri dana kasnije u Schladmingu bio šesti s brojem 46. Unatoč tom bljesku, omaleni Bugarin (visok 164 cm) nije uspio uhvatiti konstantu u top 10, a do prvog je postolja došao tek u veljači 2023. u Palisades Tahoeu gdje je bio treći. I ostalo mu je to jedino postolje sve do ove srijede i Madonne gdje je s osmog mjesta u prvoj vožnji konačno skočio na sam vrh.
- Uvijek razmišljam o nesreći, ona ostaje sa mnom. Ali sada smo tu, moramo gledati naprijed. Sretan sam što danas mogu skijati i pobjeđivati - rekao je nakon trijumfa u Madonni.
- Ovo je ostvarenje sna koji sam dugo čekao. Isplatio se sav naporan rad, teški treninzi i godine provedene daleko od obitelji. Volio bih vidjeti više bugarske djece na skijama i mislim da će ova pobjeda napraviti veliku stvar za njih, da će početi vjerovati da je sve moguće.
Popov je nakon pobjede imao i jednu posebnu posvetu.
- Ovo je za moju kćerkicu Kaju.
Dvogodišnja Kaja i njezina mama Denica, Albertova zaručnica koju je upoznao još dok su bili djeca na Vitoši, danas su najveća podrška novoj skijaškoj zvijezdi. Nerijetko ga prate i na utrkama, a nastavi li tata ovako, moglo bi biti još puno prilika za slavlje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....